Marketing
Iz zaboravljenog dnevnika
Za svoj 25 rođendan Huc me je odveo na bazen u T., na noćno kupanje. Zajedno smo ušli u garderobu i počeli se svlačiti. Odjednom me je zgrabio i počeo žestoko ljubiti, lizati i cicati mi bradavice. Umah sam se ovlažila. Potom me je natakao na kurac i nabijao. Držala sam se rukama za gornji rub kabine susprežući jecaje. Kada mi je došlo da svršim zagrizla sam dlan i zacijukala. Osjetila sam njegovu vruću spermu kako mi se razliva utrobom. To sam mu kasnije rekla.
– Pogled na tebe uzburkava mi krv – odvratio je.
Bućkali smo se uglavnom u vanjskom bazenu. Svako malo morala sam zaroniti glavu jer je vani bilo minus sedam, a voda je bila vrela. Zbog toga se oko nas pušilo kao u parnoj kupelji. Večer je odmicala, a mi smo se smijali i smijali. Na kraju je ostalo svega tri para u bazenu. Sjela sam mu u krilo. Ukrutio mu se, osjetila sam. Šapnuo mi je da me želi, sad i ovdje. A ja sam rekla – Ajde! Zabi mi ga mačore! Izvadio ga je, razmakao mi gaćice postrance i ponove me natakao. Odmah sam svršila. I on je odmah svršio. Uvjerena sam da me je želio prasnuti u bazenu iz kompeticije s Ladijem. Jednom sam mu spomenula kako me je Ladi – moj prijašnji i dvadeset godina stariji ljubavnik – ševio u bazenu. Međutim, to je bila laž. Ladi bi se rijetko kad uspalio kao mladi bik. Njegova je koža bila ledena i suha. Kao i njegove želje. On se volio igrati Pigmaliona, uzbuđivalo ga je oblikovati me prema vlastitoj ideji idealne žene: kupovao mi je odjeću, govorio mi kako da se šminkam, kakvu frizuru da nosim, učio me hodati na visokoj peti...
Uglavnom, digla sam na foru Huca, i nije mi žao!
Natrag smo odlučili poći starom cestom, ne autoputom kako smo došli.
– Taj usnuli zagorski krajolik, tuda je romantičnije – rekao je Huc.
Na jednom dijelu ceste upali smo gustu maglu. Odjednom se pred nama iskrslo jato gusaka. Bilo je nevjerojatno! Tako nadrealno, kao u nekom Kusturičinom filmu. Ili u filmu od Tarkovskog.
– Dobro je, još uvijek smo u Hrvatskoj – rekao je Huc. Referirao se na Radića.
Nasmijali smo se. U ostalom, Slovenija je bila blizu. Doista smo mogli zabasati.
– Potraži u pretincu Hendrixa – instruirao me.
Našla sam kazetu i stavila da svira. Wind cries Mary. Negdje na pola puta skrenuo je na sporedan, mračan, uzani put. Uznemirila sam se.
– Hej, kamo ćeš – upitala sam nastojeći prikriti nelagodu.
– Strpljenja, ubrzo ćeš vidjeti – odvratio je nonšalantno.
Farovi su osvijetlili staru, trošnu, napuštenu kuću. Vrata i prozori bili su izbijeni, krov se urušio. Zaustavio se pred njom. O, ne, ubit će me, pretrnula sam.
Primijetio je strah na mom licu. Mora da sam probljedila kao krpa.
– Ne boj se – rekao je umirujuće dodavši – ovo je kuća u kojoj sam proveo djetinjstvo.
Odahnula sam.
– Što se dogodilo – upitala sam promatrajući ruinu predsobom.
Oklijevao je s odgovorom, a potom odmahnuo rukom. – Ništa. Dođi.
Izišli smo i prošetali unaokolo. Vegetacija je pomalo preuzimala stvar. Zašli smo unutra. Huc je baterijom osvjetljivao tužan i napušten prostor. – House where nobody lives – promrmljao je.
– Što veliš – zanimalo me.
– Pjesma Tom Waitsa, House where nobody lives. To ti je to.
Vratili smo se u auto i počeli ljubiti. Ponovo me uzeo. Ovog puta vodili smo ljubav. Baš tako, vodili ljubav, ne jebali se, karali, ševili, praćkali...
Bilo je dva izjutra kada je parkirao pred mojom kućom.
– Bilo mi je lijepo. Hvala ti – rekla sam.
– Vidimo se – rekao je on.
Potiho sam unišla. Svi su ukućani spavali tvrdim snom. Zavukla sam se pod jorgan i zaspala sa smiješkom na licu.
Mislim da će ovo potrajati.
"House Where Nobody Lives"
There's a house on my block
That's abandoned and cold
Folks moved out of it a
Long time ago
And they took all their things
And they never came back
Looks like it's haunted
With the windows all cracked
And everyone call it
The house, the house where
Nobody lives
Once it held laughter
Once it held dreams
Did they throw it away
Did they know what it means
Did someone's heart break
Or did someone do somebody wrong?
Well the paint was all cracked
It was peeled off of the wood
Papers were stacked on the porch
Where I stood
And the weeds had grown up
Just as high as the door
There were birds in the chimney
And an old chest of drawers
Looks like no one will ever
Come back to the
House were nobody lives
Once it held laughter
Once it held dreams
Did they throw it away
Did they know what it means
Did someone's heart break
Or did someone do someone wrong?
So if you find someone
Someone to have, someone to hold
Don't trade it for silver
Don't trade it for gold
I have all of life's treasures
And they are fine and they are good
They remind me that houses
Are just made of wood
What makes a house grand
Ain't the roof or the doors
If there's love in a house
It's a palace for sure
Without love...
It ain't nothin but a house
A house where nobody lives
Without love it ain't nothin
But a house, a house where
Nobody lives.
Post je objavljen 23.10.2015. u 12:23 sati.