Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

24.10.2008., petak

BANG-BANG...SHOOT-SHOOT...

Image Hosted by ImageShack.us


Slušaj me, reći ću ti samo da znaš s kim imaš posla...

... Ušao sam u prostoriju. Bilo je 16 sati i 33 minute. Einstein je zamišljeno sjedio pred školskom pločom i promatrao redove brojki i formula. Kada me je ugledao odmah je znao koliko je sati.
– Točno je 16 sati i 33 minute – rekao je iako u prostoriji nije bio sata.
– Aha – rekao sam.
– Točan kao smrt – rekao je mirno, ustao, popravio kravatu i dodao – 'oćemo?
Naciljao sam ga ravno među oči.
Njegov pronicljivi ali tužni pogled dobroćudnog lovačkog psa bio je pun oprosta i govorio je kako je sve relativno. Znao je da u jednoj od bezbroj vremensko-prostornih varijanti on stoji na mom mjestu i da mi cilja u međuočje.

... Nietzschea sam sredio u Pompejima. U to se vrijeme muvao po Italiji. Penjao se po planinama, navlačio granje iz doline i na vrhovima palio velike krjesove. Pritom bi veselo zaplesao gol – moram priznati ne bez ritma kako bi čovjek očekivao od tog mrgodnog usukanca – te bi zapjevao na nekom nepoznatom jeziku. Deset godina kasnije, kada sam na otoku Karam–Ti–Tetku u Polineziji sređivao zloglasnog poglavicu Na–Kurac–Te– Nabijem, spoznao sam da je Nietzsche pjevao upravo tim, danas zaboravljenim jezikom Kurčabu Indijanaca.
U trenutku kada sam kročio u prostoriju promatrao je enkaustičku slikariju što je prikazivala raskošan Dionizijev tulum.
Ošinuo me je bijesnim pogledom ljutit što mu kvarim mir.
– Zbilja si težak tip – rekao sam posegnuvši za pištoljem.
Nasrnuo je kao ris. Pohvatali smo se kao mahnite zvijeri. Uspio mi je odgristi dio uške.
– TI TREĆERAZREDNI FILOZOFSKI ŠMIRANTU – vrisnuo sam. – TI WAGNEROVA KUČKO... UBIT ĆU TE – urlao sam.
Kipio je od bijesa i režao kao pas.
Borba je potrajala dobrih desetak minuta kada sam mu napokon uspio slomiti vrat.
«Skalpirao» sam mu brkove za uspomenu.

... Marx je bio u kadi kada sam provalio u njegov londonski apartman. Glasno je pjevao Marseljezu šljapkajući ritam po površini vode.
Pričekao sam da završi.
Ušao je u dnevni boravak s ručnikom omotanim oko struka.
Onako mokre kose i brade, umjesto uobičajeno našušuren, jedva je nalikovao na sebe.
– Tko ste vi – pitao je – što hoćete?
– Egzekutor – rekao sam.
– Tko vas šalje? Onaj anarhist, Proudhon, zar ne?
– Jok – rekao sam.
– Ako ne on, tko onda?
– Ne mogu vam reći.
– One mutikaše, Bakunjin i Nečajev?
Nisam ništa rekao.
– Dobro, razumijem, ne možete mi reći... ne želite mi reći., što već... Nego da vas nešto pitam, smijem li?
– Slušam.
Raspričao se, mudrac. Pokušao me je pridobiti dijalogom i filozofijom, dakako, premda je to bilo više Engelsovo područje. Uvidjevši da sam posve imun na dijalektički materijalizam i slične stvari odustao je rekavši – Dobro mladiću, vidim da ste odlučni da me skratite za glavu... To je u redu... poštujem to... poštujem svakog tko je spreman ići do kraja zbog svojih ideala pa makar oni bili posve promašeni. Poput onog luđaka Thor Heye– – – ... Heye– – –... Bože kako li mu je ono ime?
– Heyerdahl.
– Da, Heyerdahl! Iako se kod njega ne radi o idealima već o tezi, al dobro sad...
Bio je simpatičan čiča, nisam mu imao srca reći da ovo ne činim zbog ideala.
– Falit će mi Engels – zamislio se – zapravo falit ću ja njemu... Recite mu da mi je bila čast surađivati s njim. Mislim da smo uspjeli malo razmrdati stvar.
– Reći ću mu.
Udahnuo je duboko.
– Dajte.
Na e metak je već svrdlao njegov mozak.

.... Picasso je bio harlekin.
Rekao je – Došli ste me ubiti? Otiđite ubiti Bretona pa se vratite, imam posla.
– Breton je mrtav – rekao sam.
– E, jebiga, dajete onda Ćubrilovića.
Šutio sam.
– Dobro – široko se osmjehnuo – dopustit ću da me ubijete samo pod jednim uvjetom: sjedite da vas portretiram.
Imao je stila, zato sam sjeo, a on me je počeo slikati.
– Zapravo, drago mi je da ste došli – progovorio je nakon nekog vremena.
– Zar?
– Bogami, sve mi ovo ide na kurac – povjerio mi se. - I Françoise, i Sabartés, i Claude, i Rusi, i francuska komunistička partija, i Sartre, i taj nacionalistički pikzibner De Gaulle... Kakvo sranje i plićina! Probudim se ujutro i ne mogu naći jedan dobar razlog zbog kojeg bih ustao pa ostanem ležati u krevetu do podne. Onda dođe Françoisa i sluškinja pa me kume i mole da ustanem... Uvjeravaju me da je život super, kao da ja to ne znam, al meni je dosta, stvarno dosta...
– A slikanje?
– Nema se što više slikati. Sve sam već naslikao...
– Osim mog portreta – rekao sam.
– I to će uskoro biti gotovo. Evo!
Ustao sam i pogledao portret.
Nije mi se svidio. Nisam ništa rekao, niti je on očekivao moj komentar.
Izvadio sam pištolj.
– Ooooo, lijep pištolj. Fina paradica. Želite li vidjeti moj?
– Ne.
Nanišanio sam ga.
– Samo tako? – nacerio se.
– Samo tako.
Povukao sam obarač.

– Eto, da ne nabrajam dalje... Vidiš Huc, znam o čemu sad razmišljaš. Pitaš se jesam li ispucao svih šest metaka ili samo pet. Iskreno da ti kažem, od čitave ove gungule ni sam ne znam više. Ali ovo je magnum44, najmoćnija pljuca na svijetu i pretvorit će ti glavu u kašu dok si rek'o parizer. A sad zapitaj se jesi li rođen pod sretnom zvijezdom nebeskom. Dakle, reci gnjido!

– Zdenko, ubijaš me svojim idiotskim pričama. Zar ne možeš ni minutu šutjeti?... Julkaaaaaa, još jednu rundu, u vražju mater... I makni više tog jebenog Thompsona...

- Evo, sad će...
- 05:45 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>