< | prosinac, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
10.12.2014., srijeda
Bugsy
Ilustracija: - autor nepoznat - Ostavio sam vrata odškrinuta. Bugsy se užurbanim koracima uspinjao stubištem fićukajući pritom neku veselu melodijicu. Banuo je unutra. - Kaži dragička! Oči su mu čudno sjale. Mora da je čvaknuo ekstazi, pomislio sam. - O čemu je riječ? - Napokon je krepala! - Tko je krepao, Bugsy? - Moja stara, napokon je krepala! Čekao je učinak svojih riječi. - Raskoljnikove, nisi je valja raskolio - upitao sam prilično ravnodušno. - Ma neeeeee… - odmahnuo je rukom. - A kako onda? - Aneurizma. - Kada? - Jučer. Pogledao sam vino. Château Siaurac. - Fino si vino donio. - Pa jasno, ne umire ti majka svaki dan. Otišao sam do kuhinje, izvadio nešto pršuta, paškog sira, slane inćune, maslac, crne masline, kruh. Bili su to ostatci gozbe od prije nekoliko dana kada sam nakon dužeg perioda, napokon uspio prodati nekoliko slika. Bugsy je vršljao po mojoj fonoteci. - Hej, zar ti nemaš ništa veselo - doviknuo je. - Priče iz bečke šume najveselije je što imam - viknuo sam natrag. - Njaaaaaaa - čulo se nazalno negodovanje. Uključio je radio i surfao šumom UK valova sve dok nije naišao na Spinning Around, Kylie Minogue. Otvorio sam bocu i omirisao čep. Pridružio mi se u kuhinji. - Prvo što ću učiniti je to da ću rasprodati onu bidermajersku ropotarnicu, a potom kupiti neko modernije zdanje s pogledom na grad. I napokon živjeti! - rekao je značajno. - Važno je imati plan - složio sam se, neki način. Sjeli smo objedovati. - Pravo je čudo da nisam postao peder. Pored takve matere dečki obično postanu pederi - zaključio je. - Već si nekoliko puta iznio tu misao - podsjetio sam ga. No bilo je neke istine u tome. Tada je započeo tiradu o edipovskom kompleksu, pozivao se na Freuda, no nisam ga slušao. Na poleđini boce je pisalo: Rubinske boje s granatnom crtom, miris je u tercijarnoj fazi, polako se otvaraju arome sušenog lišća, zemljane crte i u nastavku koža, fino drvo, marmeladaste note crnog bobičastog voća, cassis, duhana, tamne čokolade. Iznimno kompleksno, u okusu je zaokruženo, tanini su glatke teksture, elegantnog tijela, ugodnih kiselina, preslikavaju se mirisi percipirani na nosu, vrlo dugo finale. Zvučalo je kao promašena poezija. Počeo sam razmišljati o Claire i kako da izgladimo stvar. Sve te svađe, svo to ludilo, sav taj nepotrebni dramoleto i emocionalne eskapade, sve nam to nije trebalo. Voljeli smo se, barem sam ja tako mislio, no ona je uporno, ne želeći krljaštiti život, odbijala prestati udovoljavati svojim hirovima. To je uključivalo i dodatne ljubavnike. Ispili smo vino i prebacili se dnevnu sobu. U ladici radnog stola našao sam džin. Presjekli smo vino njime. Bugsy je opet frazirao edipovski kompleks u sniženom misaonom registru. Ja sam nastavio razmišljati o Claire. Na zidnom satu mala i velika kazaljka su se preklopile. Ponoć. - Muka mi je, rigat ću - prostenjao je Bugsy. - Samo ne po tepihu - rekao sam i gurnuo mu pred noge lavor koji je stajao sred sobe jer je krov počeo prokišnjavati prije neki dan. Bugsy se presavio u trbuhu, pao na koljena i povratio pokraj lavora. Nastavio je povraćati, međutim ono što je izbacivao iz želudca nije bila hrana, već neka vrst bijelog šlaga što se počeo izvijati sred sobe. Ubrzo se u gornjim slojevima sobnog cumulusa počeo formirati ljudski lik. „ I sada, dame i gospodo, želio bih vam predstaviti legendu naše industrije. Ona je najuspješnija predsjednica u povijesti naše mreže i posljednjih pet godina drži nas na vrhu svih rang lista. Ona je naša inspiracija, naše odvažno lavlje srce i danas će nas odvesti ravno do samog ruba. Molim vas, pozdravite genijalnu i najpožrtvovniju osobu našeg posla, gospođu … „ - BUGSY!!! - kriknula je stara vještica, Bugsijeva svekontrolirajuća mater - OPET LOČEŠ, NESREĆO! Bugsy je stajao četveronoške prožet užasom od glave do pete. U nevjerici je zurio u zajapureno lice svoje tlačiteljice. Usta su mu bila puna ektoplazme, nije bio u stanju riječ izustiti. - OSTAVIM TE PET MINUTA SAMOG, A TI SE ODMAH ODAŠ POROKU, NEZAHVALNIČE! - kreštala je ta ženturača. Okrenula se prema meni i ošinula me pogledom. - ZA SVE SI TI KRIV, HUC PROKLETNIČE! LOŠE SI DRUŠTVO MOM BUGSYJU! Nije to bio prvi put da sam se našao u nemilosti majki dovijeka zbrinutih pizdeka bez smjelosti i petlje. - Hej, stani malo - pobunio sam se - pa on neprestano kuca na moja vrata, a ne ja na njegova. - I POSLAO SI MU ONE KURVE, VANESSU I CHLOE … To je već bila istina. Te dvije male seksi platinaste guščice, pozamašnih grudi i dugih nogu iscrpile su me fizički i novčano pa sam ih proslijedio Bugsyju, koji je zadnji put ševio u drugom svjetskom ratu. Bio je radostan kao malo dijete. - Te mlade dame znaju svoj posao - obavijestio sam dotičnu. Bugsy je na podu potvrdno kimao glavom. - AHHHHHHHH - prsnula je - da nisam mrtva, takvu bih ti frku složila. Skucala bi ti jedno lažno silovanje pa bi dovijeka ćubio u zatvoru, a ne kvario mog Bugsyja. - Srećom pa si krepala, stara - odvratio sam nonšalantno. - AHHHHHHHH, prokletniče, još nije gotovo, povući ću sve veze u Paklu da ti smjestim, gnjido - prijetila se u jadu nemoćnom. - Bla - bla - bla… Polako je počela gubiti obličje, šlagasti oblak povukao se natrag u jadnog Bugsyja. - Oprosti - progovorio je napokon plačnim glasom. Odmahnuo sam rukom.- Nema ti biti zašto. Nisi ti kriv. - Nikada me neće ostaviti na miru! U očima su mu se skupljale suze. - Čini se da je tako. Iznenada se trgao i pojurio prema prozoru. Skočio sam i u zadnji tren oborio ga na pod. - A ne, ne ovdje- rekao sam dašćući mu za uhom. Ustali smo. - Mislim da je vrijeme da pođeš - rekao sam. - Da – složio se. Otišao je pokunjen. Sjeo sam za računalo, pripalio cigaretu i počeo tipkati noćašnju zgodu. Tipkao sam hitro i brzo došao do kraja. Nije to bila neka priča, pa ipak bila je bolja od većine suvremene domaće proze. Pripalio sam sljedeću cigaretu. Plavičasti dim uzdizao se zavodljivo njišući bokovima poput kakve striptizete. Radio je svirao Sultan's of Swing. Još jedna vlažna, ljepljiva, ljetna noć migoljila je niz Aleju Bolonje. Svijet je bio beznadežan, no to je bila sasvim normalna stvar. |