Bugenvilija
13.06.2005., ponedjeljak
Što je ovo?
 Probudila me grmljavina. Lupalo je tako divlje da sam čula susjedovog ši cua, kako panično cvili od straha. Ne bi to bio neki kunst da ta kuća nije u drugoj ulici. Preko tri dvorišta sam ga čula, jadničak mali usrani. Bljeskalo je ko u policijskoj stanici nakon racije u lokalnom pabu gdje nedeljom dijele besplatne, preslane perece. Kiki se zavukla u posljednji slobodni kut, ispod svime i svačime, a najviše elektroničkom furdom, zatrpanog kreveta. Drhtala je kao travka na vjetru ili kao gladni mačak kad ugleda ptičicu na grani. Tresla se tako jako da mi je u jednom trenu palo na pamet da je grom udario negdje u blizini i izazvao zemljotres koji je tektonski načeo već naćetu podzemnu garažu. Srećom to je bio samo trenutak buđenja i nije bio realan. Nakon kreševa nastavila je kiša šibana vjetrom orkanskih razmjera. Netko je spominjao nesnosne vrućine, joj da mi ga je uhvatiti i propustiti kroz šake. Djeca se začudo nisu uplašila, dapaće, neki se nisu udostojali ni probuditi, a kad ja sanjam, pa pričam u snu, odma skoče i upuste se u noćnu konverzaciju. Jutro je osvanulo ali to nitko nije primjetio jer se svjetlost nije baš pokazala. Dan je slinio sporadičnim pljuskovima. Izmjenjivali su se intenziteti svjetla i dubine sjene. Toplina je bila oskudna i neprovjerena jer se nitko nije udostojao ni proviriti na terasu kao što to čini svako jutro kad ide omirisati zrak i napraviti piš pauzu. Znam da joj nije lako pišati u travi koja joj je do ramena i meni bi to predstavljao problem. U neko doba oko podneva iznenada je bljesnulo sunce. Pitala sam se kako je moguće u tako kratkom trenutku izmjeniti svijet za 180 stupnjeva. Pa do tog trenutka nisam ni bila svjesna, koliko je to zapravo prekrasna stvar. To sunce. Blještalo je sumanuto u svim pravcima, gdje god da bacim pogled, luduje neki mali momentić u svom vlastitom čarobnom svijetu. Biseri posvuda, ah, oh, heh. Tako sam bila očarana da sam se latila kamere ali jao! Bila je to varka bez premca. Trenutak sreće je trajao samo trenutak. Dovraga i bestraga. Hoću lipanj, a ne april, pa to smo već odradili! |