Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

22.08.2013., četvrtak

Orient Express


photo violoncelistica_zpse1a920b0.jpg

Don't go into that barn, 2007.



Sjajno smo se zabavljali Hans, Pierre, Josephine i ja dijeleći kupe na putu za Istanbul.
Hans je bio 18 godina star, odvažan, krupan njemački mladić; Pierre, ljepuškasti francuzić, intelektualac uvijek spreman za diskusiju o Utopiji i ostalim teškim temama iz sektora humanističkih znanosti; Jospehina, njegova djevojka, ne naročito lijepa, poput većine francuskih cura nadomještala je taj 13postotni manjak naočitosti stilom. I kada velim stil ne mislim na Vuittonke ili Chanel5 te slične stvari na koje malograđani diljem svijeta pomisle na spomen istog. Kada velim stil mislim na način ophođenja, na njihovu spremnost za ravnopravnu komunikaciju sa svakim ljudskim bićem, na njihovu nepatvorenost, ležernost i brojnost tema o kojima možete razgovarati; na njihov humor i 50 nijansi smijeha; na profinjenost kretnji, na način na koji vežu kosu, sparuju odjeću, detalje kojima se urešuju...
Jednom su me na nekom domjenku u Bordeauxu pitali što mislim o Francuskim curama i ja sam sasvim ozbiljno odgovorio – Vrlo su pristojne.
- Diplomatski odgovor – konstatirale su djevojke uglavnom zadovoljne njime.
No vratimo se priči, kako rekoh, vrlo dobro smo se zabavljali taljigajući se kroz Srbiju. Puno veselja, puno smijeha... Postojala je šansa da se dogodi neka trajnija veza između ovo četvoro ljudi sve dok nekoliko stanica prije Dimitrovgrada u vlak nisu nahrupili bugarski šverceri cigarama i dok se nije ukrcao on.
Stojeći na vratima kupea na Boratovom engleskom upitao je
- Slobodno?
- Da. naravno – odgovorio sam.
Smjestio se do mene, iz torbe izvadio posudu (isprva nisam shvatio o čemu je riječ, mislio sam da je u pitanju termosica), potom nogom zgurao torbu ispod sjedišta i otpuhnuo.
- Ja sam Ivan – prozborio je, potapšao vrh urne i dodao – A ovo je moja supruga Katja.
Nas četvero izmijeni smo zbunjene poglede.
- Haj – rekli smo uglas.
- Katja i ja godinama smo štedjeli da pođemo na put oko svijeta – nastavio je on u svom somnambulističkom solilokviju u kojem se obraćao nekom neodređenom - i kada smo napokon trebali poći Katja je oboljela od raka te je u roku od pet mjeseci preminula trpeći strašne bolove. Jadna moja Katja! Jako sam je volio! Bila je moja ljubav! Moje sve! I sada je više nema. Jao! No, odlučio sam poći na taj put. Sa sobom sam ponio njene ostatke, tako da na određen način ipak putujemo zajedno. Na nekom lijepom mjestu razasut ću prah...
Zanijemio je zagledavši se kroz prozor.
U kupeu je zavladalo sumorno raspoloženje.
Hans se ušuškao, zatvorio oči i glumio da spava.
Pierre je posegnuo za Jean-Jacques Rousseauom, Emil ili O odgoju.
Josephine je stavila slušalice u uši i odsutno slušala neku glazbu.
Ja sam izišao na hodnik i zapalio cigaretu.
Vlak se zaustavio u Dimitrovgradu. U nj je ušla srpska granična policija. Znali su što traže. Isprevrtali su čitav vlak u potrazi za štekama. U nekim kupeima odvijačem su skinuli zidne obloge i otraga našli što su tražili. Nakon dobrog ulova, pred brdašcem kutija pod nogama, pripalili su cigare i pobjedonosno pušili.
Promatrao sam ih bjesneći na prokletog Rusa. Nisam mu povjerovao niti jednu jedinu riječ. Gad nam je prodao priču i sada se podrugljivo smijulji u sebi, žderao sam se.
Vlak se pomakao dvjesto metara dalje. Na redu bila bugarska granična policija.
Postajao sam sve gnjevniji. Mogućnost da netko od mene na perfidan način radi budalu izluđivala me je. Imao sam poriv zgrabiti prokletu urnu i šiknuti ju kroz prozor.
- Evo, ti ovaj jebeni Dimitrovgrad, evo ti ova jebena selendra! Savršena je za tvoju glupu Katju!
U superpoziciji svih mogućnosti priželjkivao sam taj scenarij.
No, bili smo pobijeđeni. Četiri fina Europljana jednostavno više nisu mogli nastaviti tamo gdje su stali, kao da ih se bol drugog čovjeka ne tiče. Odgojeni da poštujemo ljude, šutjeli smo, na svoju štetu.
Vlak je napokon pošao dalje. Stajao sam na prozoru i pustio neka me vjetar tuče u lice. Vrativši se natrag upitao sam
- Ivane, do kuda putujete?
- Istanbul – kratko je odgovorio
Oh, ne! jauknuo sam u sebi. Mogućnost da narede sate, i sate, provedem u ovoj korotnoj atmosferi dotukla me. Počeo sam se gušiti. Pritisak je postao neizdrživ.
Vlak se nakon izvjesna vremena napokon zaustavio u Dragomanu. Dograbio sam ranac i poput luđaka izjurio van.

- So Long, Farewell, Auf Wiedersehen, Adieu...
- 00:20 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>