Bugenvilija
25.03.2007., nedjelja
Ništa novog, a ni starog...
|
Zanemarila sam blog zadnjih mjeseci, priznajem skrušeno. Našla sam novu ljubav, pa sad ljubujemo ptičica i ja i moje fotke s nama, pa se malo zezamo kod mene na forumu pa malo na ptičici pa na forumu i tako redom, a za blog mi treba po poštenom postu bar dva sata, a za to jednostavno nemam vremena jer naravno patuljci još neidu u vrtić, ali kad krenu svima ću se osvetiti :) A vidim da nam se polako pridružuju i drugi slavni blogeri još malo i sva će blogovska elita naći svoje okrilje pod velikim krilima ptičice ;) Nego da mi ne mljackamo barke, evo par novosti iz naše male auslenderske zajednice. Gripe i sinuse, pa bronhijalne astme smo sretno i veselo prevazišli, zaškripim samo još tu i tamo kad mi ponestane zraka za vikanje na djecu. To me obično obuzda na kratko dok ne ulovim novu žlicu za cipele jer smo staru potrgali (ne na djeci). Nyima je postao pravi virtuoz u jedenju kineske klope iz zdjelice sa štapićima. Evo dokazni materijal:  Dawa ne zna, njega boli briga, on traži žlicu ili jede rukama tj. svinji kao i obično. Pola daje pod stolom Kiki pol trpa sebi i to samo meso, drugo ni ne vadi. Nema dokaznog materijala. Zima nam se vratila pred tjedan dana i ponaša se vrlo bahato. Oko 2 supnja su prek dana, po noći obično zasnježi tak da je ujutro sve bijelo. Do podneva se veselo ocmolji uz sunčane zrake, a posljepodne kad taman mislim pustiti zamorčad u dvorište na igranac, krene puhati i naoblači se tako da smo malo i vani. Ne što ja ne bi njih nekam vodila, nego što su oni vrlo hiroviti tandem koji točno zna što hoće što ne i nema uzmaka. Pitam se što me čeka ponekad, kad su s tri tak svojeglavi, tvrdoglavi i nedokazani. Ako budu zločesti dat ću ih na preodgoj u neki budistički samostan na Tibetu ili Nepalu, pa da ih onda vidim kako nešto neće jesti. A neće ništa. Dawa samo mlati mesetinu, Nyima samo voće i krumpire, rižu i bambusove izdanke, ako može sa puno soja sosa. Čak ga ni moja ljuta varijanta ne smeta. I da, ova dolamica koju ima na slici je ona ista ako se neko od starosjedioca tj čitaoca sjeća, koju su dobili kad su bili skroz mali bimbiji od majke moje frendice Bayaase iz UlanBatora. Nyima je lud za njom i zove ju Majne Drahe (moj zmaj) i moram mu je obiući svaki put kad si ju zaželi obući i onda se draga po trbuhu po toj dolamici i kaže, Nyima cool... Dijete zna, to je sve. Dolamica već ne liči sebi, nakon čestog pranja u mašini jer draga djeca brišu ruke u sebe, jer velika djeca nemaju partihleke, brindačeke ili kaj ja znam kak se to sve zove, pa se onda svinji sve u 16 po sebi i rukama, a njuška se također masna, briše u rukav, pa si možete zamisliti na kaj to liči. I već je sve puno conjaka sa strane, a Dawina je ko nova, nikad još nije prana ali ne, neće braco nju jer to je Dawina, on zna koja je njegova...i tako.... Imam nešto novih slika ako nekog zanima, a mogu se pogledati ovdje OVDJE Toliko od mene, da znate da sam živa i zdrava, malo ljena i da ću se vratiti kad ulovim friškog lufta :)) |