Bugenvilija
31.05.2005., utorak
DANAS NEŠTO SASVIM DRUGAČIJE
 Ubija me ovaj niski tlak. Da se ta kiša bar stušti kak se spada, a ne da samo piški pod sitno. Od jutra sam ko da me CC muha dohvatila na više mjesta. Oči mi se same sklapaju i nedajblože da klincima krenem čitati neku slikovnicu, izvrnem se na leđa te sekunde ko crknuti pauk, duboko spavajuči prije nego dodirnem pod. Ne pamtim kad mi se tako jezivo spavalo. Jučer sam baš rano išla spavati i dragi me još jutros ostavio da kunjam do desetke i uopće mi nije jasno što mi je. Sad pišući zjevam ko hipo iz zooa, dok žica kruškice. Htjela sam sa vama podjeliti jednu pjesmu koju sam danas našla na Tepljuhovom blogu i koja me malo razbudila, bez obzira što zapravo ne volim blogove koji zastupaju samo poeziju. Pa evo pjesme: VEČERNJI GOST Pijano je pero od večernje tinte plave u kojoj se hladi iskusnog stijenja žar ko u sretnoj epruveti proviđenja, padajući pelud i prah. Mogao bih umrijeti, gledajući pustoline i gar, jata kreštalica u mirisnoj zimi burnog dana. Mogla bi nova šuma da izraste iz pokoja, dok me kamen grli i zamagljeno čelo ljubi, dok rukom večeri brišem suze na zaboravljenom licu. Ne plači izbrisano lice: jutro je lijek i ozarenje. Skupljaju se zviježđa oko Večernjače, iz prikrajka neba Vlašići se osmjehuju, u vedru ponoć zimskog snoviđenja, dok stojim zapaljen na stijeni, pred danom, bez imena i prijatelja, pretakajući jutarnja pripitomljena vina kroz vlakna sviježeg zraka i strugotinu zore. Pijano je pero od večernje tinte plave u kojoj se hladi iskusnoga stijenja žar ko u sretnoj epruveti proviđenja, padajući pelud i prah. Možete i koji komentar ostaviti pod pjesmom, slabo nešto stoji sa komentarima :) |