Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

18.11.2007., nedjelja

Mirisni

Taj nam je lik predavao ONO I DSZ. Bio je blago uvrnut i nisam ga shvaćao ozbiljno. Jednom nam je prilikom pričao o higijeni i koliko je ona zapravo važna. – Ja silno držim do nje – rekao je. – Meni čak i cipele mirišu. Da bi to potvrdio skinuo je svoju crnu, brižno ulaštenu cipelu klasičnog tipa, gurnuo nos u nju i duboko udahnuo. Jasno se čulo sve do zadnjih klupa. – O bože dragi – pomislio sam. – Aha, što veliiiite – rekao je. Nitko nije imao što reći. Ponovio je to još jednom.

Na posljednjem predavanju postavio je pitanje – Što je ljudima najvažnije? (Posjetilo me je to na Roberta Fulghuma: taj je išao po svijetu i svima postavljao pitanje – Što je smisao života?) – No, daklem, što je ljudima najvažnije – ponovio je pitanje s obzirom da je vladala tišina. Počeo je prstom upirati u ljude tražeći odgovor, a oni su nemoćno slijegali ramenima. Neki hrabriji dali su odgovore. Odgovori su, naravno, bili uobičajeni i glupi. On je superiorno sjedio tamo na tronu, smješkao se, masirao kažiprstom sljepoočicu, kimao glavom i ponavljao – Neeeee. - Neeee. - Neeee. Naposljetku je uperio prst u mene. Ja sam pak u to vrijeme počeo čitati Nietzschea. Ne mogu reći da sam ga u potpunosti razumio, ali izraz i stav bili su mi prilično bliski. Zapravo, mislim da sam ga bolje razumio onda nego danas. Također, u to sam vrijeme čitao i knjigu Rade Bojanovića «Autentična i neautentična ličnost». Općenito sam u to vrijeme čitao dosta filozofije i psihologije, naravno s više ili manje razumijevanja, i to spominjem samo zato da bi shvatili na kojim je zasadama nikao odgovor koji je uslijedio. – S A M O S P O Z N A J A – ispalio sam ko iz topa, ponosno, nadmoćno, znajući da sam ubo pravu stvar. Nije bilo sumnje. Nitko još nije imao tako bistar odgovor. Moji školski kolege gledali su me čudnim pogledom. Bio sam frik. Otkud mu samo to, čitao sam u njihovim očima. Riječ je ostala odzvanjati u zraku poput jeke. Htio sam još dodati i SAMOAKTUALIZACIJA ali smatrao sam da bi to pokvarilo dojam. – Pa dobro – rekao je – i to je važno, ali nije najvažnije. Proslijedio je pitanje. Ostao sam kao hladnom vodom zalit, uvrijeđen i ljut. – E, pa baš me zanima kakav ti odgovor imaš, Mirisni – kipio sam u sebi.
Nitko nije pogodio.
- Reći ću vam što je ljudima najvažnije – rekao je napokon. – Ljudima je najvažnije da izađu u novinama. Podigao je novine u zrak i mahao njima. – Ma daj, molim te – pomislio sam. – Ljudi će sve napraviti da pročitaju svoje ime u novinama.
Zvonilo je.
Izašao sam iz te učione i nisam više pomislio na njega. Sve do večeras. Dok se u moj životni, misaoni, internetski prostor, bezobzirno i po tko zna koji put, na sve moguće načine nastoje uvući raznorazne vlatkice, dikani, nivesise, parisisice, britnice, smitice, mamići, blaževići, pišekice, pušekice, bandići, kravićke, đapići, sanaderi, pauletići, glavaši, čitava nepregledna kolona opskurnih, dijaboličnih likova, uviđam, skoro dvadeset godina kasnije, koliko je Mirisni bio u pravu.
Genijalac.

G-e-n-i-j-a-l-a-c !

- 17:12 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>