Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

11.05.2009., ponedjeljak

HRVATSKI PANOPTIKUM

Image Hosted by ImageShack.us

Bilo je 23.44. Tek što sam se zavalio u fotelju s bocom piva zazvonio je telefon. Ustao sam i javio se.
– Dobra večer – rekao je ženski glas – trebam Meistera Huca.
– Meister iz spiking – rekao sam.
– Bok, Marta ovdje – rekao je ženski glas. – Znaš koja Marta?
Nisam poznao glas.
– Buba Marta!
– Oh, Buba Marta – rekao sam – Long tajm no si!
– 33 godine – rekla je spremno – računala sam sinoć.
– Pa kako si, Marta?
– Bilo je i boljih dana – rekla je. – Muž mi je prije dva mjeseca imao moždani udar. Eno ga tamo u sobi, leži i vegetira. Ničeg se ne sjeća. Ni mene ni djece, ničeg. 30 godina desetkovano u sekundi!
– Žao mi je što to čujem – rekao sam i otpio guc.
– A kako si ti – pitala je.
– Guram...
– Jesi li se ikada oženio?
– Nisam...
– Imaš li kog?
– Povremeno.
– Jesi li sretan?
– Samo u dane punog mjeseca.
– Večeras je pun mjesec, vidim ga kroz prozor. Jesi li sretan?
– Rekao bih da jesam. Imam još pet piva u frižideru, dovoljno da izguram ovu noć.
– Ah, vječno ti i tvoje pivo!
– Da nije piva vjerojatno bi me do sada sredio kakav moždani...
Osjetio sam njenu nelagodu zbog ovih riječi.
– U petak ću poslovno u Zagreb. Voljela bih te vidjeti. Što kažeš na jednu kavu?
– Mislim da to nije dobra ideja.
– Zašto?
– Svojevremeno sam operirao nos. Operacija nije uspjela i sada mi svako malo padne u čašu. Degutantan prizor, ne želiš to gledati. Hrvatski Micheal Jackson.
– Stvarno bih te željela vidjeti – rekla je.
– Stvarno mislim da to nije dobra ideja – rekao sam.
– Zašto?
Oklijevao sam s odgovorom.
– Zato jer to naprosto nema smisla. Jednostavno te želim pamtiti onakvom kakva si bila kada sam ti mijesio sise. Bile su to vrhunske sise, jedne od najboljih sisa u mom životu... Sve poslije toga me ne zanima. Nekada me je silno zanimalo, ali više ne. Takve priče sada su zamorne i dosadne.
Tresnula je slušalicu. Veza se prekinula.
Nakon dvije minute telefon je ponovo zazvonio.
– Huc, ti si najobičnije govno – prostenjala je kroz plač i ponovo tresnula slušalicom.
Otišao sam u kuhinju i otvorio sljedeće pivo.
Tek što sam sjeo na vrata je zakucao Harry. U ruci je držao bocu Don Perignona.
– Berba 1993 – rekao je taj «prvorazredni» enolog smiješeći se.
– Ja večeras drinkam samo pivo – naglasio sam pustivši ga unutra.
Zavalio se u fotelju.
– Razmišljao sam – rekao je – trebao bi napisati knjigu o mom životu. To bi bio pravi bestseler. Time bi riješio svoje financijske nedaće, a ja bih postao slavan.
– Svakako Harry – rekao sam.
– Ozbiljno ti kažem.
– Bojim se da ćeš za takvo što ipak trebati potražiti usluge nekog profesionalnog pisca, recimo Miljenka Tomića, Ante Jergovića, Ivana Radakovića, možda čak i Borisa Aralice. To su pisci tvoje provenijencije, oni će zasigurno puno vjernije oslikati događaje iz tvog života i tvoj svijet...
Harry se nakratko zamislio.
– Zapravo si u pravu – rekao je – ti pišeš previše apstraktno.
– Samo bih ti predložio naslov.
– Reci.
Hrvatski panoptikum.
Harry se ponovo zamislio.
– Ne valja – rekao je – Harry mora biti u naslovu.
Harry, muškarac s brkovima?
– Ne.
Harryjev malboro?
– Jok.
Bespućima Harryjeve zbiljnosti?
– Ne.
Nastavili smo u potragu za naslovom kroz noć.
Važno je imati intirgantan naslov.
Ostalo je višak.

- 17:18 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>