Bugenvilija
12.06.2005., nedjelja
Sunce
 Spavala sam noćas ko beba. Dal zato jer mi je friška posteljina ili zato kaj sam se nasmrzavala pa je topli krevetac učinio svoje. Ni traga noćnim morama i sličnim grozotama. Spavala sam divno i predivno cijelu noć do skoro 8 sati. To je samo znak da su i zamorci spavali jednako dobro i nisu se budili, kao što znaju ponekad, kad im se najmanje nadaš. Svanulo je prekrasno oblačno jutro sa naznakom da je kiša svoje već odradila jutros rano. Zato smo i spavali ko puhovi svi skupa. Hajde, posla uvijek ima po kući, a dans sam još odlučila delati štrudlu od sira i jednu od višanja i sama razvlačiti tijesto. Nisam to činila odavno jer ova brašna nisu za to iz nekog razloga dobra. Valjda stoje na lageru predugo. Delala sam pred nešto vremena šatro štrudlu sa nekim kupovnim tjestom kaj delaju Turci. Skoro sam se plakala kak to nije niš bilo dobro. Tak sam se naljutila tada, da sam odlučila isprobati sva brašna dok ne nađem jedno koje valja. Eto danas je bio probni dan i nije ispalo tak loše za prvo brašno. Nije se dalo jako razvuč i malo je pucalo ali šta je tu je. Pojeli smo sve u slast. Oko podneva se pojavilo sunce. Prava raskoš. Malo je propuhivalo ali taman da rasprši preostale oblake. Tako da smo se nastavili igrati vani, otvorili pješčanik i namjestili ljuljačke. A onda me uhvatila žuta minuta pa sam načinila neke nagle zaokrete po vrtu i porazmjestila sve što se dalo ali i počupala dobar dio mente jer puževi golaći ju koriste za topli obrok, a meni ostave gole grane. Tako da sad vidim sa vrata dobar dio cvijeća koje prije nisam vidjela sa te strane. Ma stoput je bolje ovako. Sutra još poravnam i presadim dragoljube i to je to. Ove godine nisam trošila novce na cvijeće jer ga klinci ionako neće paziti, a glupo mi je braniti im sve i svašta, zbog malo mog gušta. Slijedeće godine kad budu više kužili, možda ću se zaletiti i kupiti neke voćke još. Sad imam samo trešnju i mlade vinogradarske breskve koje su premale još za plod ali za koju godinu će biti već rodne. Imam i nešto ribizla, što crnih što crvenih i veliki grm žute maline. A o jagodama da ni ne pričam. Naguštirala sam se danas grijati na suncu ko one bakice po moru, koje u crnim suknjama i debelim đemperima sjede na klupicama uz kuću i griju stare kosti. Jedva čekam more i plažu. Da se mogu leći i odremati koju rundu na najjačem suncu. Da mi se kosti ugriju kako treba. Baš sam toga željna. |