Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

31.08.2015., ponedjeljak

Gospodar erekcije

photo frodo_sam_zpsjt56tr1k.jpg


Martin Sućurajac, patuljak iz Donjeg Miholjca ležao je u svom majušnom krevetu i seksualno fantazirao:
- O gosparu Frodo, želim sisati vaše nožne prste – reče Sam.
- Moje nožne prste – začudi se Frodo.
- Da gosparu Frodo!
- Moje velike, debele hobitske nožne prste?
- Aha, gosparu Frodo.
- Ali što će na to reći Roza Pamuklija?
- Nikada neće saznati!
- Pa daj onda, mili moj vjerni druže – nasmija se glasno Frodo i ispruži nogu.
Sam polako i senzualno poče sisati prste.
U prostoriju bane Gandalf.
- O jebemti Saurona u oko, što to radite mali perverzni Hobiti – zagrmi.
- Aj ne drami stari, samo se zabavljamo. Kao da ti nikada nisi cuclao nečije prste!
- Pazi što govoriš Frodo – upozori ga čarobnjak uprevši u nj prijeteći kažiprst iz kojeg je svakog trena mogla sunuti munja.
- U Bilbo Bagginsovom nadnevku od 13. rujna 2054. spominje se kako je na jednom proplanku, sred gustih šuma Rouena, zatekao dva čarobnjaka kako se “zabavljaju” svojim štapićima. I kada kažem štapićima pritom ne mislim na čarobne štapiće. Prikaz je, mogu reći, bio i više no izdašan…
Gandalf se zacrveni, pa reče posramljeno:
- Bilo je to samo jednom, i pod utjecajem bunike, a jednom se ne pika.
- Relativizacije, dragi moj čarobnjače, relativizacije.
U tom trenutku Martin Sućurajac osjeti kako mu pada erekcija. Gandalf je kvario zabavu. Hitno ga se morao riješiti. Raspršio je čarobnjaka u obliku ružičastog dima i pred Hobitima je sada stajala Jenna Jameson. Odjevena u crveni lateks blještala je poput kraljice. U desnoj je ruci držala veliki crni dildo.
- Ideš - procijedi Sam porgutavši knedlu.
- Mali Hobiti, bili ste nevaljali i sada će vas mamica kazniti – prozbori J.J. te prijeteći pljesne dildom o lijevi dlan.
- O da, kazni nas mamice – povika Sam.
Slina mu se skupljala u kutevima usta.
- Hej, nisam siguran da želim biti kažnjen na taj način - pobuni se Frodo.
- Ali gosparu Frodo, to je J.J.
- Dobro znam tko je to – otrese se Frodo na Sama.
J.J. obliže veliki crni dildo.
- Mali drkađije, hoćete da vas jebem sad ili odmah?
- Sad, sad, sad, sad, sad – klicao je Sam pljeskajući.
- Ah, kvragu, što da ne – presječe Frodo nedoumicu zaključivši – samo jednom se živi.
Hobiti skinuše gaće te zauzeše pozu puni očekivanja kadli zazvoni telefon. Zvonio je i zvonio. Netko s druge strane bio je uporan kao Smrt. Martin Sućurajac odustade od svojih fantazma, pa tako i ovoj pripovjesti dođe kraj.

(Zamrčenje.)
- 12:33 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

26.08.2015., srijeda

Posli kiše

Tom Ceks photo postire_cekac_zpsfjxfga47.jpg

I dobro, udren ti ja priko Pučišća za Postire. Ono vruć dan za popizdit, pa zastanen u uvali Lovrečina da si malo rahladin jaja jer mi klima u autu ne radi. Bućnen se, gaće napunim piskom, kad spazin tipa na obali, muva se gori-doli, livo-desno, ka ono fotka uvalu, a u ruci mu teleobjekiv da more slikat kratere na misecu. Požurin ja iz mora, dođen do njega, velin – Pizdo, znan šta činiš! On se pravi ka da me ne razumi. Sere nešto na njemačkon. Ja velin – slikaš golu dicu, pičkatimaterina pedoflna. On će opet neki kurac na njemačkon. - Aj onda pokaži mi ća si snimija! Šov mi jor pikčers ju maderfaker – dreknem. A najn, najn, poče on vrdati znojeći se. Ma biži ća jer ću ti kamenom razbit glavu govno jedno! Uprija san prston prema parkiralištu. – Pedo raus!!! Odma je skuži. Pokupija se i on i žena mu. A ča je bila ružna, ta njegova „gospođa“, baš ono pedofilna isto. Vidiš in tu pedofiliju u tilu, u pokretima. Odurno.
U Postire san doša, već je bija sumrak. Malo san prošeta miston. Lipo misto. A onda san spazija molić. Vidin na moliću neki kip. Gledan ga s leđa: ženska zagledana u dajinu, čeka svog momka, čovika ća plovi na dalekin morima. Aaaa baš lipo, ni lako bit žena pomorca, triba in dić spomenik. Priđen bliže, stanen isprid kipa a kad ono ŠOK! Nevirica. Ma ča je ovo judi moji? Gledan, ne virujen. Sprida ne stoji ona već on. Jednu je ruku diga ponad čela, kaono da mu sunce ne smeta, drugu je zabija u džep pa se igra s mudima, češka se i čeka svog momka, čovika. Ojebatepas, cili je svit poludija, mislin si ja, osvrćen se ne bi li sa nekin podilija svoje zaprepaštenje. Ali svi su na rivi, jebe ih se, jedu ribu. Aj dobro, rečen ja u sebi, ne budi krut, seljačina, ka neki primitivac iz Muća donjeg, Oklaja, Kistanja… I to je lipo, i to su judi i to je jubav. Posli san na balkonu s čašon bevadne razmišlja jeli u Smoje ikada bija koji homić, jer ako je bija bija je u Tučepima. Ma nisan se uspija ni pošteno zamislit kad je doša Tonči. Reka je: danas san proda 30 litri maslinova uja, 50 litri vina, 8 kil smokvi, kumpira 50 kil i pomidori 100 kil. A ja san s plaže nagarija pedofičinu i u Postirama san vidija muškega ča čeka drugeg muškega da se vrati s dalekih mora.
A je, ima ih ovdi, bar 6.
Ma di ih ima?
Ovdi u našem malom mistu.
To će biti da su ovi novi, moderni, odmahnija san rukon.
Nisu, moja generacija, znan ih ja sve…
(Tonči ima 58. Ja san mu da 60 pa se malo uvridija, al ni pokaza. Pravi čovik!)
Ma Tonči naj me zajebavat.
Ne zajebajen.
Onda mi je iša pričat o kuvaru homiću, onom iz taverne Gušti. Sav se unija. Prekinija san ga negdi na polovici.
Ma biž ća sa ton pričon, skažuj mi radije oće li rodit maslina. Prošlo proliće ubila ju je muha*, eli ni tako ?
Tonči se zamislija. Poprimija je izraz ka istočnjački mudrac.
Bogata je, reka je, a onda mudro doda, bit će, ako padne kiša.
Past će, reka san ja proročki.
Doli na rivi, na teraci hotela Lavandin dvi su ženske počele u mikrofon pivat stare pisme Magazina iz vrimena Nikolovske. Dopunija san čaše i zagleda se u Mlični put.

*maslinova muha o.a.

muzika za ugođaj: Bobby Darin - Beyond The Sea

- 11:43 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

24.08.2015., ponedjeljak

Meza za Nemezu

Novela od Stranca

- Ti si običan kurvin sin – urlala je Tina na mene. – Koji ti je kurac čovječe? Zašto mi šalješ poruke usred noći? Julijan je popizdio! Naprosto popizdio. Kaže da će ti vrat prerezati. Pitao me – šta je, karaš se sa tim luđakom, a?
Bile su to prazne prijetnje, znao sam. Julijan je bio slabić, mlakonja, bezveznjaković, sitni diler koji je glumio frajerčinu. Tina je bila njegova cura i ja sam je zdušno servisirao zadnjih nekoliko mjeseci. Taj mali smrad trebao mi je biti zahvalan, s obzirom da je otkako se bacio u kriminalne vode, većinu vremena provodio upušen pred televizorom. Dobro smo se zabavljali Tina i ja u krevetu, a onda je postala silno naporna. Nakon koitusa počela bi mljeti , obasipala me je nevjerojatnom količinom informacija iz svog privatnog života, a nakon sat vremena bi me napala: a ti? Što je s tobom? Nikada ne pričaš o sebi. Živim u trenutku, lakonski bi odvratio i otpuhnuo (po mogućnosti) savršen krug dima. Mislim, seks i sve to je u redu, nastavila bi, ali ne možemo se samo jebati kao dvije vinske mušice na kuhinjskom stolu. Moramo razgovarati! To je ono što ljudska bića rade – razgovaraju. Nije mi bilo na kraju pameti da se upuštam u razgovore. Jer ono što je Tina željela bilo je zapravo Spasenje. Spasenje od svoje prošlosti, od Julijana, od sebe same, i to je bilo ok, ali junak-spasitelj živio je na nekoj drugoj adresi. Da stvar bude bolja u stan do moga doselile su se tri studentice iz provincije. Jednog sam jutra u kućnom ogrtaču zakucao na njihova vrata i zatražio nekoliko žlica šećera za kavu. – Uđite – rekla je zgodna crnka iz Dalmacije. Uglavnom, da ne duljim, zbližili smo se. Znate što mislim. Njima nije bilo do priče. Dostajalo im je 18,5 cm zmijskog mesa i godine ljubavnog iskustva. Moramo razgovarati postala je Tinina mantra. Iscrpljivala me je je tim zahtjevom više no seksualnim vratolomijama. Tina, ja nisam psihoterapeut. Nisam čak niti psihoseksulani terapeut. Ja sam eventualno seksualni terapeut, rekao bih kroz smijeh. Ti se zezaš, rekla bi razočarano, a stvari su ozbiljne. Morao sam je se hitno riješiti. A jedini efikasan način za to je bio da izludim Julijana. Ukoliko taj mali svinjski kurac nasluti da mu trošim družicu pošteno će popizditi, opalit će joj par šamara i pripriječiti joj da me viđa. Nisam strahovao da će nasrnuti na mene jer, kako rekoh, Julijan je bio običan šupak.
Spusti sam se do Yellyja po 3x6pack, potom sam sjeo u kuhinju i krenuo u realizaciju plana korak po korak, tj.pivo po pivo. Oko 0.23 sata, postigavši radnu temperaturu za ludost, počeo sam Tini odašiljati MMS-ove. Prvo sam uslikao svoj nožni palac. Dodao sam i deskripciju – ovo je moj desni nožni palac. Stisnuo sam Send. Potom sam fotnuo napol zgorenu cigaretu. Ovo je cigara koju upravo pušim, pojasnio sam. I naravski stisnuo Send. Snimio sam svoj dugodlaki madež. Ovo je moj međupreponski madež, staviš li ga pod povećalo naći ćeš klinastim pismom kriptiranu poruku koja će ti o meni reći više no moja rođena mater. U ostalom željela si znati, zar ne? I tako dalje. Bogtepitaj koliko sam posnimio bradavica, intimnih dijelova tijela, predmeta i poslao joj uz sulude opaske prije nego li sam zapao u kontemplativno stanje. U tom trenutku moje misli bile su egzistencijalno-kozmičke. Nakon sat vremena objedinio ih u formi pjesme:

Smrt sunca

Stigli se su vijest od kuće
Danas je umrlo Sunce,
Proždrlo je sve zalihe vodika,
Sagorjelo sav helij,
Nadulo se ,
Zažarilo,
Sažeglo Zemlju,
Mjesto našeg postanka!
Potom se jezgra urušila,
Bijeli patuljak još je neko vrijeme bulaznio u vrućici,
A onda je i to došlo kraju .
Crni patuljak ostao je ležati na biljarskom stolu.
Svojom je bljuvotinom svjedočio o odigranoj partiji.

Jockey i Jona promatrali su to iz Oortovog oblaka.

Sada čekamo sraz
Mliječne staze i Andromedine galaksije,napisali su na razglednici i dodali

A, pošto imamo vremena
kraj samog Svemira!
Hoće li se vječno širiti (i postati hladno i negostoljubivo mjesto za život)?
Hoće li se sažeti ( u vatrenom ognju)?
Teško je reći,
Još uvijek ne znamo kako stojimo sa količinom materije u svemiru.

No kakav god da Usud bio
Jona se iznašla način da izbjegnemo konačnu katastrofu
I klisnemo u petu dimenziju.
Na taj ćemo način, vjerujemo, spasiti dušu.

Svidjela mi se poema. Nešto kao znanstvena, SF poezija. I nju sam poslao Tini. A onda me obuzeo bijes. Imao sam potrebu na neki se način obračunati sa papcima u mom telefonskom imeniku. Pa sam im počeo sms-ati podrugljive poruke. Činio sam tako do kad nije svanulo. Tada sam doživio sumrak svijesti. Sada je bilo deset sati i Tina je histerizirala da koji mi je kurac, da kakvo sam joj to sranje sinoć složio, da će mi Julijan vrat prerezati, eto što će učiniti… itd.
- Tina, ljubavi, mislim da je najbolje da prekinemo – uzdahnuo sam. – Ovo više nema nikakvog smisla.
- I ja mislim, gade!
- Pa onda zbogom, bilo je lijepo dok je trajalo.
- Hej, stani malo – vrisnula je.
Prekinuo sam vezu.
Telefon je odmah zazvonio.
- Ne možeš me samo tako otpilit, ja sam ta koja tebe treba otpiliti.
- U redu milo, otpili me više, rastura me žešći mamurluk.
- Neću te otpiliti, pofukat ću te još jednom, s umjetnim kurcem u guzicu.
- O, bože Tina, znaš da to neće ići!
- O, hoće itekako…
- Tina, koji ti je vrag? Zašto jednostavno ne završimo ovu priču kao ljudi?
- Sad bi kao ljudi, a šalješ mi poruke usred noći. U ostalom kakve su to usrane poruke: plovi lađa u dupe te gađa i plavičasta moruzgva luta buta et meljo seže perdu korason tu tu ???
- Otkud da ja znam, ljubavi…
- Ahhhhhhh! Moram prekinuti, Julijan se vraća. Ali nismo još gotovi, nemoj misliti da ćeš se samo tako izvući.
- Ok, Tina, kako god ti kažeš…
Spustila je slušalicu. Otišao sam do friđa, uzeo pivicu, sjeo za laptop i otvorio elektronsku poštu . You have 1 new message treptalo je na displeju. Poruka je bila naslovljena Velikom Huc na znanje. Kliknuo sam i počeo čitati:

Poštovani, pišem vam iz zatvora. Neću dužiti, reći ću tek da gajim veliku naklonost spram vašeg literarnog (a tako i likovnog djela). Vaš izričaj je svježa voda sa izvora u ovoj baruštini od hrvatske literature. Jednom prilikom napisali ste da se povodite za Čehovim, on je za dobru priču plaćao pet kopjeki, u tom ste smislu Vi spremni iskeširati i do dvjesto kuna, izjavili ste. Smatram da moja priča vrijedi i više od 200 kn, ali ne pišem Vam jer želim novac. Želim tek da se moja priča pročuje. Ukoliko možete objavite je u cijelosti ili je nekako inkorporirajte u vaše tekstove. Srdačno vaš Klen Padam Edwin.

U prilogu se nalazio word.doc:

Meza za Nemezu

Sjedio sam u aerodromskom kafiću pijuckao kavu i čitao dnevne novine. Prišla mi je mlada, zgodna žena.
Mini suknja, jarko crvene usne, plava kosa do pola stražnjice.
- Dobar dan, moje ime je Rina i željela bih vam nešto dati.
Pogledao sam je začuđeno.
- Stick – pojasnila je.
- Ok.
- Na njemu je film.
- Ok.
- Gdje ja plešem…
- Sjajno.
Ugrizla se za usnu.
- Gola! – poentirala je.
- Još bolje…
- Uživajte!
- Hej čekajte! Što ako mi se svidi – povikao sam.
- Svidjet će vam se zasigurno.
- A što ako se zaljubim. Kako da vas nađem – živo me interesiralo.
Osmjehnula se. Biserni zubi.
- Nećete.
- Ali ako vas nađem hoćete li mi dati pice?
- Ako me ikad nađete dobit će te i više od pice.
- Važi - rekao sam.
Vratila se natrag do crvenokosog mladića koji je stajao na dovratku kafića. Požurili su uhvatiti let. Ljudi su perverzni, pomislio sam. Čak niti Huc ne može imati toliko bujnu maštu koliko prosječan čovjek može biti perverzan! Naravno, odmah sam radoznalo spojio USB kabel s mobilnim uređajem i gurnuo stick. Međutim na sticku je bilo više filmova. Svi su bili numeričkih naziva. Kliknuo sam na jedan, nasumice. No na zaslonu nije zaplesala mrdačica kukovima,raspomamljena obožavateljica štange, zanosna Hulu plesačica, orijentalna trbuhotresačica, neukrotiva crna afrička kraljica drske stražnjice. Naprotiv, zaredali su mučni kadrovi. Petoro zakrabuljenih ljudi seksualno se iživljavalo nad jedanaestogodišnjom djevojčicom. Prizor je bio degutantan i ja Vam ga, čak i da posjedujem lakoću izraza jednog Kundere, ne bih pokušao dočarati. Naravno, odmah sam pritisnuo Stop. Ipak prekasno. Konobar je u prolazu zamijetio nekoliko kadrova i dojavio policiji. Stvorili su se kraj mene u tren oka. Pođite s nama, zapovjedili su strogo. U redu, samo polako,rekao sam i poslušno krenuo s njima. U prostoriji za ispitivanje bila su dva tipa, inspektor Lubin, čovjek blago izraza lica, uviđavan, spreman za razgovor i inspektor Škarpun, tip grube njuške, jake čeljusti, krupne građe, onaj koji tuče. Ispričao sam im što se dogodilo. Nisu mi vjerovali niti riječ. Rekao sam: okej, raspitajte se kod konobara, on je vidio ženu o kojoj govorim. Konobar je pak izjavio da se ne sjeća nikakve žene. U redu onda, potražite snimke s nadzornih kamera i zacijelo će te zamijetiti neznanku koja odgovara opisu, povikao sam. Nasmijali su se uglas. Vrdaš stari moj, grubo je odbrusio Škarpun, uhvaćen si s prstima u medu, i sada vrdaš. Idemo! Sproveli su me u istražni zatvor Remetinec. Ondje sam proveo dvanaest mjeseci. Državno odvjetništvo napokon je podiglo optužnicu. Za njih je slučaj bio čist kao suza. Ja pak nisam imao novca da angažiram privatnog istražitelja koji bi ušao u trag đavoljoj droci koja mi je smjestila. Naravno, niti za razvikanog odvjetnika nisam imao novca. Tako mi je po slovu zakona dodijeljen odvjetnik Lukač . Prvo što mi je rekao bilo je – priznaj i reci da se kaješ – ukoliko priznaš kazna za posjedovanje dječje pornografije biti će umanjena. Ne mogu, rekao sam utučeno, jednostavno nisam kriv. To je poput onog slučaja sa podmetnutom drogom u Indoneziji, Maleziji, gdje već, kada su američki državljani osuđeni na smrtnu kaznu, prisjetio sam se. Da,da svakako, promrmljao je Lukač ustrajavši –priznaj! Nisam. Osuđen sam na pet godina. Uložio sam žalbu. Županijski sud potvrdio je presudu prvostupanjskog suda. Žalio sam se ponovo. Vrhovni je potvrdio presudu Županijskog suda. Na izdržavanje kazne upućen sam u Glinski zatvor. Ovdje mi je dijagnosticirana šizofrenija. Po mišljenju psihijatra pokazujem sve psihotične simptome - zablude, halucinacije, nesnalaženje u stvarnosti i nelogično ponašanje. Dopuštam mogućnost da sam bolestan, pa čak i to da bolujem od šizofrenije , no žena s stickom bila je STVARNA! Ja ZNAM da je bila STVARNA! Nitko me ne može uvjeriti u suprotno.
Do sada sam odslužio trećinu kazne. Zatvorski dani turobni su i teški. Pedofili su u očima drugih kažnjenika samo dno dna ljudske egzistencije i ne propuštaju priliku da ih pošteno namlate. I sam sam često puta pretučen kao pseto, ali ne marim. Jer pedofili su zbilja govna. Nimalo se ne kaju. Svoja zlodjela pravdaju tvrdnjom da je to naprosto jače od njih, da su tek oruđe u rukama neke više sile. Ponovo će to učiniti kad izađu, uvjereni su. Recidivisti, mislim da je to riječ. Trebalo bi ih izolirati na neki otok ili barem kemijski kastrirati kada ih već puštaju van.
Često se pitam zašto mi se to dogodilo, je li to ono što nazivaju Karmom, kazna za loše postupke u prošlom životu, ili naprosto igra sudbine, kazna za lakovjernost? Prečesto sam u životu bio lakovjeran i dobro prošao, no sada mi se to napokon odbilo o glavu. Naprosto je neshvatljivo u kakvu sam se to glupu igru upustio! Ali mi muški smo takvi, dovoljno je da nam žena obeća malo golotinje pa da nam posve otkaže razum.
Uglavnom, namjera mi je izdržati i vratiti se svom životu.
Za minutu gase svijetlo. Nemam ništa za dodati osim unutrašnjeg monologa, a to je, složit će te se, posve nevažno za sadržaj ove (ne)zgode.
- 11:07 - Vox popljuvi (8) - Printaj me nježno - #

03.08.2015., ponedjeljak

Blast From The Past

prde photo prde_zps3y56qulp.jpg


Pretražio je čitavu kuću i nije ga našao.
- Gdje je – dreknuo je na ženu.
- Gdje je – dreknuo je na djecu.
- Dragi, to jednostavno nije fer – usprotivila se njegova supruga – svaki put kada nešto zagubiš ti vičeš na nas.
Nije se želio upuštati u raspravu, u ovako razdraženom stanju mogao joj je opaliti i ćušku, a to nije želio. Pokupio se u pokrajnju sobu i ondje bijesno šutao stvari.
- I kako da sad popravim tu vražju stvar, a? Kako? – vikao je ljutito.

***
Dakle, nije u kući, niti je u garaži, onda mora da je na tavanu, sine mu. Spustio je rondave stropne stepenice i oprezno se uzverao gotovo okomitim stubama. Potkrovlje je bilo pretrpano kutijama. Pogled na njih djelovao je obeshrabrujuće. Ipak nije želio odustati, podigao je krovne prozore i prihvatio se posla. Usredotočeno je vadio stvari, predmete, razočarano ih naguravao natrag u kutije, premještao, vukao, odvlačio. Zaokupljen potragom nije zamijetio da su se vani nagomilali teški, olovni oblaci i zastrli plavo nebo. Sručila se jaka kiša. Požurio je zatvoriti prozore i oćutio iznenadnu slabost. Klonuo je na rasklimani stolac. Ondje je nepomičan, bez misli, pomalo tjeskoban i jedva dišući, osluškivao divljanje prirode. Kada je nevrijeme onemoćalo nastavio je potragu.

***
Ostalo je još samo da zaviri u stari hrastov sanduk za posteljinu. Nije vjerovao da se nalazi unutra, no svejedno je podigao poklopac, tj. pokušao je podići poklopac. Netko je ondje montirao lokot. Bio je zbunjen. Tko je to učinio? Vjerojatno on, no nije se sjećao.
Spustio se u garažu, uzeo pajser i razvalio bravu. Gledao je u nevjerici. Gaćice! Ženske gaćice! Gaćice svih vrsta boja i modela od vrha do dna ispunjavale su sanduk: francuske bokserice, brazilske tange, seksi g-string gaćice, ženske ultra-seksi gaćice, ženske c-string gaćice, gaćice sa Swarovski perlama, obične pamučne gaće, gaćice sa šljokicama i šaljivim natpisima poput čitaš li ovo tvoj je sretan dan, bon appétit i koliko god da možeš pojesti, gaćice sa znakom crvenog križa, gaćice s prorezom... Da ti pamet stane! Svaki komad bio je uredno zapakiran u vrećicu za duboko zamrzavanje i toplinski zavaren. Uz gaćice bila je priložena fotografija razgolićene vlasnice u zavodljivoj pozi, na poleđini je bilo ispisano ime ili nadimak, mjere grudi i struka, godine. Neodoljivo je podsjećalo na forenzičarski dokaz. Prisjetio se! Tja, naravno da se prisjetio! Kako ne bi! Te su žene snimljene u njegovoj hotelskoj sobi u Rue De Bille, u Latinskoj četvrti Pariza, u doba dok je još živio divljim i razuzdanim životom. Bio je to arhiv povaljivanja, njegova seksualna suvenirnica, slavopoj moćnoj ukrudbi, spomen-mjesto putenosti, oda radosti i epopeja mladosti. Doista, nekoć je bio drzak i odvažan jebač, a sada (poput mnogih) tek oženjen čovjek s dvoje djece koji živi kreposnim, gotovo redovničkim životom u osamljenoj kući u blizini Ličkog Osika. No postoji vrijeme i mjesto za sve.
Prelazio je dlanom preko paketića, oklijevao. Napokon se odvažio, posegnuo, razderao tananu plastiku te oprezno prinjeo crni čipkasti smotuljak k nosu. Srce mu je poskočilo.
Mmmda, još uvijek fantastično mirišu!
Zadržao je miris u nosnicama. Dašak je otvorio ustave i zaboravljene slike provalile su u mračnu kino dvoranu njegove glave. Ponovo je gledao stari film iz 91. Karmen, ah ta obožavana Karmen, zanosno je njihala bokovima plešući Hulu. Ležao je na krevetu i promatrao. Karmen, žena savršenog tijela, s ucijepljenim seksipilom (jer skladni oblici nisu dovoljni), Karmen, uzrok mnogih noćnih polucija, nepresušan izvor inspiracije, smiona, crvenokosa Karmen s genima poganih Kelta! A onda se najednom iz suptilne havajčanke preobrazila u razbludnu biblijsku plesačicu šest velova, krpice su padale jedna za drugom. – Dođi amo Salome, ti božanska kurvo, dođi tatici Herodu – povikao je kao u vrućici – ovdje te na pladnju čeka velika purpurna glava! Ali umjesto da mu ugodi Karmen je nastavila plesati izazivački, sve brže, sve žešće. Tresla je svojom obnaženom jabučastom stražnjicom divlje, neukrotivo. Jao-jao! cmizdrio je sluđen od želje.
- Piko, jesi li dobro – odozdo je dopro zabrinut glas. Učinilo mu se kao da pristiže iz druge dimenzije.
- Piko?
Nije se oglasio.
- Piko??
Mmmmmmmmmmmhmmm...
- Piko???
- Sve je u redu – doviknuo je natrag. Glas mu je skliznuo u viši registar. – Napokon sam ga našao!
U ruci je držao kurac, niz prste mu se cijedila sperma.

- Ajd, baš mi je drago - poručila mu je supruga i pošla raditi večeru.



- 12:06 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>