Bugenvilija
08.09.2005., četvrtak
Agronomija
 Umorna sam, tako umorna da bih mogla leći i ne buditi se narednih 100 godina. Kako čovjeka iscrpe nepotrebna prepucavanja to je strašno i tako zadnja tri dana. Ne, ne želim vam reći o čemu se radi, ma nije ni važno. Zapravo nije uopće važno jer su likovi toliko bezvezni da je šteta gubiti vrijeme na njih. Kod nas su ponovo ljetne vrućine, valjda zato jer u ljetu nisu bile. Zaljevat moram svake večeri, a to mi je tlaka jer onda vlaga krene u kuću, a sa vlagom i komarci. Komarci veliki kao omanji bumbari. Tako da sam razradila sumnjiv plan pa zaljevam kad je največa vrućina, tj. u podne ili malo kasnije, kad stavim klince spavati. Za sad stvar klapa, biljke se ne bune pretjerano i kad viču nisu jako glasne, pa ako okrenem glavu na drugu stranu ni ne čujem ih. Klinci se zabavljaju u kratkim hlačicama i bosih nogu, a već sam to sve mislila pospremiti u kutije za dati (bez golih nogica) jer slijedeće godine to ionako neće moći nositi. Voda nam se povukla ali teška vlaga u podrumu ne. Znam da je nakon jadnih južnjaka, svaki spomen na neku vlagu u podrumu besmislena ali ja na tu istu, besmislenu vlagu u podrumu imam groznu alergiju i to doslovno, da joj ni blizu ne smijem priči. A najgore je to što je to nekoć bio zaista suh i svjetao podrum, u kojem sam bez imalo straha držala svu garderobu koja nije bila u sezoni i što sad, što sad kad je dolje vlaga ko u prosječnoj močvari. Kud sa tom silnom zamjenskom garderobom, da ju uskladištim recimo na plafon u predsoblju, to je još jedino mjesto u stanu koje je prazno. Ne znam jedino kako da te kutije uvjerim da tamo same stoje usprkos sili gravitacije i da se ako mogu, prave nevidljive. Sigurno vas zanima zašto je naslov takav kakav je. Hm... Pa reći ću vam. Ivo je danas upisao agronomiju. Da. Dobro ste čuli tj. pročitali. Onaj isti Ivo koji je jedva maturirao i to je bilo pod debelim upitnikom. Da da, to djete me stvarno fascinira sa rasponom kojekakvih iznenađenja. Ali oprostit ću mu to ovaj put. Ponosna majka? Pa da, malo ipak jesam, vidjet ćemo što nam vrijeme nosi, pa ću vam reći detalje. Vani je vatromet. Pucaju ko 1991, grozno za slušat. Njemci vole vatromete. I ja. Ali iz ovog ugla ništa ne vidimo, samo čujemo, a to i nije baš nešto. Budi loše sječanje. Ovo je možda vatromet jer su Iveka primili na faks. Ni ja to još ne mogu povjerovati. Uh! |