Djecica su mi se razbolila i imaju hunjavicu i kaslju i curi im nekontrolirano iz nosica kao iz Nijagarinih slapova. A kad kihnu, onda smrklji lete unaokolo. Grozno. Grozno je i to sto i mene grlo grebe i sto kisem i sto mi se vrti u glavi i mislim da mi je u glavi akvarij od 300 litara. Noci su hladne kao da je sred zime, a dani vruci sa hladnim vjetrom. Idealno za prehladiti se kako god da ste obuceni. Danas sam se opskrbila kapima za nos i tonama maramica. Sve u borbi protiv smrklji u sitne djece. Bili su toliko ljuti i indisponirani danas, da se uopce nisu htjeli s nama razgovarati. Najgore je to sto ni jeli nisu nis. Razumijem ih potpuno, i meni je apetit na nultoj tocki. Radila sam sparoge. Krasne zelene uzgajane sparoge, porijeklom iz Spanije. Meni sa maslinjakom i tvrdokuhanim jajima, a decki vise vole onaj grozni holandez umak, koji ja ne bi pojela da mi plate. Postoje neke stvari na koje sam alergicna, ne doslovno nego mi se upali lampica i svijetli rotirajuce: "OPREZ! OPREZ!" Tako recimo, ne pijem nikad aspirine. Gume za zvakanje, posebno ne one na kojima pise da su bez secera. Vegetu. Gumene bombone. Coca colu i njihove proizvode. Ima toga jos samo se sada ne mogu sjetiti. Te stvari mora da su otrov za stakore, ako ne i gore od toga. Sad bih si mrknula bas jedan slatkac ali mislim da bi to bio melem za moju upalu grla, pa cu takve zelje preskociti. Vratiti se vrucem caju od bazge.
Sad sam tek skuzila da sam oped pisala bez kvacica, eh, drugi put cu paziti, sad mi se ne da ispravljati...
|