Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

28.08.2010., subota

Tamo gdje cvrčci glasnije sviraju ča-ča-ča

ca-ca-ca

(Radio drama, treći program hrvatskog radija.)

13.8. 2010., gradsko jezero, 16.30h. Tijelo udavljenika prekriveno je crnim plastičnim pokrovom. Unatoč tome, na svega par metara udaljenosti djeca se brćkaju u plićaku, ljudi bučno skaču u vodu.
Eugen (20) i Cvijeta (18) izležavaju se na suncu.

«Vidjela sam kada je ulazio u jezero.»
«Koga?»
«Mladića koji se utopio.»
«Zar?»
«Bio je kršan, samopouzdano je kročio u vodu. Čudno je to.»
«Smrt vreba na svakom koraku.»
«Život je tanji od najtanje travke.»
«Čas te ima, čas te nema.»
«Ne možeš računati sa budućnošću. To je glupo. Valja živjeti u trenutku. No kome to uspijeva?»
...
«Cvijeto, već neko vrijeme želim ti reći: jako mi se sviđaš.»
«I ti se meni sviđaš, Eugene.»
«Imaš nenadmašan dekolte, um ti je poput Rajskih vrtova. Želim te, sada i odmah! Već sljedeći tren možemo postati tek bolna uspomena naših bližnjih. A i oni će nas brzo zaboraviti. Naše lice i glas izblijedjet će poput reklama na suncu. Ništa neće ostati od nas. Bit ćemo samo još jedno ime u nizu pažljivo uklesanih imena na spomen ploči u prenatrpanom gradskom groblju koje će smrviti zub vremena. Naši strahovi, naše moralne dvojbe, sustezanja... sve će to nestati poput suza na kiši. Jebeš ga!»
«Eugene, imaš li dobar kurac?»
«Mala, ovdje čeka te devetnaest i pol centimetara. Debeo kao rođina zaseka, čvrst i težak poput čelika! Vidi!»
Ona spusti pogled i ugleda mrcinu sa buzdovankim glavićem kako znatiželjno proviruje iz kupaćih gaća.
«Ahhhh, zbilja je moćan!»
«Moćniji od Srebrnog letača!»
«Želim ga fafati.»
«Samo daj, seko!»
Cvijeta, iako vrelih, punašnih usana, na glasu je kao osrednja pušačica. No, nošena na krilima dubljih uvida, lišena okova obzirnosti, u paramparčad smrvljenih inhibicja, prepuštena instinktima čini to nenadmašno. Eugen osjeća da mu isisava leđnu moždinu, jastvo i bitak.
Slurp..slurp...
«...uh jebem ti... uh jebem ti...», ponavlja dok gubi svijest i pada u ponor.

3D televizori još uvijek su nedostižni prosječnom kupcu – no potreba je već stvorena trodimenzionalnim blockbusterima- pa građanstvo blagonaklono promatra nemoralan čin.

«Mamice, što to oni rade», pita Andrea(4).
«Igraju se», kaže Ivanka(43). «Tako su se mama i tata nekoć davno igrali.»
«Mogu li se ja tako igrati?»
«Ne. Ti si još mala.»
«Ali kada odrastem, onda ću moći?»
«Onda ćeš moći.»
«A kako se zove ta igra, majčice?»
«Lulanje lulača.»
«Lulanje lulača?»
«O, da!»
«Mogu li se sada ići igrati u pijesak?»
«Svakako. I evo ti dvadeset kuna, kupi si slatkač.»
«Hoću majčice. Hvala majčice.»

Policajac Hrvoje (33), znan kao Učitelj stvarnosti lijeno se gega stazom. Zamjećuje povredu zakona.

«KHHHM!, GOSPODO kakvo je to ponašanje?»
«Oh, oprostite gospodine, malo smo se zanijeli.»
«Da-da...», promuca Cvijeta crveneći se.
«Razgovarali smo o prolaznosti i smislu života i onda nas je kao na nekom perzijskom ćilimu ponijelo...»
«O smislu života, a?»
«Da, onaj mladić se utopio... i tako... pomisli smo kako je život krhak, kratak..»
«Kud bi došli da svi razmišljaju na taj način?»
«Znam, ali...»
«Policijski posao je rizično zanimanje, opasnost vreba na svakom ćošku. Život mi je ugrožen svake sekunde, pa ipak zbog toga ne ševim sve što stignem na javnom mjestu, zar ne?»
«Ne, ali...»
« Znate li vi da zbog ovog možete - prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira - biti kažnjeni novčano ili zatvorskom kaznom do 30 dana?»
«Mi smo studenti, nemamo love, jedva kuburimo. Da ćubimo u zatvoru nema smisla. Možemo li umjesto toga biti kažnjeni nekim društveno korisnim radom?»
«Kako se zoveš, sine?»
«Eugen.»
«A ti curo?»
«Cvijeta.»
«Dakle, Eugene i Cvijeto, vi bi htjeli biti od društvene koristi?»
«Paaaa, bolje to nego u ćuzu.»
«Dođite ovamo.»

Učitelj stvarnosti povede usplahirene, mlade prijestupnike u zaklonjen šumarak, tamo gdje cvrčci glasnije sviraju ča-ča-ča..

«Eugene, momče, jesi li ti ikad pušio kurac?»
«Ne, pokušao sam si popljugati, ali nisam dovoljno savitljiv.»
«A ti Cvijeto, dušo, da li si ga ikada primila u guzu?»
«Nisam, gospodine.»
«Okej, onda ćemo ovako: ti ćeš mi ga Eugene popušiti, a ja ću zatim Cvijeti smjestiti u kantu. Nakon toga ćemo zaboravit čitavu stvar.»
«Ali...»
«Ali...»
«Nema ali, ili to ili zatvor. Nego, sagledajmo situaciju objektivno i sa vedrije strane: prije ili kasnije Eugen će nekome popušiti, a ti ćeš ga Cvijetka primiti u guzu. To je tako. Bez toga ne ide. Ja pak o svom Johnsonu vodim računa: čist je kao policijski dosje, uredno počešljan kao hitlerjugend, savitljiv kao ljeska, zdrav kao dren! Ludo ćemo se provesti. To je na kraju krajeva Smisao života. Vrhunska zabava, nije li?»
« U pravu ste », reče Eugen značajno pogledavši Cvijetu.
«Paaa, da...»
«Neka igre počnu...»
- 15:06 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>