Bili jučer u našem budističkom centru u Minhenu. U goste iznenada nam je stigao poglavar Drikung Kagyu škole, S.H. Drikung Kyabgön Chetsang Rinpoche. Na žalost nismo ga mogli dočekati na aerodromu koji nam je na pljucomet, već smo jučer prisustvovali i kratkoj inicijaciji Guru Rinpochea, koju je davao u užem krugu članova.
Bili smo u punom sastavu minus Kiki i skalari. Harambaše su bili u punoj snazi jer su poslijepodne spavali i sreća sva da je bilo još sitne djece pa smo ih izolirali u blagavaoni jer bi u suprotnom srušili Gompu. Fotografiranje je kao i obično bilo zabranjeno za vrijeme ceremonije, a kako imam novu kameru u onom kratkom intervalu dobivanja blagoslova, dok svi stojimo i u redu idemo do trona sa Katakom (dugi svileni bijeli šal), sva sam se smotala i u općoj gunguli dok sam jednim okom gledala kakav kvar rade blizanci, drugim pokušavala skužiti kaj treba kliknuti da dobijem oštru sliku, od slika kaj nekaj vrede imam samo tri. No dobro, do ispračaja na aerodromu preksutra ću valjda skužiti sve opcije. Za sad samo par slikica.
Pored Holinesa stoji naš rezidentni lama Tscering Rinpoche, sa ljudskom lubanjom okovanom srebrom u kojoj se nalazi Nektar Mudrosti, a zamjenjuje ga višnjevo vino, koje svaki sudionik dobije na lijevi dlan koji pola popije da se ispere iznutra, a pola namaže po tjemenu...
Dida je stari praktikant i redoviti posjetioc centra, bez njega se ništa ne može desiti. U svojim lederhozama i vunenim dokoljenkama i naravno gojzericama, kao pravi Bavarac u zelenom sakou bez kragne i velikom ruksaku, kao da svaki put dolazi ravno s Zugspitze, tako je stigao i jučer na inicijaciju. Na žalost slika nije oštra jer me neko cimao za nogavicu ali vidim da mu se poglavar škole baš veseli. Dida ima oko 88 godina. Žilavih.
Na žalost nisam u strci uspjela slikati sve Tibetanke koje su došle izdaleka da vide svog poglavara reda, koje su bile tradicionalno obučene i to je bilo divota za gledati. Već sam zadnji puta rekla da djecu nikam ne vodim ali blagoslov je i za njih dragocijen pa smo tako posustali u namjeri da ih uvalimo frendovima na dva sata.
Zato je tu bila strpljiva Bayasaa navikla na moje egzibicije s kamerom ali nije računala da sam loše pročitala menjuel od fotača i da su slike uglavnom ispale katastrofalno...
Evo i jedna, Bayasaa s Nyimom u lijepom malom vrtu centra...
...u kojem rastu dva prekrasna ogromna grma božura, mojeg najdražeg majskog cvijeta...
I kako su na brzinu uredili ulaz u centar za doček dragog visokog gosta...
|