Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

26.03.2014., srijeda

Tajo nemoj plakati

anybody seen my baby photo anybody-seen-my-baby_zpsb082a368.jpg


Borna je samohrani otac i zbilja se trudi. Požrtvovno arbajta po čitav dan ne bi li djetetu osigurao bolju budućnost. Bodri se smatrajući ovo privremenim životom. Ali teško je i mala mnogo nalikuje na svoju majku.

Katkad noću, nakon što djevojčica u pokrajnjoj sobi usne, prebaci sa akcijskog filma na porno kanal i na brzaka se olakša. No češće potrošen od posla i svog tog života, usne prije nego li uopće posegne za spolovilom.

Djevojčica se budi u sitni noćni sat, piški joj se. Pridiže se i ošamućena polazi na zahod. U dnevnom boravku otac spava. Hrče. Na televizoru zatiče skriveni svijet odraslih. U čudu promatra svo to lickanje, pipkanje, cuclanje, sisanje, dahtanje, stenjanje, gnječenje, bjesomučno nabijanje, ljubavne klinčeve razgolićenih blondina, mastiljavih barbika od krvi i mesa... Neobična igra, doista...

Sutradan poslijepodne teta Ramona, debela i majčinski brižna žena pozva Bornu u stranu.
- Znate, danas se zbio nemio događaj - kaže.
Pokušava to izreći, zastajkuje, muca, pretumbava riječi, mijenja rečenice, ali joj ne polazi za rukom. Kako to uopće obazrivo izreći? Kako ga obavijestiti o tome da je njegova djevojčica danas u zahodu razderala drugoj djevojčici gaćice i pokušala joj oblizati, tja, znate već... A....... a, dječake je čitav dan hvatala za genitalije.

Bornino lice ostaje bezizražajno.
- Malo se tu može učiniti – progovori bezbojnim glasom – to su kurvinjski geni. Možda ne znate, ali prije pet mjeseci napustila me je žena. Pobjegla je sa trenerom fitnesa, nekim Boškom. Kriste, to je tako ofucano, zar ne?
Licem mu se zakoturaju krupne suze. Ne prestaju teći. Nižu se jedna za drugom poput proizvoda na pokretnoj traci. Tvornica boli nikada neće u stečaj.
- Doista mi je žao gospodine L., ali morat' ću obavijestiti nadređene.
- Da-da, svakako učinite to – projeca.
U tom trenutku i posljednja nit čeličnog užeta što na okupu drži čitav njegov unutrašnji konstrukt puca i Borna se ruši na tlo ispustivši strašan urlik ranjene zvijeri. Položajem tijela kao u muslimanskih vjernika dok obavljaju namaz bolno rida i slini – oh Bože, zašto si me napustio?

Djeca na hodniku zatečeno promatraju nesvakidašnji prizor. U svojoj nevinosti nikada nisu vidjela do kraja polomljena čovjeka.

Iz Ribica dotrči djevojčica zlaćane kose, grli oca, ljubi ga i sama u suzama progovara
- Tajo nemoj plakati, ja te volim... volim te...



muzika za ugođaj: The Rolling Stones - Anybody Seen My Baby -
- 12:45 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

21.03.2014., petak

Luckyjeve proljetno-hortikulturalne muke

cvijece photo cvijece2_zps023fd62b.jpg


Lucky jednostavno ne mari, nije ga briga za nikoga od nas, on traži tek nekoga raspoloživog za zabavu, nekoga tko će ispuniti njegovo vrijeme svojim prisustvom.
Kada mu spočitnem da ne umije biti sam, on kaže da to nije istina, da njega doista zanimaju svi ti ljudi koje privlači oko sebe, i to u njihovoj biti.
Na to ja odvratim neka me ne zamajava, da njega interesira tek patologija, njihove nedosanjane nastranosti i njihove realizirane perverzije sa kojima se kasnije može sprdati do mile volje. I dakako, mogućnost da ih – na ovaj ili onaj način - iskoristi u zamjenu za prijateljstvo.
Gradeći se čovjekom bez inhibicija, samoironizirajući svoje postupke (ali ne i sebe!), polazi mu za rukom – gotovo hipnotički manipulativno, i ne bez šarma - navesti novopridošle da mu pred noge podastru svoju najdublju intimu. Ljudi su usamljeni. Žude za bliskošću. Bilo kakvom bliskošću. Makar to bila bliskost u šeranju pervertitskih samorealizacija.
Neću duljiti, o Luckyju ću ustvrditi isto ono što je u svojim memoarima Albert Speer ustvrdio za velikog vođu: da je Hitler kojim slučajem imao prijatelje, ja bi mu zasigurno bio jedan.
-------------------------------------------------------------------------

Podne je i Lucky me zove da se nađemo.
- Nećeš vjerovati što mi se dogodilo – kaže dramatičnim tonom.
Uvijek dramatično predstavi stvar ne bi li me zaintrigirao i izvukao na sunce. Pristajem pošto nemam pametnijeg posla. Po uhodanom obrascu kasniti će 15 - 45 minuta; uzimam knjigu te sjedam na terasu mondenog kafića u centru grada; Lucky ne pristaje na birtije i kafane, bacaju ga u bed, kaže i dodaje: u Caffee Flore ljudi i pičkice barem se trude biti lijepi. Naručim tri deci točenog piva i osmotrim okolinu. Lica za susjednim stolovima doista su lijepa (udio estetske kirurgije nije zanemariv), no jednako toliko nezanimljiva i prazna kao i komadići odlomljenih razgovora što poput loptice-skočice doskoče do mog uha. Posežem za knjigom i čitam:

... Nedugo prije nego što je Ford stupio na scenu, Marx je skovao izraz „fetišizam robe“, pod kojim je podrazumijevao – ili bi bio podrazumijevao, da je mogao zamisliti takva čudesa – da izljevi ljubavi prema stereo uređaju ili erotski nabijen odnos sa sportskim automobilom nisu sasvim nepovezani sa stupnjem otuđenosti od rada, to jest da predstavljaju određen oblik kompenzacije za nešto što je izgubljeno ili nedostaje – konkretno, kreativnost i zadovoljstvo koje može donijeti smislen posao... *

Lucky stiže sa 30-tak minuta zakašnjenja. Svali se na pleteni stolac bez riječi.
Rado bih mu pročitao pokoji pasus, to su lucidna zapažanja, ali znam - njega to nimalo ne zanima.
- Što ima – pitam stavljajući sebe u drugi plan.
- Ništa – odvrati odsutno.
- Dobro – velim i nastavljam čitati knjigu.

***

- Sjebala me frende, kompletno me sjebala – on će nakon što je naručio piće.
- Tko te sjebao miško – upitam odigavši desnu obrvu.
Lucky se nalakti na stol i progovori utišanim glasom:
- Želio sam prasnuti u dupe tu šesnaestogodišnjakinju. Činilo se da mi ide kao i obično. Ti znaš s kojom lakoćom zavrtim tim pilećim mozgovima. Kad sam posegnuo za njezinim gaćicama upotrijebila je moć i pokretom ruke prignječila me uza zid kao u kakvom holivudskom blockbusteru. Da ne povjeruješ! Stajao sam raskrečen uz Šebaljevu sliku i strahovao za vlastiti pimpek. Prišla je i rekla:
- Lucky ljubavi, ti si vrlo-vrlo loš momak, kapitalni primjerak Seinfeld generacije. Nikada nizašto nisi skrbio. To je loš, jalov život. Vrijeme je da naučiš lekciju.
Izgovorila je čarobne riječi i sred prostorije stvorila se biljka.
- Ovo je prosperus longitudis, vrlo osjetljiva biljčica. Ukoliko se brižno postupa sa njom može doseći dugovječnost jedne sekvoje. Od sada pa u buduće vaši su životi u neraskidivoj vezi. Živjet ćeš točno onoliko koliko poživi i ta biljka. Zadaća ti je skrbiti o njoj. Kažem: TVOJA JE ZADAĆA! skrbiti o njoj; nemoj ni pomišljati da ju utrapiš mami ili kakvom botaničaru. Jesi li me čuo?
Mhm, promrmljao sam i dalje prignječen o zid nevidljivom silom.
- Ne zaboravi, promatramo te – rekla je i nestala rasplinuvši se u ružičastom oblaku.
Lucky naglo utihne i zagleda se u daljinu praznog pogleda.
Došlo mi je da puknem od smijeha, mislim, priča je bila vrhunska, no lice mog znanca bilo je smrtno ozbiljno. Nikada ga nisam vidio tako ranjivog.
- Jesi li se u posljednje vrijeme upušavao – upitao sam oprezno.
- Jok.
- A koristio halucinogene?
- Ne.
- Jesi li siguran?
- Sasvim.
- Možda si sanjao.
- Možda, ali to ne mijenja činjenicu da je jebena biljka i dalje sred mog dnevnog boravka i da žudi za pažnjom poput malog djeteta – prasnuo je. - Hej biljka! Što da radim sa njom? Da joj čitam knjige, puštam Mozarta i svakodnevno motičicom rahlim zemlju? Sa kučetom bih barem znao izići na kraj. Nije čak niti lijepa.
Slegnuo sam ramenima.
- Možda će procvasti veličanstvenim cvijetom koji će te odrješiti.
- A možda su u šumi...
Konobar je donio viski.
Lucky je ustao i zeksao piće.
- Moram ići – rekao je rastreseno.
- Zar već?
- Upravo sam se sjetio da je nisam zalio.
- U cvjećari kupi malo umjetnog gnojiva i friške crnice – napomenuo sam.
- To je dobra ideja. Svakako je treba presaditi u veću lončanicu. – Pozdrav.
Gledao sam za njim, grabio je onim svojim dugačkim nogama niz glavnu trgovačku ulicu.
- Zbogom – prošaptao sam.
Neće uspjeti, znao sam. Volio je život i volio je sebe, ali ipak ne toliko da bi skrbio o drugom biću. Izdržat će tjedan, najviše dva, a onda će sve poći u vražju mater. Kao i obično pojurit će za društvom, za suknjama, za zavodljivim mladim tijelima zrelosnih oblika i glatke kože. Prepustit će se hedonizmu i neumjerenom užitku. Tulumarit će danima. Biljka će se u međuvremenu sparušiti, onemoćati i na kraju uvenuti, a on će skončati skupa sa njom.

Znao sam katkad razmišljati o Luckyju, i uzevši u obzir sve njegove karakterne osobine (koje su ovdje tek blago naznačene) pitao sam se nije li on zapravo psihopat, ili tek nešto blaža verzija hladnokrvnog gmaza: ima li narcisoidan poremećaj ličnosti? Na kraju sam uvidio, ništa takovo, radi se tek o okorjelom i neizlječivom sebičnjaku. U suprotnom bi, vjerujem, i pravila igre koje je postavila maloljetnica zadivljujućih moći (prije vila nego vještica!), bila drugačija.

Psihopati nisu društveni proizvod niti produkt disfunkcionalnih obitelji (statistika pokazuje da na svakog psihopata iz disfunkcionalne obitelji dolazi jedan iz normalne obitelji), psihopati su naprosto genetski uvjetovani i nije ih moguće rehabilitirati. MRI otkriva kako se područje za emocionalan odgovor na emotivan sadržaj u njihovom mozgu nikada ne uključuje. Pali se tek lampica u vizualnom korteksu, znak da su primili-uočili informaciju. Zakinuti za emocionalnu inteligenciju i jašući tek na IQ-u nisu u mogućnost sintetizirati svijet i zbog toga su tek djelomične ličnosti tj. nepotpuna ljudska bića. Svijet neoliberalanog kapitalizma i slobodnog tržišta egoističan je, amoralan, beskrupulozan, neemocionalan, nasilan, devastriajuć, antisocijalan, razoran izraz psihopatskog uma tj. njihove psihe; on insistira na preživljavanju individue apsolutno ne najsposobnijih već jačih i u direktnoj je koliziji sa jedinim ispravnim konceptom razvoja ljudske vrste – humanizmom. Racionalno-animalistički koncept služi se legalnim institucionalnim nasiljem za prisvajanje dobara. Normalan čovjek što pristaje živjeti takav degenerirani, uskoro distropiijski sustav grješnik je biblijskih razmjera.

Luckyju je na prilično ultimativan način pružena šansa da doživi katarzu i osvijesti važno, da zgromi ego (nižu svijest) i deblokira emocionalni mehanizam, da se napokon – u svojim četrdesetima! – očovječi i postane osoba vrijedna ljubavi i poštovanja.

Kako rekoh, neće uspjeti, maligni korijen samoživosti predubok je. Vrlo brzo ću od zajedničkih poznanika dobit obavijest da je umro. Od 1248 ljudi sa kojima trenutno prijateljuje na fejsu, na sprovodu će se pojaviti možda desetak. Bit će pokopan bez oplakivanja i brzo zaboravljen. Možda čak brže nego li mi – da smo kojim slučajem - na njegovom mjestu.

Nastavljam čitat knjigu....

Proza danas intelektualno je atrofirajuća. Niti je zabavna, niti smiješna. Čovjek koji drži do sebe prisiljen je posegnuti za drugačijom vrstom literature.


- 14:12 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

13.03.2014., četvrtak

Kurcoukazanje!

photo kurc_ukazanje_zps241d63f8.jpg

Jutros: sa šalicom kave u ruci priđem prozoru da pozdravim nov, vedar proljetni dan, a kad tamo – kurcoukazanje! Uznemirio sam se. Kog vraga to znači? Je li u pitanju tek vjesnik proljeća ili vrlo ozbiljno upozorenje da bih trebao oživjeti svoj zapušteni, promuskulitetni život, ili ne daj bože, da preispitam vlastitu seksualnost i preobrazim se u geja? Već sat vremena burgijam o tome. A dan je počeo tako neopterećeno i rijetko optimistično. Kao prase u blatu uživao sam u stanju mentalne i fizičke opuštenosti. Trebao sam znati da neće potrajati!
- 10:43 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

12.03.2014., srijeda

After Hours

photo sous_le_ciel_de_paris_zpsee671392.jpg

Umorni od razočarenja
obeshrabreni zloćom i sitnim pakostima
pedantnom brižnošću
odustajemo od budućih susreta, ljudi i njihovih tijela.

Želja za spokojem nadvlađuje želju za užitkom.

Navlačimo rezu i palimo tv.

Pred ekranom vježbamo nestajanje.
Neko se vrijeme uspijevamo isključiti, zaboraviti na mučninu postojanja.
Iz prenatalnog svijeta može nas izgnati tek fiziologija.
U trenutku kada trbuh bolno zaarlauče, iznova postajemo sebe-svjesni.
Iz obližnje pizzerije naručujemo Margaritu.
Dok usitnjavamo hranu i oblažemo ju slinom opet se gubimo među faličnim slikama i zvucima.
Umiremo manje spektakularno nego Superstar pred nama, no jednako temeljito.
Oko 3 izjutra sklapamo vjeđe, protiv svoje volje prelazimo u sleeping mode.
Nemoćni, prepušteni smo orgijanju podsvijesti.
Niti najdetaljnije sanjarice ne mogu nam otkriti simbolično značenje sna.
Sve od važnosti zauvijek će ostati tajnom!
U 7.00h oglašava se budilnik glasom pokojne Marilyn Monroe:
- Happy birthday to you, happy birthday to you, happy mister President, happy birthday to you...
(Svatko ima svoju privatnu šalu.)
Još sneni navlačimo svilenu roza košulju i odijevamo crno Kenzo odijelo.
Nemamo vremena za instant kavu.

U javnom prijevozu učvršćujemo prezir spram ljudskog roda.

Happy Birthday Mr. President


- 10:48 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>