< | listopad, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
02.10.2008., četvrtak
Hoćeš li me sada molim te, pustiti da u miru pijem pivo, molim te
Stajao sam za šankom i pijuckao pivo. U to doba bilo je uvijek tako: izašao bih van, pio pivo, onda bi došao fajrunt, istjerali bi nas, a ja bih na putu kući razmišljao gdje da popijem još jedno pivo. Samo još jedno pivo. Zapravo dva-tri... Nema baš mnogo mjesta u ovom gradu gdje se - u ono vrijeme iza 23.00h - a danas iza 01.00h može drmnuti pivo. Osim par ofucanih klubova koji te, ako si u bedu, mogu baciti u još dublju depru. Te sam se večeri doklatio do kluba Rasplesani bik. Stajao sam – kako već rekoh - za šankom, pijuckao pivo nezainteresiran za vanjski svijet. Uvijek sam ljudima davao šansu, ali tome je došao kraj. Jebi ga, u životu nisam sreo mnogo zanimljivih ljudi, Bog mi je svjedok. To me je dokrajčilo. S vremena na vrijeme konobar se želio kucnuti sa mnom, ne znam zašto, nije bio peder. A nisam ni ja. Možda me je želio oraspoložiti. Možda sam mu bio kul, pa je i on htio biti kul. Možda griješim. Možda su sve ovo suvišne riječi. No jedno je sigurno: nema se često prilika vidjeti prekrasan muškarac da stoji sam za šankom i nezainteresirano, kamenog lica promatra vrli zagrebački noćni život, tu famoznu zagrebačku školu nejebice, taj komunikacijski error kojem nikakva geštalt psihoterapija ne može pomoći... Duboko sjebane žene, duboko sjebani muškarci, duboko sjebano društvo kojem samo antrax pomaže. Bit će da ju je taj moj altitjud zaintrigirao. Prišla je, mala-slatka-plava, pravi bombon, i naručila piće sebi i prijateljicama. - A zašto ti tu stojiš sam – pitala me tankim glasićem. Pogledao sam ju samilosno. - Hej bejbi, otkud ti to? Nisam sam, zar ne vidiš da imam pivo. Nasmiješila se. - Idemo plesati – rekla je. - Ja sam Hrvat, ja ne znam plesati – rekao sam. - Nemoj zezati, idemo... - Bejbi, otplesao sam ja svoje... - Ne vjerujem – rekla je samouvjereno. - Ok, nemoj... - Imaš bradu – primijetila je. - Aha. - Nitko drugi ovdje nema bradu. - Može biti... Na snazi je strah od brade. Pravi Hrvat nosi samo brkove. I po mogućnosti lančić oko vrata... - Dobro ti stoji. - Kada je netko lijep sve mu dobro stoji – namignuo sam joj. - Koliko imaš godina? - Koliko mi daš? - Dvadeset i sedam. - Hvala, bejbi, ali promašaj. - Onda koliko? - Trideset i tri... Đizusove godine. Najbolje godine. Trideset tri i svo znanje svijeta... - Imaš svo znanje svijeta – začudila se. U njezinom glasu osjetio sam skepsu. - Da, zvuči nevjerojatno ali tako je. Ne kažem da i razumijem. - Dobro što to znaš? - Sve. - Na primjer? - Znam recimo da poljski parlament želi Isusa Krista proglasiti kraljem Poljske. Znam da je Nijazov, turkmenski predsjednik naredio gradnju ledene palače sred pustinje, da je ukinuo balet i operu okarakteriziravši ih nepotrebnima, da je zabranio pjevanje na plejbek, da je ukinuo imena ulica u Ašhabatu, dakako svih onih koje nisu nazvane po njemu. Zatvorio je gotovo sve knjižnice i bolnice izvan glavnog grada, rekavši da seljaci ionako ništa ne čitaju, dok je zatvaranje bolnica objasnio sljedećom izjavom: “Zašto bi gubili liječnike specijaliste na selu, kada svi oni mogu raditi u glavnom gradu.” Taj vođa svih Turkmena preimenovao je siječanj po sebi, a travanj po svojoj majci. Napisao je Ruhnamu ili ti Knjigu duše i proglasio je najvažnijom knjigom na svijetu poslije Kurana. Znam da je Staljin rekao: «Pojedinačna smrt je tragedija, milijun mrtvih to je već statistika». Znam da je Pol Pot odgovoran za smrt jednog i pol milijuna ljudi. Oni koji su ga osobno poznavali tvrde kako je bio ugodan i fin čovjek. Znam da... - Dobro, dobro... Ali ne znaš ništa o meni. - To nije istina... - No, da čujem onda... - Ti si žena s dvije maternice, tzv.uterus didelphys, poput tvoje majke. Ona je pak jedna od onih rijetkih žena, oko tridesetak posto, koja je istovremeno bila noseća u obje: tebe je nosila u jednoj, a tvoje sestre blizanke u drugoj. Osamnaest ti je godina i na prvoj si godini prava... - Jebate, čovječe nema šanse da ovo znaš – zinula je od čuda. - Ima – rekao sam i otpio gutljaj. – Nego, bejbi, znaš li ti tko je napisao Hoćeš li molim te, ušutjeti, molim te? - Ne – rekla je još uvijek pod silnim dojmom. - Raymond Carver. Hoćeš li me sada molim te, pustiti da u miru pijem pivo, molim te? |