Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

01.12.2014., ponedjeljak

Priče iz života

photo miki_color_zpsd51a7318.jpg

Nismo mogli imati djece.
Problem je bio u meni.
Razgovarali smo.
"Žao mi je", rekao sam
"ukoliko želiš vlastito dijete
slobodna si otići."
"U redu je, volim te, usvojit ćemo neko."

Pošli smo u nadležnu instituciju,
razgovarali sa osobljem,
objasnili su nam kako to ide.
Na kraju razgovora jedna me odgajateljica
nježno primila za nadlakticu i prijateljskim glasom rekla:
"Ukoliko želite, učinite to, ali prethodno pokušajte sve
ne bi li dobili vlastito dijete."

Prešutio sam da je sve već učinjeno.

"Radim ovdje već dvadeset i pet godina", nastavila je ispod glasa
"nagledala sam se sveg i svačeg
i velim vam u povjerenju:
sve je to loše sjeme."

No, djeca su bila divna,
poput kerubinčića.
Moja se supruga na prvi pogled zaljubila u
djevojčicu tamne kose
i krupnih kestenjastih očiju.
"Kako ti je ime djevojčice?"
"Romana."

Međutim, riječi stare žene
svile su gnijezdo u mojoj glavi i
kada je došao dan da potpišemo ugovor
rekao sam:
"Žao mi je, ne mogu."

Otišli smo kući.
Žena je sjedila na terasi i bijesno pušila cigaretu za cigaretom.
Ležao sam omlitavljen i beznadežan na bračnom krevetu.

Prošli su mjeseci. Udaljili smo se, moja žena i ja.
Sjećam se, čitao sam znanstvenu rubriku New York Timesa,
podugačak članak
o kloniranju.
Sukus svega bio je da se radi o jednostavnom i rutinskom postupku.
Klonira se sve osim ljudi,
to naravno nije etično.

Počeo sam zamišljati kako bi bilo
promatrati kako ponovo rastem, na određen način iznova proživljavati
vlastito djetinjstvo...
I oduševio se.
Također, razmišljao sam, mogao bih mališanu pomoći da se razvije
na način za koji sam ja bio zakinut.
Mogao sam mu od samog početak pružiti
neupitnu emocionalnu i psihičku potporu,
o materijalnoj sigurnosti da i ne govorimo.
Bio sam svjestan potencijala. Točno sam znao
sa kim imam posla.

Iznio sam prijedlog supruzi.
"To je posve uvrnuta ideja", rekla je uzbuđeno " ali mi se sviđa. Zamisli, dvije osobe koje najviše volim na svijetu, biti će jedna!"

Postupak kloniranja učinili smo ilegalno, u klinici doktora T. , na jednom od
mnogih indonezijskih otočića.

"Nije to tako rijedak slučaj", rekao je dr. T. osjetivši našu nelagodu zbog sumnje da činimo nešto pogrešno, dodavši
"iako većina klonira stradalu djecu,
a ponekad i vlastite roditelje."

Dobro pamtim te trenutke sreće, ležali smo pred kaminom u staroj kući u Francuskoj i listali
pretpotopni obiteljski album,
Podno njenih rebara rastao je meni identičan genetski fetus, naša beba.
"Baš si bio dražestan klinjo", rekla je supruga "zbilja se veselim. "
"I ja", dodao sam.
"Hej, pomakao se!"
Podigla je majicu i stavila mi dlan na trbuh.
"Mislim da ovdje imamo nogometaša",
Nasmijali smo se uglas.

Dijete je trebalo stići na svijet 8.8.
"Osmica je moj sretan broj", rekla je supruga.
Nisam imao ništa protiv osmice. To je lijepa okrugla brojka, ukoliko se zarotira za devedeset stupnjeva, podsjeća na znak za beskonačno.
Tako se i zbilo.
Dijete je rođeno 8.8. 2008., u osam sati izjutra.

I to vam je priča.
Dijete stasa zdravo i sretno,
obasuto poljupcima,
nježnošću,
pažnjom.

"Hej juniore, dođi ovamo,
pokaži čika Hucu svoje crteže.

Zar nisu prva liga, a?"
- 11:52 - Vox popljuvi (10) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>