Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

20.07.2010., utorak

DEFRAG

Paklene vrućine defragmentiraju mi mozak:

oko

Navukao se na turobne i teške misli. Svijetom je kročio smrknut (u čelo su mu se već usjekle duboke bore ljutilice), pod zubima je neprestano osjećao zrnca pijeska. Što je više umovao i sticao dublje uvide, to mu je duša bivala zavijenija u crno.
- NIBUR ABURASIMUS – reče džokej čarobne riječi i Komoračevo se raspoloženje u trenu vidno promjeni: nestade tog namušenog, patničkog izraza; lice se ozari, pogled postade prijazan i topao. Komorač oćuti sreću zbog same činjenice što postoji te beskrajnu zahvalnost - prema neodređenom Zaštitniku - što je toliko istrajao. Radosno se poče smijati.
- Gospodine Komorač, to je moj mali poklon vama – reče džokej nervozno tapkajući prstima po stolu. – Nikada vas više neće napustiti dobro raspoloženje. Jedine bore koje ćete u buduće dobiti bit će bore smijehulje.
- O-ha-ha – reče kroz smijeh Komorač – nisam baš siguran da to želim. Protestantizam može podnijeti smijeh. Katoličanstvo nikada. Katolicizam podstiče nastanak apsolutne monarhije, a protestantizam demokratsku republiku, to vam je, ako se ne varam, malo ekstenzirani Montesquieu.
- Možda no...
U tom trenutku džokej osjeti slabost, i sruši se sa stolca.
G. Komorač prasne u još veći smijeh.


BOM!

OVO JE MOJ GRAD!
OVO SU MOJI LJUDI!
VREMENOM SE STOPIŠ SA POZADINOM.

iju-ijuju

ŽIVOT JE ILUZIJA IZAZVANA NEDOSTATKOM ALKOHOLA!

riba


Ako bi se probudio sa pimpekom okrenutim na desno, znao je: danas treba trpati u mušku kantu. Ako bi mu pimpek pak bio okrenut na suprotnu stranu znao je: danas treba trpati u žensku kantu. Ako bi pimpek dremuckao u crnom, kovrčavom gnijezdu znao je: nedjelja, vrijeme je za ribičiju.


model

MIRISNE SVIJEĆE NEĆE
PRIZVATI LJUBAV
NITI OTJERATI KOMARCE


stari auto


... Grozničavo i bezuspješno tragao je za odgovorom. Sve što je činio bilo je dobro, više nego dobro (neki su ga smatrali genijem), ali praktičan rezultat uvijek bi izostao. Baštinio je to pomanjkanje smisla za biznis s obje strane svoje familije, a nije poznavao nikoga tko je bio okretan u tom smislu. Uložio je dosta napora i sada je bio istrošen od tolike tvrdoglave ustrajnosti. Natočio si je još jednu čašu konjaka, razmišljajući da sve pošalje k vragu, da napokon prizna poraz, okrene se drugim stvarima, započne nov život na nekom udaljenom mjestu. Bezimeni otočić u Indoneziji činio se kao dobar izbor.

brrrrr

... Došavši kući Drug prebaci žar iz klaijeve peći u stari štednjak na drva, te stavi kuhati vlastito vino. Dok se vino polako zagrijavalo, on sjednu za svoj pretpotopni kuhinjski stol, u svojoj pretpotopnoj zagorskoj hiži, pred šest stranica trgovačkog papira i olovku. Olovku valja šiljiti kao predigru kreativnom činu, prisjetio se Hemingwayevih riječi i posegnuo za džepnim nožićem. Brzo je bio gotov, nije imao drugih olovaka.
Vani se spuštala rana zimska noć. Žalosivo, pomisli gledajući kroz malo okno. Sav taj opustošeni krajolik, sve to previše smrdi na Turgenjeva... i Ruse! Želio je to nekome reći, ali nije imao kome.
Tad začu cvilež pred vratima. Pomaknu svoje orijaško tijelo, pokupi siroto štene i pobrine se za nj. Zatim ponovo sjede, sa šalicom kuhanog vina, pred prazan trgovački papir i zašiljenu olovku. Štene mu se skutri kraj nogu.
- Znaš Medo – reče utanjenim glasom koji nije dugo govorio – sve ovo previše smrdi na Turgenjeva... i Ruse...
Desnim rukavom grubo tkanog vunenog džempera obrisa nos, otpi gutljaj - ... al sve je to nekako, hoćeš-nećeš prošlo... kao Utrillov Pariz... i sve...
- 15:52 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>