Bugenvilija
27.08.2007., ponedjeljak
Dva šest tik tak
|
Ako Nyimu pitate koliko je sati dobit ćete odgovor iz naslova. Pri tom pokazuje na prste dva i četri. Slatko je kako klinci doživljavaju pojam vremena. Naivno, presmiješno. Kad ponestane nekih od glavnih namirnica kao npr, kakao za mlijeko prije spavanja, onda kažem kupit ćemo sutra. Na to obojica mudro zakimaju glavama - daaaaa, kad suncu budili je sutlu. Tako da ako neko slučajno misli kako klinci pojma nemaju, gadno se prevario. Međutim kad se slučajno dođe u posjed tatinih kataloga sa elektroničkim komponentama ili slično što, onda se studiozno prelista cijeli katalog i svaku stvar prokomentira sa bratom. Simpa je slušati to žvrgljanje i njihove zaključke, što je što sa pojedine slike. Moram samo reći da ni ja za 99% stvari iz kataloga ne znam što su ni čemu služe. A nakon toga se prelazi na konkretno, izabere se po jedna slika i na njoj se inzistira. Tata kupi, mama kupi, tata kupi blaci ovo, meni ovo. Mama odmah sutla, sutla! I tako jedno dvadesetek minuta dok tati ili mami ne dosadi naređivanje da se odmah kupi. Tad na snagu stupa lukavo manipuliranje sa vremenom. Kaže tata - dečki dragi evo, naručiti ću odmah sad preko interneta. Pleko pluntela, mudro zaključuju blizanci. Pluntel = kompijuter. Sretna lica se za čas ozare. Pobjeda je na našoj strani jer dok se nešto ne narući pa dok to poštar donese prođe i po 10 dana. Posebno ako se naručuje iz Njemačke, ako je naruđba iz Ladaka sa Tibetu, stiže za 4 dana pa ti vidi. Naravno da klinci već do prekosutra zaborave da su inzistirali na nekoj stvari. Blaženi internet...  |