Marketing
Bugsy
Ilustracija: - autor nepoznat -
Ostavio sam vrata odškrinuta. Bugsy se užurbanim koracima uspinjao stubištem fićukajući pritom neku veselu melodijicu. Banuo je unutra.
- Kaži dragička!
Oči su mu čudno sjale. Mora da je čvaknuo ekstazi, pomislio sam.
- O čemu je riječ?
- Napokon je krepala!
- Tko je krepao, Bugsy?
- Moja stara, napokon je krepala!
Čekao je učinak svojih riječi.
- Raskoljnikove, nisi je valja raskolio - upitao sam prilično ravnodušno.
- Ma neeeeee… - odmahnuo je rukom.
- A kako onda?
- Aneurizma.
- Kada?
- Jučer.
Pogledao sam vino. Château Siaurac.
- Fino si vino donio.
- Pa jasno, ne umire ti majka svaki dan.
Otišao sam do kuhinje, izvadio nešto pršuta, paškog sira, slane inćune, maslac, crne masline, kruh. Bili su to ostatci gozbe od prije nekoliko dana kada sam nakon dužeg perioda, napokon uspio prodati nekoliko slika. Bugsy je vršljao po mojoj fonoteci.
- Hej, zar ti nemaš ništa veselo - doviknuo je.
- Priče iz bečke šume najveselije je što imam - viknuo sam natrag.
- Njaaaaaaa - čulo se nazalno negodovanje.
Uključio je radio i surfao šumom UK valova sve dok nije naišao na Spinning Around, Kylie Minogue.
Otvorio sam bocu i omirisao čep. Pridružio mi se u kuhinji.
- Prvo što ću učiniti je to da ću rasprodati onu bidermajersku ropotarnicu, a potom kupiti neko modernije zdanje s pogledom na grad. I napokon živjeti! - rekao je značajno.
- Važno je imati plan - složio sam se, neki način.
Sjeli smo objedovati.
- Pravo je čudo da nisam postao peder. Pored takve matere dečki obično postanu pederi - zaključio je.
- Već si nekoliko puta iznio tu misao - podsjetio sam ga. No bilo je neke istine u tome.
Tada je započeo tiradu o edipovskom kompleksu, pozivao se na Freuda, no nisam ga slušao. Na poleđini boce je pisalo:
Rubinske boje s granatnom crtom, miris je u tercijarnoj fazi, polako se otvaraju arome sušenog lišća, zemljane crte i u nastavku koža, fino drvo, marmeladaste note crnog bobičastog voća, cassis, duhana, tamne čokolade. Iznimno kompleksno, u okusu je zaokruženo, tanini su glatke teksture, elegantnog tijela, ugodnih kiselina, preslikavaju se mirisi percipirani na nosu, vrlo dugo finale.
Zvučalo je kao promašena poezija.
Počeo sam razmišljati o Claire i kako da izgladimo stvar. Sve te svađe, svo to ludilo, sav taj nepotrebni dramoleto i emocionalne eskapade, sve nam to nije trebalo. Voljeli smo se, barem sam ja tako mislio, no ona je uporno, ne želeći krljaštiti život, odbijala prestati udovoljavati svojim hirovima. To je uključivalo i dodatne ljubavnike.
Ispili smo vino i prebacili se dnevnu sobu. U ladici radnog stola našao sam džin. Presjekli smo vino njime. Bugsy je opet frazirao edipovski kompleks u sniženom misaonom registru. Ja sam nastavio razmišljati o Claire.
Na zidnom satu mala i velika kazaljka su se preklopile. Ponoć.
- Muka mi je, rigat ću - prostenjao je Bugsy.
- Samo ne po tepihu - rekao sam i gurnuo mu pred noge lavor koji je stajao sred sobe jer je krov počeo prokišnjavati prije neki dan.
Bugsy se presavio u trbuhu, pao na koljena i povratio pokraj lavora. Nastavio je povraćati, međutim ono što je izbacivao iz želudca nije bila hrana, već neka vrst bijelog šlaga što se počeo izvijati sred sobe. Ubrzo se u gornjim slojevima sobnog cumulusa počeo formirati ljudski lik.
„ I sada, dame i gospodo, želio bih vam predstaviti legendu naše industrije. Ona je najuspješnija predsjednica u povijesti naše mreže i posljednjih pet godina drži nas na vrhu svih rang lista. Ona je naša inspiracija, naše odvažno lavlje srce i danas će nas odvesti ravno do samog ruba. Molim vas, pozdravite genijalnu i najpožrtvovniju osobu našeg posla, gospođu … „
- BUGSY!!! - kriknula je stara vještica, Bugsijeva svekontrolirajuća mater - OPET LOČEŠ, NESREĆO!
Bugsy je stajao četveronoške prožet užasom od glave do pete. U nevjerici je zurio u zajapureno lice svoje tlačiteljice. Usta su mu bila puna ektoplazme, nije bio u stanju riječ izustiti.
- OSTAVIM TE PET MINUTA SAMOG, A TI SE ODMAH ODAŠ POROKU, NEZAHVALNIČE! - kreštala je ta ženturača.
Okrenula se prema meni i ošinula me pogledom.
- ZA SVE SI TI KRIV, HUC PROKLETNIČE! LOŠE SI DRUŠTVO MOM BUGSYJU!
Nije to bio prvi put da sam se našao u nemilosti majki dovijeka zbrinutih pizdeka bez smjelosti i petlje.
- Hej, stani malo - pobunio sam se - pa on neprestano kuca na moja vrata, a ne ja na njegova.
- I POSLAO SI MU ONE KURVE, VANESSU I CHLOE …
To je već bila istina. Te dvije male seksi platinaste guščice, pozamašnih grudi i dugih nogu iscrpile su me fizički i novčano pa sam ih proslijedio Bugsyju, koji je zadnji put ševio u drugom svjetskom ratu. Bio je radostan kao malo dijete.
- Te mlade dame znaju svoj posao - obavijestio sam dotičnu.
Bugsy je na podu potvrdno kimao glavom.
- AHHHHHHHH - prsnula je - da nisam mrtva, takvu bih ti frku složila. Skucala bi ti jedno lažno silovanje pa bi dovijeka ćubio u zatvoru, a ne kvario mog Bugsyja.
- Srećom pa si krepala, stara - odvratio sam nonšalantno.
- AHHHHHHHH, prokletniče, još nije gotovo, povući ću sve veze u Paklu da ti smjestim, gnjido - prijetila se u jadu nemoćnom.
- Bla - bla - bla…
Polako je počela gubiti obličje, šlagasti oblak povukao se natrag u jadnog Bugsyja.
- Oprosti - progovorio je napokon plačnim glasom.
Odmahnuo sam rukom.- Nema ti biti zašto. Nisi ti kriv.
- Nikada me neće ostaviti na miru!
U očima su mu se skupljale suze.
- Čini se da je tako.
Iznenada se trgao i pojurio prema prozoru. Skočio sam i u zadnji tren oborio ga na pod.
- A ne, ne ovdje- rekao sam dašćući mu za uhom.
Ustali smo.
- Mislim da je vrijeme da pođeš - rekao sam.
- Da – složio se.
Otišao je pokunjen. Sjeo sam za računalo, pripalio cigaretu i počeo tipkati noćašnju zgodu. Tipkao sam hitro i brzo došao do kraja. Nije to bila neka priča, pa ipak bila je bolja od većine suvremene domaće proze. Pripalio sam sljedeću cigaretu. Plavičasti dim uzdizao se zavodljivo njišući bokovima poput kakve striptizete. Radio je svirao Sultan's of Swing. Još jedna vlažna, ljepljiva, ljetna noć migoljila je niz Aleju Bolonje. Svijet je bio beznadežan, no to je bila sasvim normalna stvar.
Post je objavljen 10.12.2014. u 11:04 sati.