Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

06.08.2012., ponedjeljak

Slikar mrtvih pasa, take 2

Dead Dog



Vodostaj je bio nizak. Spustio sam se do rijeke i hodao po riječnom dnu, krupnim bijelim oblutcima. Ono malo rijeke lijeno je oticalo sredinom.
Našao sam tri pseće lešine. Psi su bili mučki ubijeni. Dva veća, crna psa, mješanci dobermana i neke druge pasmine, bili su zadavljeni. Vrat im je bio stegnut pet milimetara debelom bakrenom žicom. Treći, mali pas, bio je obješen o konop. Omča mu je također nalazila oko vrata. Bez sumnje, netko se zabavljao. Devedeset kilometara nizvodno bjesnio je rat, granatiralo se, pucalo na sve strane, a ako je bilo prilike rezalo se grkljane i druge dijelove tijela.
Bože dragi, zar im nije dosta, pitao sam se.
Moć vizualizacije češće je Pakao no blagoslov. Sa lakoćom sam si predočio stratište: dvorište ograđeno komadima otpadnog valovitog lima; nekolicina ogoljelih automobila za dijelove; nedovršena kuća od opeke; na prvom katu manjkaju balkonska vrata i bočni prozori; ta rupa, to zdepasto crno slovo T djeluje zlokobno, naviješta budući zločin, rodoskvrnuće ili ubojstvo. Trojica ljudi grubo tesanih lica u maskirnim uniformama raspamećeni od domaće rakije nadglasavaju se, viču, urlaju, psuju si majku, šale su ima grube, a pjani smijeh probija se kroz zvuke veselice što trešti sa radija dok jadnoj živni stežu metalnu omču oko vrata. Zatim je puste. Pseto ludi dvorištem u nastojanju da prednjim šapama strgne omču. Ne uspijeva, pada na bok, sopće, jezik visi do poda, snaga polako napušta tijelo, a tri se p'jane ništarije ne prestaju se cerekati. Uskoro će na front, bit će da vježbaju. A moguće im se i ukrutio, onako kako se zna ukrutiti dječacima što se iz dosade pohrvaju.

xxx



Vratio sam se sutradan noseći pod rukom poljski štafelaj i platno. Napravih nekolicinu skica pa se odlučih za najmanjeg psa. Bio je u očajnom stanju: onako stopljen sa tlom, s velikom rupom sred trupa kroz koju se nazirao kralježak; praznih duplji, odrezanih ušiju, s očnjakom što se bijelio u teško raspoznatljivoj masi kože i kostiju više je nalikovao na stari otirač nego li na psa.
Postavih štafelaj, istisnuh boje na paletu i započeh sa radom.

xxx



Zamijetio sam ih dok su još bili točkice u daljini. Sa pažnjom su razgledali lešine. Prišli su mi iza leđa i promatrali što radim.
- Zašto slikaš mrtve pse – upita riđokosi dječak.
- Zato što moram – rekoh ne prekidajući posao.
- Tko te tjera?
- Um me tjera
- Trebao bi slikati rijeku – reče drugi dječak – ljepša je.
- U pravu si.
- Je li tako da je Mona Lisa najbolja slika na svijetu – ustvrdi treći dječak, debeljko-štrberko.
- Ne, nije – rekoh kroz smijeh.
- A koja je – upita izazivački.
- Kurciku Konstraki – odgovorih.
- Kurciku Konstraki – začudi se.
- Aha.
Odložih kistove u limenku sa terpentinom i pripalih cigaretu.
- Zašto niste u školi, junaci?
- Markamo – reče riđokosi drčno.
- Markate? Fino. Ali na krivom mjestu. Ovdje ne ubijaju samo pse.
Nasta nelagodan tajac.
- Neki dan, tamo, kod one vrbe, ubiše čovjeka. Dojurili su sa crnim Mercedesom, izbacili ga kao vreću govana i sprašili metak u čelo. Truplo su gurnuli u rijeku. Da nisam na vrijeme zalegao završio bih kao i on.
Zagledah se niz rijeku.
Riječi odjelknuše u dječjim glavama i oni nestaše u vidu magle.
Vratih se slikanju.
Bila je sredina ožujka i hladnoća mi probi kroz potplate. Cupkao sam i svako malo huktao u šake.
A onda je ionako kratak zimski dan došao kraju. Sunce je u raskošnom krvavom crvenilu tonulo iza brda. Baš prigodno, filmski, pomislih.
Spremih pribor u ranac i zaputih se kući.

muzika za ugođaj: Patty Page, How Much Is That Dog In The Window
- 21:25 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>