Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

25.11.2007., nedjelja

Truffautova ostavština

Kada je 1984. godine umro poznati francuski redatelj novog vala, François Roland Truffaut, u njegovoj su radnoj sobi nađeni opsežni dosjei koje je, poput kakvog predanog obavještajca, vodio o većini ljudi koje je poznao, s kojima je radio, i koji su ga okruživali. Njegova udova nije ih željela niti krajičkom oka pogledati jer se, kako je sama rekla, bojala onog što bi tamo mogla naći o sebi.

2007. otišao sam u Francusku. Tamo mi se toliko svidjelo da sam ostao duže no što sam namjeravao. Nastanio sam se u Parizu, na Clichyju, u Rue de Lemercier. U kafiću zvanom Bijeli zec, na Montmartreu, upoznao sam čovjeka po imenu Guillaume Bisset. Bio je uspješan lopov i vrlo duhovit, šarmantan momak s puno stila, zajedno smo lovili komade. Ubrzo smo postali dobri prijatelji. Bio je pasionirani ljubitelj Truffautovog lika i dijela. Jedne večeri, dok smo sušili krigle u Bijelom zecu, priznao mi je – Dokopao sam se tih dosjea. - Muljaš me - rekao sam - ništa ti ne vjerujem. – Ne šalim se – rekao je ozbiljno. – Mjesec dana nakon što je objavljen podatak da ih je pisao provalio sam u njegovu kuću i pokupio ih. Sve redom! – Doista? – Kad ti kažem, časna riječ. – Ali o tome nije bilo ni riječi u novinama. – Pa naravno - nasmijao se. – Stari moj, da ti samo vidiš čega sve tamo ima. – dodao je - Čega? – U-hu-hu-hu i o-la-la – glasno se nasmijao tako da se čitav kafić okrenuo. – Jednom ću ti reći.

Jedne zimske noći, bliže ponoći, smrzavajući se u svom sobičku, s mukom sam se trudio prevesti manje zahtijevan roman Amélie Nothomb, Hyigične de l'assassin kada li mi je na prozor netko zakucao. Bio je to Guillaume. – Stari, u velikoj sam gabuli – rekao je nemirno – trebam uslugu. Želim da mi pričuvaš nešto, samo nekoliko dana, dok se stvari ne smire. – Dobro – rekao sam. – Do groba sam ti zahvalan, prijatelju – rekao je i s ramena skinuo kožnu poštarsku torbu. – Čuvaj mi to, molim te, ko oči u glavi. – Ništa ti ne brini – rekao sam, a on je nestao u hladnoj, maglovitoj pariškoj noći.

Prolazili su dani, a on se nije vraćao. Nakon dva mjeseca odlučio sam pogledati što se nalazi u torbi. Nekoliko dragulja, finih ogrlica, dijamantno prstenje, i naravno, kao što sam slutio, Truffautovi dosjei. Većina ih je bila napisana rukom, tintom, tek je nekolicina bila otipkana na pisaćoj mašini. Pokušao sam ih čitati, ali moj je francuski bio preslab. Potaknut znatiželjom, odlučio sam prekinuti prevođenje Amélinog romana, i primiti se prevođenja Triffautovih dosjea. Prijevod je napredovao sporo ma koliko god sam se trudio i to me je bacalo u očaj. Te je noći bilo neizdrživo hladno u sobi pa sam odlučio s prevođenjem nastaviti u Bijelom zecu. Pokupio sam dosjee i otišao. Pio sam kuhano vino. Grijalo me je iznutra. Iznenadno sam oćutio ono već davno, već zaboravljeno osjećanje za koje sam mislio da je u potpunosti i zauvijek isčezlo: opet sam bio pun ljubavi, opet sam bio sposoban voljeti. No gdje li je bila ona? Tko li je bila ona? Osvrtao sam se po kafiću. Nije bila tamo. Skupio sam papire, izašao na ulicu i bezglavo hodao gradom. Nakon nekog vremena naišao sam na majušno art kino. Igrao je Truffautov Jules et Jim. Predstava samo što nije počela. Ušao sam. Nikada nisam vidio taj film, ali znao sam sve o njemu.

Pri povratku kući zastao sam na Pont Neufu. Torbu s dosjeima odložio sam kraj sebe. Zapalio sam cigaretu i gledao Seinu. Zvuk potpetica koje su se kretala prema meni privukao mi je pažnju. Zastala je kraj mene. – Mogu li dobiti cigaretu – pitala je. – Svakako – odgovorio sam. – Sophie – pružila je ruku. – Jules. Razvezli smo priču. Toliko sam bio opčinjen njenom pojavom i bio je dovoljan samo jedan trenutak nesmotrenosti, samo jedan moj nezgrapan pokret i dosjei su završili u Seini. – Oh, merde – zacvilio sam – dosjei. Pogledala me je zbunjeno. – Truffautovi dosjei! – Oh, merde – rekla je i ona.

No svako zlo za neko dobro. Sophie je danas moja žena. Katkad se sjetimo te scene koja nas je zbližila i uvijek se smijemo poput male djece. Jedino što je ostalo od Truffautovih dosjea jest jedna stranica mog nesavršenog prijevoda koji te noći ostao na mom radnom stolu. Želim ga podjeliti sa vama u redovima koji slijede.

Guillauma pak nikada više nisam vidio.
- 01:53 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>