Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

13.07.2009., ponedjeljak

NAJDRAZA IGRA

Danas sam osmislio novu igru: sjeo sam u brod, dosao na azijsku stranu grada, popio pivo, vratio se natrag na europsku stranu, popio pivo, sjeo na brod, dosao na azijsku stranu... Igra je bila jeftina i potrajala je citav dan.

Mora da me je brodsko ljuljuskanje podsvjesno podsjecalo na zipku i vremena kada su stvari jos bile ok, lisene silnog razocarenja i gorcine, jer sam se prvi put nakon spektakularnog skoka kroz prozor i odlaska kao pod uzbunom osjetio donekle - oterecenim.

Kada je brod treci put pristao na azijsku stranu, napokon sam ih ugledao: Dinkove kurve – Ukrajinke. Prehodavsi do sada gotovo citav grad uzduz i poprijeko, i ne nasavsi ih, pitao sam se gdje su se skrile te tuzne djeve Kapetana Zemana.

Ovih pet, ocigledno tek pristiglih ukrajinskih gracija (posto su na ramenima nosile teske torbe, a u rukama pokoji kovcezic) bilo je daleko od bilo kakvog ocaja ili utucenost. Krocile su suvereno, odlucnim korakom, polugole, napadno odjevene, glasno pricajuci, drsko se smijuci, svjesne svoje ljepote, svjesne svoje provokativnosti i zapravo u citavom njihovom drzanju bilo je prilicno prkosa spram islama, spram tih obrezanih muskarca, spram tih bojazljivih, potlacenih, zakrabuljenih zena, spram citavog tog sjebanog svijeta...

Odlucio sam ih sljediti. Pitale su za neki kafic. Nasle su kafic. Sjele su i cekale. I ja sam sjeo i cekao. Onda je dosao taj badza i odveo ih, a ja sam ostao i narucio slijedece pivo.

Appendix



Bilo je rano, svjeze jutro. Imala je poslovni sastanak u centru grada u 9h i sasvim dovoljno vremena da u miru popije kavu.
Sjela je u kafic na obali, narucila tursku te se zagledala na pucinu.
Bio je to treci put otkako je dosla u Istanbul raditi. Sada je vec bila profesionalka, u svakom smislu, i pomagala je onima koje idu prvi put prevladati nelagodu i strah.
Sa desne strane postarija zena, cvjecarica, podizala je stand.
Cvijece.
Tako bi voljela da ima nekog tko bi joj sada kupio buket, ma strucak, ruzu jednu. To se nije dogodilo vec stoljecima. Da, bas stoljecima. Zadnji put za njezin trinaesti rodjendan kada joj je taj deckic iz skole – kako li se ono zvao, Bogdan, ah da, Bogdaniska – poklonio buket poljskog cvijeca koji je sam nabrao. Kako li ga je tada ismijala, kako mu se narugala, kako li je samo bila oholo posprdljiva. Smatrala je da zavredjuje vise, uvijek je smatrala da zavredjuje vise, a vidi je sada: samohrana majka troje djece sa tri razlicita muskarca, prostitutka koja opsluzuje Turke, Kurde, Amere, Ruse... sve redom... svjetska zena nema sta...
But that's life, pomisli, I tell ya, as funny as it may seem...
Ustala je, platila kavu i prisla cvjecarici. Pokusala joj je objasniti kakav buket zeli, ali ju stara zena nije razumjela te ga one pocese zajedno slagati. Slagale su pazljivo i dugo. Na kraju je to ispao vrlo lijep i vrlo povoljan buket - bas kao i ona.
Pozurila je uhvatiti brod.
Sjevsi na gornju palubu, zarila je nos u cvijece i odsutno promatrala crnu vodu pod sobom pjevuseci:


That's life
I tell ya, I can't deny it,
I thought of quitting baby,
But my heart just ain't gonna buy it.
And if I didn't think it was worth one single try,
I'd jump right on a big bird and then I'd fly



Aj, sad svi, i ruke gore... opsa-sa...
- 20:57 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>