Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

22.12.2011., četvrtak

MOGUĆNOST OTOKA

rumor, rumor

Poznavao sam tu djevojku, Ljerku,
otac joj je bio arhitekt,
i mati također
pa je odlučila studirati
arhitekturu.
Na fakultetu je upoznala budućeg muža
- arhitekta.
Oženili su se i dobili dijete.

Ni mlađa sestra Zozi nije iskakala iz šina.
Postala je arhitektica i našla muža, dakako
- arhitekta.

Nekom prilikom upitao sam Ljerkinog prvorođenog što želi postati kada odraste. Ni trenutka nije dvojio, samouvjereno je izjavio
- arhitekt.

Ranko me je obavijestio kada su dobili drugo dijete. Nisam uputio čestitke, tek sam umorno konstatirao - Stig'o još jedan arhitekt.
- Nemoj tako – pobunio se Romi – možda Anđelko razbije shemicu i postane slikar.
- Je, sigurno...

Vjerujte, ne pretjerujem. Tako je bilo.

A pripovijest kaže još i to da su Ravnalići – uža i šira obitelj – živjeli i projektirali na obiteljskom imanju u podnožju plavičaste planine Rumor, na broju 6, u ulici Hermanna Bolléa. Živjeli su sjedilačkim životom u slozi i nikada nitko nije poželio napustiti rodnu grudu. Kuće su podizali jednu do druge te je vrlo brzo na Pimpekovom bregu niklo pravo malo naselje. Priča svakako ne bi bila toliko zapanjujuća da vrijeme i mjesto zbivanja nije današnja, khm, Europa.

«A što se ti sekiraš», upitao me otac, psiholog , kada sam se jednom prilikom zakačio za temu o smislu i kvaliteti života «za neke ljude taj je način sasvim okej.»
«Pa, nedvojbeno je lakše» otpovrnuo sam nervoznim glasom «krov nad glavom, radni prostor, infrastruktura, oružje i oruđe, poslovi – sve osigurano. Nakon četiri generacije to već zaslužuje etiketu obiteljska tradicija. Čovjek bi trebao biti krajnji tupan da uspije upropasti jedan tako uhodan projektni biro.»

Pa sad, ako je to dobro za neke ljude, ako je dobro za većinu, za mene sigurno nije.

Večeras, dok sjedim za kuhinjskim stolom i grickam bruskete sa okusom sira, cevćim pivce i tipkam post izložen sam prijetnji da me proglase svaštarom, a u konačnici i kardinalnim gubitnikom. No zabole me, moje je srce na strani samoniklih i odvažnih ljudi što si dozvoljavaju grešku, riskiraju poraz, zaobilaze lakši put i spremno se hvataju u koštac sa vlastitim nedostatcima, ograničenjima, slabostima...
Oni su rekli da, kada su predci orlovskog pogleda i profila strogo i odlučno rekli ne!

Tim srčanim usamljenicima što nastoje biti, a ne imati, stišćem ruku i podižem čašu u ovaj kasni sat.
A votre santé !
- 04:12 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>