< | srpanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
30.07.2010., petak
LJETNA
na obali lišen smisla za praktično lišen praktičnog smisla osjećao sam tipično umjetničko grizodušje 21stoljeća. naricher mensch! ona je ushićeno pričala o unutarnjem uređenju, poslovnoj strategiji turističke zajednice, slikanju svetih sličica i izradi suvenira grada R. vrlo konkretne stvari vrlo raspršenom tipu. odsutan duhom, slušao sam. zatim, skok na glavu ... ponirao sam polako, kao pahulja. mir morskog svijeta bio je zavodljiv. pomislio sam ostat ću tu na groblju kamenica, prstaca i jakobovih kapica. tad ugledah bocu kvalitetnog francuskog vina, njime Uspješnici svečano obilježavaju veličanstvene pothvate i značajne obljetnice. i evo me, ponovo na suhom ispraćam još jedan lijeni, blještavi dan. blagi šušnji jedara navješćuju vjetar. vino šapuće o odvažnosti. ako nisi Kairosov miljenik moraš biti drčni nametljivac nema trećeg. |
20.07.2010., utorak
DEFRAG
Paklene vrućine defragmentiraju mi mozak: Navukao se na turobne i teške misli. Svijetom je kročio smrknut (u čelo su mu se već usjekle duboke bore ljutilice), pod zubima je neprestano osjećao zrnca pijeska. Što je više umovao i sticao dublje uvide, to mu je duša bivala zavijenija u crno. - NIBUR ABURASIMUS – reče džokej čarobne riječi i Komoračevo se raspoloženje u trenu vidno promjeni: nestade tog namušenog, patničkog izraza; lice se ozari, pogled postade prijazan i topao. Komorač oćuti sreću zbog same činjenice što postoji te beskrajnu zahvalnost - prema neodređenom Zaštitniku - što je toliko istrajao. Radosno se poče smijati. - Gospodine Komorač, to je moj mali poklon vama – reče džokej nervozno tapkajući prstima po stolu. – Nikada vas više neće napustiti dobro raspoloženje. Jedine bore koje ćete u buduće dobiti bit će bore smijehulje. - O-ha-ha – reče kroz smijeh Komorač – nisam baš siguran da to želim. Protestantizam može podnijeti smijeh. Katoličanstvo nikada. Katolicizam podstiče nastanak apsolutne monarhije, a protestantizam demokratsku republiku, to vam je, ako se ne varam, malo ekstenzirani Montesquieu. - Možda no... U tom trenutku džokej osjeti slabost, i sruši se sa stolca. G. Komorač prasne u još veći smijeh.
Ako bi se probudio sa pimpekom okrenutim na desno, znao je: danas treba trpati u mušku kantu. Ako bi mu pimpek pak bio okrenut na suprotnu stranu znao je: danas treba trpati u žensku kantu. Ako bi pimpek dremuckao u crnom, kovrčavom gnijezdu znao je: nedjelja, vrijeme je za ribičiju.
... Grozničavo i bezuspješno tragao je za odgovorom. Sve što je činio bilo je dobro, više nego dobro (neki su ga smatrali genijem), ali praktičan rezultat uvijek bi izostao. Baštinio je to pomanjkanje smisla za biznis s obje strane svoje familije, a nije poznavao nikoga tko je bio okretan u tom smislu. Uložio je dosta napora i sada je bio istrošen od tolike tvrdoglave ustrajnosti. Natočio si je još jednu čašu konjaka, razmišljajući da sve pošalje k vragu, da napokon prizna poraz, okrene se drugim stvarima, započne nov život na nekom udaljenom mjestu. Bezimeni otočić u Indoneziji činio se kao dobar izbor. ... Došavši kući Drug prebaci žar iz klaijeve peći u stari štednjak na drva, te stavi kuhati vlastito vino. Dok se vino polako zagrijavalo, on sjednu za svoj pretpotopni kuhinjski stol, u svojoj pretpotopnoj zagorskoj hiži, pred šest stranica trgovačkog papira i olovku. Olovku valja šiljiti kao predigru kreativnom činu, prisjetio se Hemingwayevih riječi i posegnuo za džepnim nožićem. Brzo je bio gotov, nije imao drugih olovaka. Vani se spuštala rana zimska noć. Žalosivo, pomisli gledajući kroz malo okno. Sav taj opustošeni krajolik, sve to previše smrdi na Turgenjeva... i Ruse! Želio je to nekome reći, ali nije imao kome. Tad začu cvilež pred vratima. Pomaknu svoje orijaško tijelo, pokupi siroto štene i pobrine se za nj. Zatim ponovo sjede, sa šalicom kuhanog vina, pred prazan trgovački papir i zašiljenu olovku. Štene mu se skutri kraj nogu. - Znaš Medo – reče utanjenim glasom koji nije dugo govorio – sve ovo previše smrdi na Turgenjeva... i Ruse... Desnim rukavom grubo tkanog vunenog džempera obrisa nos, otpi gutljaj - ... al sve je to nekako, hoćeš-nećeš prošlo... kao Utrillov Pariz... i sve... |
12.07.2010., ponedjeljak
HAPPY NEW YEAR
Nova godina očekivani raskošan vatromet Josip i njegova žena stoje na točno istom mjestu kao i prije 20 godina šutke promatraju rasprdavajuće svjetlosno cvijeće na nebu nije čovjek kakvog je čekala «Jack Trbosjek mojih snova» nije žena kakvu je priželjkivao «debeloguza malograđanka» gunđajući nijemo oboje se osjećaju izriganim noćas ali zauvijek će imati ljupki Pariz, pardon, blatne Križevce, i dvoje dragocjene djece ne? |