Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

25.04.2012., srijeda

Koncert za dušu i orkestar

jesus player

- Vodim te na koncert – reče Harry – dobio sam karte.
Bio sam toliko indisponiran da nisam ni pitao - kakav koncert?
- Ne dozvoljavaju da se unutra unosi piće pa ćemo se poslužiti trikom – dodao je i iz ladice izvadio urinarnu vrećicu od katetera, napunio je viskijem, začepio, zalijepio ljepljivom trakom oko struka, sproveo cjevčicu do najgornjeg dugmeta te kopčicom od tanke bakrene žice okačio o nj.
- Ha – kliknuo je zadovoljno.
- Pravi si...
- Sad ti – rekao je.
- Ne da mi se.
- Onda ću ja – rekao je – skidaj šulju.
- Neću.
Harry mi je počeo skidati šulju.
- Što to radiš Harry – rekao sam.
- Skidam te.
- Harry, pederu!
- Ne možeš tamo sjediti trijezan! Opasno je za mozak!
Smontirao mi je vrećicu oko struka.
Cugnuo sam na cjevčicu.
- Nemoj piti na cjevčicu – vrisnuo je – imaš u boci. Treba ti za kasnije!
- Harry...
- Nemoj ti meni Harry...
Popio sam iz boce.
- Hajde idemo, zakasnit ćemo...
Sjedio sam nepomično.
- Diži dupe, kretenu.
Digao sam svoje lijeno dupe.
Izišli smo na ulicu. Zabljesnulo me sunce. Opsovao sam mu mater. Suncu.
I Harryju.

***
Sjedili smo okruženi ljudima u finim odijelima i potajno cevčili svoje piće.
Gazbenik duge kose histerično je lupao po cijelom registru klavira. Orkestar se povremeno uključivao.
- Avangarda – šapnu Harry i hijenski se zahihoće.
Netko bi rekao da je muzičar bio unesen, ali meni se činio bijesnim.
Tko ga je toliko razljutio, pitao sam se. Dečko? Majka? Vjerojatno majka. Majke mogu jako razljutiti svoju djecu.
Kako bilo, klavir crvene mahagonij boje dobro je primao udarce i kako je vrijeme odmicalo virtuoz je bivao sve frustriraniji. Navijao sam za klavir.
Potom su dogurali klavir bijele boje sa velikim hrvatskim grbom i glazbenik je prešao na nj.
Pokušao ga je dohvatiti ljevicom, desnicom, midl kikom, ali nije išlo. Borba je prošla neriješeno.
Potom su dogurali i treći - plavi klavir.
Ovaj će ga dokrajčiti, ponadao sam se.
Triang je označio početak borbe.
Jadni Schubert, čitav život nije imao za klavir! Tek godinu dana prije smrti – a umro je u trideset i prvoj - uspio si je priuštiti jedan. A ovaj mamlaz....
Potegnuo sam guc.
Pianist je usporio, vukao se neki adagio, nešto što je izdaleka nalikovalo na Rahmanjinov koncert za klavir i orkestar broj 2.
Zijevnuo sam.
I usnuo.

... Tri djevojčice pjevale su anđeoskim glasovima u dnevnom boravku. Jedna lijepa gospođa i ja slušali smo koncert. Dragi, šapne gospođa, djeca nam imaju apsolutan sluh, a mi nemamo ni za pijanino.
- Što da radim - rekoh nemoćno slegnuvši ramenima - recesija.
Po završetku koncerta najmanje me dijete upita – Tata, kada ćeš nam kupiti klavir?
Suze mi briznuše na oči.
- Preksutra – rekoh.
Trebao im je taj klavir. I učiteljica klavira. Mlada, puna entuzijazma, oku ugodna. Proklet bio stari svjetski poredak, zagrmih u sebi. Proklet bio novi svjetski poredak, zagrmih u sebi. Hoćemo društvo izraslo na humanističkim zasadama! Dolje psihopatski društveni sistemi! Dolje gmazovi!

Trgnuh se sav u jednoj vodi.
Pianist je na pozornici kerozinom zalijevao klavire.
- Ti obijesni gade – zaurlah i zelen od bijesa pojurih u njegovom smjeru.
Na putu mi se ispriječilo osiguranje.
Razgrnuh čuvare postojećeg poretka kao da su od kartona pa se uspeh na binu. One krupne dječje oči dale su mi nadljudsku snagu. Ščepao sam ga za vrat i počeo ga gutiti. Klaviri su gorjeli. Drvo je krckalo. Bezuspješno su nas pokušavali razdvojiti. Već je jednom nogom bio u grobu kada me je netko poprečnom flautom tresnuo po glavi. Izgubio sam svijest.
Probudio sam se u zatvoru. Strašna bol parala mi je glavu.
Došao je uniformirani brko.
- Slobodan si – reče – neće te tužiti.
Pa naravno, ovo je prvi put da se na njegovom koncertu dogodilo nešto životno, pomislih.
Na izlasku me dočekao Harry.
- Napravio si pravi kraval tamo, ali si obranio čast i dostojanstvo Republike Hrvatske! -zadovoljno reče.
Nisam razumio o čemu priča.
- Trebam piće – napomenuh – boli me glava.
- Nema frke, ja častim.

Lakim korakom zaputismo se u Tri guze.
- 14:44 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

19.04.2012., četvrtak

Pastelizacija

Upravo sam pogledao kakvo nas vrijeme očekuje za vikend – poluoblačno. Bogovi mi zbilja nisu skloni. Tek što sam smislio pakleni plan – postat ću nedjeljni slikar – sjebe me vrijeme. Jer nedjeljni slikar i plein air jednostavno ne mogu jedno bez drugog.
Prije četiri tjedna (u nedjelju 25, ožujka) u nedostatku divlje, neobuzdane prirode zaputih se na Savicu ne bih li se razigbao u slikarskom smislu.
Vrijeme je bilo promjenjivo, snažan vjetar puhao je na mahove donoseći miris metana sa obližnjeg smetlišta. Blago ošamućeni ribiči pecali su u Zenu. Primijetio sam da se jedan strovalio sa stolca, pao u vodu i ostao plutati na površini kao krepani som. Drugi, na suprotnoj obali, otkopčao je hlače i počeo se oralno samozadovoljavati.
Dekadentna buržoazija, pomislio sam između dva poteza pastelnog štapića.
Risao sam sve dok nisam promrzao.
Potom sam pošao kući.
Rezultat:

savica

Ovo je drugi pastel koji objavljujem na blogu.
Podsjetimo se.

podgajci

Ali brojka dva loša je za zdravlje. Stoga ću dodati i pastel broj 3.

putevima zaraslim

Tri – Trinitry, to je već druga priča.
Tri je sastavni dio kriptiranog koda kojim se otključavaju vrata Univerzuma.


***

Pokucalo mi na vrata.
- Agent Quadro, FBI – reče tip izrazito kockaste glave.
- Kako vam mogu pomoći – upitah nastojeći prikriti svoju uznemirenost zbog tolike skockanosti.
Pružio mi je fotografiju a4 formata.
- Jeste li vidjeli ovog čovjeka?
Na slici neki si je čovjek pušio kurac. Skorz si ga je strpao u usta.
- Bojim se da ne – rekoh.
- Pogledajte bolje. U pitanju je jedan od najtraženijih terorista na svijetu.
Pogledao sam pažljivije.
- Teško je reći. Imate li bolju fotku?
- Na žalost ovo je jedini fotografski zapis tog gnjusnog gnjusa.
- Žao mi je...
Potom sam se sjetio.
- ... ali...
- Da? - oči mu zaiskriše.
- ... vidio sam jednog gipkog ribiča koji činio slične radnje.
- Gdje i kada?
- Prije 4 tjedna, na Savici...
- Hvala – reče i nesta mrakom zaogrnut.

Zalio sam zrno graha i otišao spavati.

- 11:14 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

13.04.2012., petak

Razgibavanje

indijanka

Dobre stvari*

Redov je posao bio da čisti
kuće sa sobama za iznajmljivanje**
i često bi mi donio
predmete umrlih.
«nitko nije želio njegove stvari. pogledaj
ovu košulju. više ne možeš kupiti
košulju poput ove.
i stavi te naočale.

«fala, Rede.»

«ajde, probaj ovaj šlafrok. joj što je
dobar. jesi li ikada vidio
išta slično?»

«ne, ne, nisam.»

«umro je u utorak, odjeni ga.»

odjenuo sam ga.
bio je gusto tkan poput popluna-
težak, i žuto-zelen.
stegnuo sam remen.

«prevelik ti je ali
dobro izgleda. on je bio krupan
momak. dobro sam ga poznavao. radio je kao
čistač i pio je malzbier.»

«fala, Rede, iskoristit ću ga.»

«trebaš kakvih čarapa? donjeg veša?»

«ne, dobro stojim s tim.»

Red je otišao očistiti još
soba.

*

veliki kućni ogrtač bio je nešto poput onog što su
kraljevi nosili u davna vremena.
stvarno mi se sviđao. nikada nisam vidio
išta slično u trgovinama.
mora da se nasljeđivao iz generacije
u generaciju.

tu noć došla je moja nova cura,
sjedili smo i cugali.
još sam bio u fazi kada sam se
trudio ostaviti dojam na nju.
stoga sam nakon par piva
rekao, «odmah se vraćam.»

otišao sam u spavaću sobu, odjenuo
kućni ogrtač i izišao sa pićem
u ruci.

«Isuse Kriste, što je to?»

«to je, draga moja, klasa!»

«prevelik je i
otrcan. odakle
ti?»

«neki je tip umro pa su ga namjeravali
baciti u smeće.»

sjedoh do nje.

«smrdi!»

«nema ničeg lošeg u smrti», rekoh joj
«ničeg zbog čega bi čovjek trebao
zazirati od nje.»

odlučio sam da joj ne pokažem košulju.
niti moj novi par naočala za
čitanje.

tu noć nismo vodili ljubav.

*
sljedeći put kada je Red svratio imao je par
kožnih rukavica.
«ovaj je momak umro prošli petak. radio je u tvornici
kutija. njegova se rodbina doklatila
i ispraznila cijelu prostoriju. ali su
zaboravili ovo. Našao sam ih na dnu
ormara.»

navukao sam ih.
bile su zeru male ali
gotovo nove, samo tanušna rupa na vrhu
jednog prsta lijeve ruke.

«hvala Rede, prekrasne su!»

«ne možeš više naći rukavice poput
ovih.»

«da», rekoh« zar misliš da ne
znam to?"

C. Bukowski
prijevod i prepjev: Meister Huc

-----
* poema Dobre stvari prepjevana je iz Knjige novih poema2. Iako je Bukowski za života objavio 45 knjiga poezije, stotine njegovih pjesma sačuvano je – od strane Bukowskog i njegovog izdavača - za posthumna izdanja.
** rooming house – kuća sa sobama za najam jest bilo koja vrst stambene zgrade u kojoj najmitelj koristi tek jednu od soba za vlastite potrebe, dok se sve ostale prostorije – kuhinja, kupaonica i sl. – koriste zajednički. Kuća sa sobama za najam može biti obiteljska kuća, preinačeni hotel ili zgrada projektirana isključivo za tu namjenu. Važnost kuća za najam jest u tome što se radi o najjeftinijem obliku trajnog smještaja. Najmitelji su uglavnom samci, ljudi sa niskim primanjima, studenti, emigranti koji se još nisu snašli, izbjeglice, bijedni penzioneri, radno nesposobni ljudi, bivši psihijatrijski slučajevi, a u zadnje vrijeme zbog krize i recesije tu vrst smještaja potražuju i radni ljudi.

muzika za ugođaj: mica trofrtaljka, hoće deda malo meda
- 22:45 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

10.04.2012., utorak

stihovi godine

Photobucket

svi nešto skrivaju
to je nužnost, vele
pa odlučih i ja...

postoji mjesto
i postoje dani u godini
povučem se
ako baš hoćete
zbrišem
nestanem
pobjegnem u šumu
onako konspirativno
partizanski
i tad nitko ne zna gdje sam

u koru stabala džepnim nožićem djetinjstva urežem
najbolje prošlogodišnje stihove

potom se vratim u kraljevstvo i glumim gljivu

gdje si bio, zahtijevaju odgovor cvokćući kliještama

guzio sam Bambija, velim tjerajući po starom

luda!

to ih zadovoljava, smiju se
i ne pitaju više...
- 23:06 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

svejedno čime ćeš se baviti u životu

Photobucket

svejedno čime ćeš se baviti u životu
možeš biti sve i svašta
izdizajniran si tako,
da budeš sve i svašta,
da preživiš u svakoj varijanti
društveno-političkog života
na ovaj ili onaj način.

možda posjeduješ kakav talent
za koji će ti reći da je šteta da ga proćerdaš
na druge, nevažne stvari
ali zalud to, velim ti ja
ako duša nije na svom mjestu.

nikada se nemoj poistovjetiti sa onim što radiš,
to nisi ti,
nikada se nemoj poistovjetiti sa svojom obitelji,
to nisi ti,
nikada se nemoj poistovjetiti sa nacijom,
to nisi ti,
nemoj se čak poistovjećivati sa ljudskim rodom,
to nisi ti!
svi oni imaju ideju o tebi,
pragmatičnu ideju o onome što jesi,
pragmatičnu ideju što bi trebao činiti...

ignoriraj ih,
što ih više budeš slušao bit ćeš udaljeniji od izvora,
ako žamor postane nesnosan
zaputi se u pustinju i počekaj
svjež povjetarac šapnuti će ti odgovor
budi strpljiv...

stvari će tad poći sa lakoćom
poput disanja
više se nećeš truditi prespavati dan da bi preživio
poput djeteta leći ćeš
žudeći svanuće…

muzika za ugođaj: Omar Faruk Tekbilek - Whirling Dervish!

- 17:59 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

05.04.2012., četvrtak

CRNO GOVNO!

savica, savica

uhvati to Antu povremeno i onda pod hitno treba progutati kakvu tableticu: xanax, prozac, normabel, neofen, ibuprofen, b vitamin, c vitamin, andol, gastal, voltaren forte, lupocet, ginko, svejedno, na prvo što naiđe u kupaonskom ormariću. tako je bilo i jučer, no što se ovog puta dogodila sam će vam ispričati.
izvoli Ante, mikrofon je tvoj!

sidija san na verandi, pija bevandu i gleda galeba kada me lupilo da triban pilulu.
pilu-la-pilu-la... dera se neki pizdun u glavi.
usta san i poša po pilulu.
ni bilo pilula. sve san popi...
otvori san ženin ormarić i naša neke pilule.
na brzaka san popi dvi i bilo je dobro.
onda san se vratija i ope san gleda galeba. i pija san bevandu.
pa mi se prisralo.
otiša san se iskrcat. isra san se ka car. kad san usta vidja san govno. bilo je crno ka sami crni đava. zamantalo mi se prid očimi. umiren, pomislija san. puka ćir.
nekako san uspija izić vanka i reka san ženi – ane umiren, zovi hitnu.
- ča je bilo – zabrinula se.
- isra san govno! crno!
- crno?
- crno ka sam crni đava, razumiš! puka mi je ćir. umiren. zovi hitnu!
- ali Ante, ti nemaš ćira!
- ti znaš! puka je, zovi hitnu!
- opet si guta pilule, jesi li tako nesirćo?!
- jesan, pa šta!
- koje?
- šta ja znan ukurac koje, neke, plave! zovi hitnu!
- jel bilo-plave?
- e, te.
nasmijala se.
- ča se smiješ glupačo, umiren!
- jel ove ovdi - pitala je.
- e—e te...
joše glasnije počela smijat.
- otoga si sra crno, tupane!
- zovi hitnu, ane, jeben ti mater...
- zovi ti...
- ne mogu, umiren kučko...
- pija si željezo, otoga si sra crno!
- željezo?
- željezo! za krv! to san pila kada san se porodila. izgubila san na hektolitre krvi!
- i srala si crno?
- e.
- ono crno-crno-crno...
- e.
- ... ka sipino crnilo?
- e.
- ono, ka nafta crno?
- e.
- jebate!
odahnija san.
- a da ipak zovemo hitnu?
- ispast ćeš smišan i bidan, jadniče moj!
- a ako krepan?
- neš, vire mi.

iI tako san se usra od straja. leža san cili dan i trtarija. al hitnu ipak nisan zva...


muzika za ugođaj: Boby Brown Goes Down Zappa
- 21:23 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>