Duhovna obnova
(...) Bježi pred ženom koja drži zmije u potfrknutim nogavicama i sklanja se u staro kazalište. Tamo u mraku, posve sam, drhturi poput lista na vjetru. Zloslutno je mirno. Nakon iznenadnog zvuka prdeža započinje koncert duhovne glazbe pisan za pedeset klavira i saksofon J.K. Traminskog. Četrdeset devet pijanista i jedna pijanistica obojani u kobaltno plavo frenetično započinju lupati po koncertnim klavirima marke Suzuki ispuštajući bijesne glasove pretpotopnih živina. – Isukrste, ja ću poludjeti – pomišlja očajno posve paraliziran i nemoćan da se pomakne. – Ja ću poludjeti!
Nakon pola sata koncert završava erotičnom solo dionicom na saksofonu od koje dobiva slonovsku erekciju. U dnu prostorije pali se mali crveni EXIT i trepće u mraku. Izmožden ustaje i polako kreće prema njemu. Posve je ravnodušan: može se istog trena ugasiti i preseliti na bilo koje mjesto u prostoriji, taj majušni EXIT; može započeti i novi koncert, ovog puta pisan za 69 violina i usnu harmoniku J.K. Dostojevskog koja će ga natjerati da si stavi prst u guzicu i poliže ga kao sladoled; može ga zaskočiti žena sa zmijama u potfrknutim nogavicama i 33plastične operacije lica... Pa šta! On se duševno preobrazio. Nesumnjivo. On to može podnijeti. On je čvrst.
Na ulici podnevno sunce bolno je za njegove oči. Ulazi u prvu prodavaonicu ploča. – Romellov Banket u Egiptu u D-duru, dirigent Liszt – kaže bezizražajno poput stroja, ozbiljna lica. Mala prištava praktikantica raskošnog dekoltea odlazi u prostoriju iza i pronalazi ploču. – Gospodin treba još nešto – pita nehajno mu pružajući željenu ploču pri čemu drsko žvače i pravi balone. – Da – kaže on i hvata ju za gušu čvrstim stiskom – TVOJU SMRT KURVO PROKLETA!
Iznuda
Podrum. Prikovan za stolac. Ne mogu mrdnuti. Ona kaže – Reci! Ja kažem – Ne mogu. Ona zaurla – RECI! – Ne mogu. Ošine me bičem. – Dakle? Šutim. Ona me opet ošine. – Onda? – Ja ne hranim iluzije! – prkosno izjavljujem. – Što ti ne? – Dobro si čula kujo! – Rekao si volim te? – Puši kurac. – Voliš me? Pa to je divno. Iz kamina vadi užareni žarač s oblikom srca na vrhu i maše mi pred nosom. – To treba proslaviti. Utisne mi žarač u lijevu stranu grudi. Smrad žigosanog i spaljenog mesa. – Sada kada imaš srce možda bi mi doista mogao reći te riječi. Hajde pokušaj. – Ti si bolesna pička. Idi pa se liječi. – Slatko mileni, ali krivo. Trebaš još jedno srce.
Bol.
Post je objavljen 04.03.2008. u 23:49 sati.