Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

11.03.2008., utorak

MUŠKARAC SA STILOM

Umirao je, rak na plućima. Znao je premda mu nisu rekle. Htjele su ga poštedjeti, dobre i naivne žene, žena i kći. No neke stvari su jasne sam po sebi. Ne treba znanje da bi se sve znalo.

Sjedio je u dnevnom boravku s nogama opruženim na pufi i gledao televiziju. Vrtio se neki stari crno-bijeli film. Marlon je govorio – I coulda been somebody Charley, instead of a bum, which is what I am, let's face it! Okrenuo je program. Tamo je Bruce Willis umirao muški3, ali mu to nikako nije polazilo za rukom. Vidio je taj film već stotinu puta i nije mu se gledao sto prvi put. Na trećem je bila nogometna utakmica. Nije volio nogomet. Smatrao ga je dosadnim sportom bez trunke odvažnosti. Volio je boks. I sam je nekada boksao. Rasplesni Muhamed Ali i Joe Frazier, razjareni Jake LaMotta i Sugar Ray Robinson, Rocky Marciano i Ezzard Charles, Parlov, Beneš, prisjetio se. Ugasio je televizor, izišao pred kuću, sjeo za drveni stol pod trijemom i zapalio cigaretu.

Ona je u kuhinji radila pekmez od jabuka. U jednom trenutku zamijeti da kućom vlada mir pa ode pogledati što je s njim. Ne nađe ga u dnevnom boravku.

- A tu si – reče ugledavši ga pred kućom. - Ne bi smio pušiti, znaš da ti škodi.
– Ajde sjedi malo tu – reče on.
– Ne mogu, kuham pekmez.
– Mani ti pekmez, sjedi malo tu.
– Da nam pristavim kavu?
– Pristavi.

***

- Napravila sam jače pečenu – reče ona noseći kavu na pladnju.
Zamišljenim pogledom promatrao je livadu pred sobom.
– E jesam je se nakosio – reče naposljetku. – Dobra ti je kava.
Posegne za cigaretama na stolu. Ona mu ih pokupi pred nosom.
– Ne može, škode ti.
– Samo jednu, uz kavu.
– Ne-mo-že!
– Anabel, ne drami, jebemu!

Ona ljutito baci kutiju na stol i dureći se skrene pogled na suprotnu stranu fiksirajući ga na vrtnog patuljka. Nije se ljutila na njega, ljutila se na život, na stanje stvari, na bolest što je brzo grabila. Uvijek je mislila da će starost provesti zajedno, ovdje, na rubu svijeta.

Sjedili su nepomično, šutke gledajući kako žuto ranojesenje sunce tone iza brda, sve dok nije posve iščezlo. Plavetnilo zatamni, ptice ušutješe, slatkasti miris trulog lišća i zemlje postade jak. Zvijezde osvanuše na nebu.
- Hladno je – reče ona. – Hajmo unutra.
- Sad ću.

Ostavši sam, on pogleda u visinu, u jata zvijezda i pomisli kako je taj prizor naprosto bezvremenski.

***

- Anabel – zazva ju on.
- Kuham pekmez – dovikne ona iz kuhinje.
- Dođi malo ovamo.
Ona smanji plin ispod velikog lonca u kome se krčkao pekmez od šljiva i ode do njega.
- Pomozi mi ustati, želio bih još jednom baciti pogled na ova naša četiri ćoška – reče.

Ona mu pomogne ustati. Bio je lagan, njen muškarac, jedini muškarac kojeg je zaista voljela. Jedini muškarac sa stilom, tako je ona govorila o njemu svojim kolegicama s posla, a one su joj se podsmjehivale. Trgovkinje što su u svojim maštarijama bez ikakvih inhibicija seksualno općile sa Stanleyem Kowalskim, Blanche Dubois i Karl Maldenom pod režiserkom palicom Elie Kazana ili pak Josipom Brozom (iz doba desanta na Drvar) i njegovim psom Lukosm, ponekad u scene ubacujući Jovanku i onu sisatu Talijanku Sofiu Loren, to je bilo smiješno. Te bestidne Mesalinine sestre nisu svojih perverznih maštarija poštedjele ni Isusa i dvanaest apostola utjelovljujući ih u vidu dvanaest najistaknutijih hollywoodskih ljepotana, o čemu su besramno pričale pod pauzom, pritom se raskalašeno smijući. – I dok sam mu pušila Charlton Heston mi je metnuo svoju moćnu alatku u uzavrelo grotlo požude!
Provela ga je kućom.

***

- Anabel – zazva ju on.
- Kuham pekmez – dovikne ona iz kuhinje.
- Dođi malo ovamo.
Ona smanji plin ispod velikog lonca u kome se krčkao pekmez od dunje i ode do njega.
- Sjedi malo.
Ona sjede na rub kreveta. On potraži njezinu ruku. Osjećao je njezine prste. Gledao ju je u oči.
- Bilo si mi dobra – reče.
- Učinio si me sretnom.
Gledali su se dugo, u tišini, sve dok ne shvati da je njegov stisak popustio, da više nije tu, premda je njegov pogled još uvijek tako živ. Nije se mogla pomaći. U ušima joj bubnjalo srce. Suze briznuše. Pekmez zagori.
- 14:22 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

04.03.2008., utorak

SCENE

Duhovna obnova

(...) Bježi pred ženom koja drži zmije u potfrknutim nogavicama i sklanja se u staro kazalište. Tamo u mraku, posve sam, drhturi poput lista na vjetru. Zloslutno je mirno. Nakon iznenadnog zvuka prdeža započinje koncert duhovne glazbe pisan za pedeset klavira i saksofon J.K. Traminskog. Četrdeset devet pijanista i jedna pijanistica obojani u kobaltno plavo frenetično započinju lupati po koncertnim klavirima marke Suzuki ispuštajući bijesne glasove pretpotopnih živina. – Isukrste, ja ću poludjeti – pomišlja očajno posve paraliziran i nemoćan da se pomakne. – Ja ću poludjeti!

Nakon pola sata koncert završava erotičnom solo dionicom na saksofonu od koje dobiva slonovsku erekciju. U dnu prostorije pali se mali crveni EXIT i trepće u mraku. Izmožden ustaje i polako kreće prema njemu. Posve je ravnodušan: može se istog trena ugasiti i preseliti na bilo koje mjesto u prostoriji, taj majušni EXIT; može započeti i novi koncert, ovog puta pisan za 69 violina i usnu harmoniku J.K. Dostojevskog koja će ga natjerati da si stavi prst u guzicu i poliže ga kao sladoled; može ga zaskočiti žena sa zmijama u potfrknutim nogavicama i 33plastične operacije lica... Pa šta! On se duševno preobrazio. Nesumnjivo. On to može podnijeti. On je čvrst.

Na ulici podnevno sunce bolno je za njegove oči. Ulazi u prvu prodavaonicu ploča. – Romellov Banket u Egiptu u D-duru, dirigent Liszt – kaže bezizražajno poput stroja, ozbiljna lica. Mala prištava praktikantica raskošnog dekoltea odlazi u prostoriju iza i pronalazi ploču. – Gospodin treba još nešto – pita nehajno mu pružajući željenu ploču pri čemu drsko žvače i pravi balone. – Da – kaže on i hvata ju za gušu čvrstim stiskom – TVOJU SMRT KURVO PROKLETA!

Iznuda

Podrum. Prikovan za stolac. Ne mogu mrdnuti. Ona kaže – Reci! Ja kažem – Ne mogu. Ona zaurla – RECI! – Ne mogu. Ošine me bičem. – Dakle? Šutim. Ona me opet ošine. – Onda? – Ja ne hranim iluzije! – prkosno izjavljujem. – Što ti ne? – Dobro si čula kujo! – Rekao si volim te? – Puši kurac. – Voliš me? Pa to je divno. Iz kamina vadi užareni žarač s oblikom srca na vrhu i maše mi pred nosom. – To treba proslaviti. Utisne mi žarač u lijevu stranu grudi. Smrad žigosanog i spaljenog mesa. – Sada kada imaš srce možda bi mi doista mogao reći te riječi. Hajde pokušaj. – Ti si bolesna pička. Idi pa se liječi. – Slatko mileni, ali krivo. Trebaš još jedno srce.
Bol.
- 23:49 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>