Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

06.10.2008., ponedjeljak

Pred mojim grobom srest ćemo se opet

Image Hosted by ImageShack.us

Evo već je peti dan otkako su se ta tri cumulusa zaustavila nad gradom i ne mrdaju, kao da ih je netko pribadačom prikačio o plavo nebo.
Izgleda da sam jedini koji je to primijetio. Kome god obratim pažnju na oblake istinski je iznenađen. – Znaš – obično kažu kao da se ispričavaju – ali već godinama nisam pogledao u nebo.
Osim starog doktora znanosti.
– Još uvijek primjećujete takve stvari – upitao je. - To je dobro. Onog trenutka kada ih prestanete primjećivati znači da ste gotovi. Nego recite, koliko ćete još biti s nama?
Zateklo me je to pitanje.
- Ne znam – odgovorio sam nastojeći prikriti zbunjenost. –Volio bih još naučiti plesati charleston, svirati piano, ukulele i cimbal. To bi moglo potrajati godinama. Bojim se da nemam toliko vremena.
Nasmiješio se.
- Što mislite, da ovog trena odem bi li tko primijetio? Ako bi, da li bi mario?
- Meni bi svakako nedostajali naši razgovori. A Mathilda?
- Ah Mathilda, Mathilda je snajperista, ona ne gađa nasumice, a pogotovo ne gađa glinene golubove, znate što hoću reći...
- Ha, dobro kažete moj mladiću, vrlo dobro... Nego jeste li za jednu rakijicu?
- Uvijek.


***



Nisam ostao. Sljedećeg dana probudio sam se prije svitanja. Iznenada sam osjetio snažan poriv da odem. Spakirao sam stvari u naprtnjaču i potiho napustio kuću.
Kada se razdanilo već sam bio u dubokoj šumi. Hodao sam nasumice bespućem i živinskim stazama pustivši nogama da me vode, pošto su one pametnije od glave i jer čovjek koji zna kamo ide nikamo ne stiže. Postavljao sam pitanja u vjetar, no nisam tražio odgovore. Odgovori se ne traže, oni se čekaju. Svako pitanje ima milijun točnih odgovora, ali samo jedan otključava vrata spoznaje. On dolazi tek kada čovjek sazrije za nj. Na poljani prekritoj snijegom nikada se ne rumene trešnje.
Hodao sam dvadeset pet dana, spavao pod zvijezdama, svirao frulu na vrhu gorskog vijenca, ljubav dozivao. Noge su me naposljetku dovele u A. Premda tu nikada nisam bio, promatrajući ga u kotlini taj mi je pogled bio znan i činilo mi se da je ledenjak kraći nego li je bio. Spustio sam se dolje...


***



Na ulasku u grad bilo je veliko, visokim ziđem opasano groblje. Ušao sam i hodao natiskanim, nekoć raskošnim obiteljskim grobnicama - nijemi svjedoci slavnih dana. Zastao sam pred jednim grobom. Na nadgrobnoj je ploči pisalo Eugene D'Archy. Iznenada sam se sjetio. Bio je to moj grob. U njemu sam bio pokopan prije dva stoljeća. Čitav moj život Eugena D'Archya razmotao se predamnom u milijunski sekunde. Zapalio sam cigaretu.
Prišla je prekrasna djeva i stavila ružu na grob.
- To je bio moj pradjed – rekla je.
- Oh, zar? – rekao sam – Znate li što o njemu?
- Ne mnogo. Par obiteljskih priča. Više o njemu znam iz njegovih djela. Napisao je «Ljubav je za golubove visokoletače», «Tebi, koju ću ljubiti poslije smaka svijeta», «Zora sviće ajmo na piće», «Stoljeća mi kurca ne mogu», «Streljački vod pred Bogom», «Pred mojim grobom srest ćemo se opet», «Pauci šapuću esperanto», «Snovi u septičkoj jami», «Ponosni Šupak i uznositi Rib». Poznajete li njegov rad?
- Poznajem, al mani ti to seko, imaš vrhunski dekolte, to je ono što vrijedi.
- Sviđa ti se?
- O da, itekako. Prelijepa si.
Razvezala je bijelu bluzu i iz nje izbacila bajne grudi. Bože dragi, čime sam to zaslužio, pomislio sam. Krenuo sam prema njoj.
- Stani – rekla je.
Stao sam.
- Želiš li vidjeti još?
- Svakako – rekao sam.
Legla je na grob i zadigla suknju. Crni žbun ćirio je na mene. Razmakla je usmine.
- Uđi u mene i napuni me, Eugene!
- Naravno Annabelle – rekao sam – tome stoljeća služe.


Čekajući let za Pariz...
Stuttgart, aerodrom, 15.5.2007.
- 16:11 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>