Bugenvilija
01.09.2005., četvrtak
Muka po kružnom toku...
|
U pomanjkanju genijalnih postova i višku fantastičnih slika, odlučila sam tužnu priču o kružnom toku uljepšati sa slikama mojeg omiljenog cvijeća. Daklem, danas ja tako idem u kupovinu. Veliku tjednu. Naravno prolazim kroz ni više ni manje, nego tri šugavo napravljena kružna toka. Njemci jako vole kružne tokove iz samo njima poznatih nedokučivih razloga. Dugo sam gruntala ali nikako se domisliti jadu. Koja je glavna karakteristika jednog prosječnog malog kružnog tokića? Da promet nesmetano teče kroz njega, a grade se na vrlo prometnim raskrščima koja imaju otežan protok. Tako bi to u teoriji trebalo zvučati ali ne i kod Njemaca. Oni su naprosto ludi za njima. Meću ih svugdje i svagdje osim na gore navedena mjesta. Najveći gušt im je staviti kružnjak na potpuno ravnu cestu. To je nešto što nikad neću razumjeti. Pa zatim na malo kompliciraniju situaciju, recimo kad se u glavnu cestu uljeva potok, ne, ne potok ali skoro. Kad u glavnu cestu ulazi sporedna ulica sa slabim ili nikakvim prometom. I najmanje zastupljena mjesta su velika raskršča koja sama po sebi ne funkcioniraju i gdje je totalni kaos.    Ljubav spram svojih komično projektiranih kružnjakića je počela relativno nedavno, pred jedno 8 godina i naglo se kao kuga proširila Bavarskim cestama, uključujući i seoske neasvaltirane puteve. Znate što je njihova najveća mana? To, da se kroz njih može projuriti sa 320 na sat. Na sredini svakog ogromnog kružnjaka, kočoperi se brdo visokog raslinja, obično super gustog grmlja, to služi tome da oni koji moraju vidjeti vaš žmigavac, žive u uvjerenju da vi idete ka njima i da moraju kočiti, umjesto da vas vide izdaleka pa da slobodno produže. Onda ih ukrašavaju sa granitnim kockama u najužem djelu, to služi tome da kad je snijeg, koji ovdje često i dugo pada, da se jako skliže i da vam se auto zanosi u stranu. Ima još jednu nevjerojatnu osobinu, leži na krivu stranu.    Ali to nije sve. Način na koji Njemci voze po svojim krugićima puno govori o njihovim nježnim dušicama, oni tepaju svojim krugićima dok se po njima voze, kad razgovaraju sa susjedom, uvijek spomenu kako njihovo selo ima ljepši i veći kružni tokić od susjednog, a i cvijeće koje je u sredini ima intenzivniju boju. Zatim, one sitnice pri vožnji su me doslovno oborile s nogu, a to je baš ono što vam pokušavam cijelo vrijeme opisati. Idem ja tako u tu kupovinu i vozim se iza jednom merđe, za čijim volanom sjedi postariji striček, on se vozi 40 na sat, baš kao što je po zakonu. Ni mrvice brže ali ni sporije, može ga preteći ni prosječna bakica na biciklu. I tom brzinom ulijeće u kružni tok, nije pritom stao na žlajfu ni mrvice i hop cup, projuri cestu u koju je želio skrenuti. Srećom, znam s kim imam posla i vozim oprezno za njim, očekivajući svaki čas neki nepredvidljivi manevar. Moj njuh je bio opravdan jer je striček skočio na žlajfu i ubacio u rikverc bez da je pogledao ide li kojim slučajem netko iza njega. Srećom da mi je truba prodorna pa je probila zakrečenje u njegovoj glavi, inače bi mi razbio auto. Pa reko, kud ćeš nesrećo, a on mi maše da se maknem jer on ide u natrag. Mašem ja njemu da je u kružnom toku i da samo produži kud je naumio ali okolo, ali ne, ne leži vraže, on hoće baš u rikverc i sad, kaj da se navlačim sa stričekom, kad njemu i tak nisu sve na broju, zaobiđem ga sa nutarnje strane jer je kružni građen za dampere, pa ima mjesta ko u priči i produžim svojim putem slušajući iz daljine zaglušnu buku truba. |