Bugenvilija
26.09.2005., ponedjeljak
Malo standardne spike...
 Bila sam sama sa blizancima dva dana. Danas sam ko da me valjak pregazio. Nemam snage pokupiti veš sa terase, a kamo li se uputiti u kupovinu. Danas nije lijepo sunčano kao proteklih dana već nekakvo čudno sumagličasto. Sunce proviruje ali kao kroz koprenu. Tlak se obrušio, a avioni se čuju kao da je pista iza kuće. Buka grozna. Muhe su se stuštile u kuću kao pred oluju ali na horizontu nema neke prijetnje u tom smislu. Sve se pritajilo, ni ptice se ne čuju. Svi zvukovi koji dolaze kao da su iz bunara, čudo jedno. Samo zijevam ko nilski konj, već se bojim da si vilicu ne iščašim, a oči mi suze ko u najgoroj alergiji. Srećom banda spava pa stignem nešto nažvrljati, ovih zadnjih dana sam tako pod drukom, da nisam pošteno stigla ni sjesti, a kamo li nešto suvislo napisati. Spremamo se u Zagreb sredinom ili pred kraj slijedećeg mjeseca. Tome se strašno veselim, samo moram sve pametno izorganizirati. Takva putovanja zahtjevaju puno veću akciju nego li si možete zamisliti. A tako sam kronično neispavana i premorena da jedva gledam. Leđa me i mimo masaža bole za poluditi. Poneko jutro se uopće ne mogu okrenuti na bok i ustati iz kreveta, već si moram prvo povući noge k sebi pa vježbati jedno pola sata da uopće mogu ustati. Ne moram reći što mi se dešava sa leđima kad dižem djecu. Trebala bi nekoga da mi pomogne makar oko toga ali tu sam sama i malo mi pomogne dragi makar ni on nije u boljoj kondiciji sa svojim išjasom. Uglavnom invalidi rada, povrede na poslu i slično. Ne uzimaju se u obzir za bolovanje. Ortopedica mi je pripisala tih 6 masaža ali to je nedovoljno, morati ću po isteku ovih ponoviti posjet ortopedskoj ambulanti. A ako nešto mrzim onda su to posjete doktorima i beskonačno načekavanje. Idem se malo ispružiti na terasi u ležaljku i uloviti zadnje tragove ljeta, čitam neku knjigu, koju navlačim već mjesec i pol i to ne zato jer je dosadna već zato jer nemam vremena za nju. A i najavljuju za sutra kišu, pa da iskoristim zadnje trzaje sunčanih i polusunčanih dana... |