Bugenvilija
30.09.2004., četvrtak
|
Penje se tlak, mozda mi se smiluje vrijeme pa bude bar par dana lijepo da operem tu tonu vesa koji se nakupio kad su pismoljci bili bubani smrkavi, slinavi i cendravi. Mozda mi popravi i raspolozenje koje mi se naglo sunovratilo kako se bolest munjevito sirila po ukucanima. Nisam spavala zadnja tri dana jer kao meni nije nista pa neka djeca spavaju samnom i tako to ajd' dobro ali danas cu se svima osvetiti, ha ha ha (satanski smjeh). Nisam zapravo uopce htjela o tome pisati ali mi je oko zapelo za tlakomjer pa eto. Danas sam oped bila ljuta na sugavu hranu koja se ovdje kupuje makar nam je kao cijela evropska zajednica na raspolaganju ali krumpir je samo svapski i nis ne vredi, za napraviti jedan pire krumpir za nas treba mi tri kile krumpira jer vise od pola bacim pri gulenju, ne zato jer gulim ko Bob Rock vec jer je to mjesavina stocnog krumpaca sa cicokom, nekaj stvarno strasno i jezivo. Ne kuzim zakaj Njemci misle da imaju najbolji krumpir i svako jebeno dvoriste tu u pripizdini gdje zivim prodaje to smece od krumpira pod "domace" pa necu to vise tolerirati od sad narucujem krumpir iz Hrvatske dosta je bilo zajebancije. |
- 23:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #
27.09.2004., ponedjeljak
|
Klinci su dobili hunjavicu. Ovo ce biti duga i teska noc. Vec je pocelo. Na smjenu. |
- 22:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #
25.09.2004., subota
|
Da li vam se kad desilo da vam se netko nepozvan uvalja na rucak? Eh, danas se to upravo meni desilo zaslugom mog dragog koji nije na vrijeme skuzio sitnu zakulisnu igru drske neuracunljive njemice koja je kao cini nam uslugu pa ce nam dovesti Lamicu koji je pozvan na rucak i samo ce skoknuti gore da pogleda klince. Koji jeftini trik. Kad je pocela skidati cipele znala sam da je vrag odnio salu, a kad se javila u kuhinju da da li trebam pomoc znala sam da je to to. Pomoc naravno nisam trebala jer njenu pomoc ni u bunilu ne bih koristila jer je poznato da njemice nemaju blage veze sa kuhanjem, a posebno ove neuracunljive, nedojebane, neshvacene i nedorecene koje traze ispunjenje sebe kroz istocnjacka duhovna ucenja. Volim ih izbjegavati gdje mogu in kad mogu. Uvjek se pravim da nis ne kuzim i neznam govoriti i ne interesira me ni tema ni nis, ko ih jebe. Znam da to nije bas budisticko gledanje ali sta ja tu mogu kad nisam savrsena kao ni nitko drugi. No da, rucak. Ipak je bar Lamica dosao koji je evo i Rimpoche postao u medjuvremenu i lijepo ga je vidjeti makar se ne mozemo bas dobro sporazumjevati jer mu je engleski super indijanski, a mi ne govorimo tibetanski ili kamski odakle je on. On obozava blizance i navlacio ih je cijeli dan i cupkao na koljenima, ah bas su bili zgodni tako da je Njima zaspao skoro na sjedecki, a Dawa je kolutao ocima. Zena se nije dala smetati ni pri rucku ni pri cupkanju sa klincima i bila bi cisto ugodna da nije ovako upala, zasto se ljudi dovode u takve situacije u zivotu ili uopce nisu svijesni da su ucinili nesto sto nije uobicajeno. Onda se u neko doba digla da se ona ide naci sa nekim frendom i da ce doci po Lamicu za sat vremena, covjece pa ko da je on njeno vlasnistvo, bila sam bjesna ko pas. Slijedeci puta ja odredjujem pravila i dogovaram ruckove kad ionako sve sama radim. Dragi je sjebo ledja pa je cijeli hakl na meni tak i onak. Pa jos ovo sranje. |
- 23:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #
24.09.2004., petak
ludorije razne
Danas je dan manijaka, male djece i objesnih politicara. Danas je dan kada je za mene bolje ne citati novine jer mi prijeti napadaj bjesnila, zelja za ubijanjem i samaranjem istih. Stigla mi je svekrva zagipsana od vrha prstiju do lakta na obje ruke i ima samo na desnoj kaziprst i palac koji vire iz gipsa pa sa tom rukom moze nesto sitno uciniti ali ju sve boli i poluizbezumljena je od sokova bolnice i bolova. Jadna. Dragi mi je stigao u jednako losem stanju jer ga je uhvatilo nesto u krizima da se nemre ni sagnuti, a kamoli nesto podici (djecu recimo). Luka je totalno nezainteresiran za kucna zbivanja jer ima praksu pet tjedana i to radi puno radno vrijeme i mrtav je umoran, a jos se mora i do oktoberfesta stici nekako. Tako da je cijeli hali-gali na meni sa svim dodacima i ukrasima, a nesmijem zaboraviti da sam carapu skinula prije nepunih mjesec dana i da nesmijem nista tesko nositi sto zbog vena sto zbog bruha i carskog reza koji mi jos nije do kraja zacijelio jer naprosto mu nitko nije dao priliku. Bila sam u kupovini velikoj tjednoj, a to mrzim iz dna duse raditi petkom popodne jer je kaos i ludilo posebno ako je po prognozi lose vrijeme za vikend. Onda banda nema kaj delati pa se nemilice navlace po ducanima, razgledavaju, klinci vriste jer im je to super dosadno, majke psuju ,samaraju, bjesne, stare babe ih spotaju, muski se drze neko vrijeme po strani pa se onda i oni nadvikuju, uglavnom cisti fuj. Mrzim takve dane. Bas postoje periodi i bio klima koja pogoduje ocito odredjenim skupinama da izgmizu u velikom broju i tlace sve unaokolo. Neke dane srecem samo ljude koji su slomili desnu nogu i sepaju ili pocupkuju na stakama, pa onda debili koji ponekad zavladaju teritorijem ili mala djeca pa nema ih bas uvijek u tako velikom broju. Ne znam u koju kategoriju ja spadam, nisam se jos opredjelila. Znam samo da ne spadam u malu djecu i debile. Pa onda napokon dovucem kuci sve sto je potrebno i bacim se na hranjenje djece i bacanje istih u krevet, kuhanja vecere, pospremanja djecje igraonice da mogu staviti krevet u funkciju i sve to u vise manje isti mah, da bih nakon toga klonula u fotelju iznemogla od nacupkivanja unaokolo i dodavanja raznih predmeta poluinvalidnoj familiji, malo bacila oko na novosti iz zemlje i svijeta ali to je veceras zaista bila kobna greska jer ovo prepucavanje sa slovencima me vodi ka izbezumljenju, a kad cujem nove bisere glupana koji vodi ministarstvo zdravstva dobijem mlade. Sama sebi cu pripisati novi ljek, a zove se " ne citati vjesti iz Hrvatske" Pa to je za posiziti i onda pogledam sta ima novo u svijetu i popizdim totalno jer su se zidovi nasli pametovati gdje treba traziti teroriste, pa to je za ...uh! Posizim. I jos puse jebeni vjetar cijeli dan i to sa kisom iz vedra neba, pa nije cudo da su svi ludi.Najpametnije mi je da igram Mah jong i da cackam nokte i gladim Kiki. Kupila sam neke velike tegle za cvijece, ukrasne, pa cu sutra pospremiti jos i bugenviliju i bendjamine koji su ljetovali u vrtu jer prognoza kaze snjeg. Pa posto zivimo u zemlji snjegova vrijeme je da se pripremimo za isti. Mozda netko zna kako da pohranim pelargonije preko zime jer mi ih je zao prepustiti mrazu, a nemam ih kamo uskladistiti tipa svijetli podrum ili ves kuhinja. |
- 22:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #
22.09.2004., srijeda
snovi
|
Oped sam pocela sanjati nakon dugo, dugo vremena. Ovaj je bio zaista otkacen vredan zapisivanja. Igrala sam se sa blizancima u jednoj ludoj kuci koja je imala tri ogromne sobe pokrivene drvenim daskama ili dugackim parketom cudno slozenim ali sobe su bile bez krova. Gusterice su trckarale pored nas ponekad zastajuci da nas pogledaju, a onda oped zurno smugnuvsi negdje preko prozora koji nisu imali stakla vec samo dugacke zavjese poluprozirne od neke fine tkanine. Sobe su se nizale jedna na drugu nisu bile u L i bile su sve iste. Oko kuce je bila krasna trava, visoka do koljena koja se lelujala na vjetru sa mora koje je mirisalo ali se nije vidjelo. Bilo je i galebova i lastavica, a visoko u zraku je kliktao sokol. Mi smo se igrali drzeci se za ruke i ja sam nesto pjevala, a klinci su podvriskivali i glasno se smijali. Tada sam se nasla u jednom liftu cija vrata su bila kao ulaz u tunel ali u zraku. Drzala sam se cvrsto za ta vrata i ona su u jednom trenu poletjela i pretvorila se u jedrilicu, a ja u pilota i dalje viseci na vratima. Netko me navigirao od nekud. Preletjela sam Veneciju u sumrak, zatim neke sume i vidjela sam medvjedicu sa malima na proplanku. Snjezne vrhove u daljini i sunce na zalasku. Tad se pojavio grad i ja sam nekako znala da je to Prag, preletjela sam elegantno neke tornjeve crkve i usla nisko nad kuce i ulice, tad mi je netko javio da je odrediste iza velike Budhine statue u daljini. Ugledala sam u zadnjim crvenim zrakama sunca ogromnu statuu Budhe ali neznam kojeg jer sam morala zaokrenuti zbog neke antene i tada sam tako vjesto prizemljila da sam se u snu sama sebi divila zbog lakoce kojom sam dodirnula travu u tom parku gdje je bilo jos statua raznih Budha velikih i malih zlatnih broncanih i kamenih i kad sam napokon izasla iz jedrilice vidjela sam Dalai Lamu kako sa nekim ljudima razgovara ispred jedne statue. Tad su me docekali ljudi iz neke delegacije koji su mi na poljskom objasnili da ove godine nema nagrada ali da me mogu odvesti na pivu na sto sam ja slegnula ramenima i prije nego li sam posla sa njima otisla sam par koraka prema Dalai Lami i tri puta se poklonila do zemlje izgovarajuci "Da um bude savrsen, da govor bude savrsen, da tijelo bude savrseno, prosvijetljenje svim bicima." I posla sa svojim Poljacima na pivu. |
- 19:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #
20.09.2004., ponedjeljak
jagode
|
Ovo je zgoda koje kad se sjetim svaki puta se jos dugo osjecam razdragano. Kod nas je uobicajeno da negdje krajem petog i cijeli sesti mjesec na plantazama se beru jagode, polja su ogradjena zicom i ima oko sest-sedam vrsta jagoda koje onda zriju po redu, a sef tj. seljak sjedi u svojoj kucici i vaze posudice i naplacuje jagode i pokazuje ti dok nesto nerazgovjetno mrmlja na nekom samo njemu znanom divljem bavarskom jeziku koja gredica je u toku i zrela. Tako se mi svake sezone ubijamo u istima da nam nije do njih bas do slijedece godine. Idem ja tako jedan dan pofurala sam mali sepetic taman dovoljan za nahraniti pola kvarta kad skuzim sjede neko dvoje u jagodama i smjese mi se kao da su mi dobri prijatelji. Zagledavam ja bolje nepoznate ljude i skuzim da su Indijci i da je zena u sariju i bas mi se veselo smjese pa da ne ispadnem papak i ja im vratim smjesak istom mjerom. Taman sam vec dosla do ograde kad koza jedna corava skuzim da se oni slikaju, a kamericu su postavili na nisku plocu na kojoj pise sorta jagoda ali nema veze vjerojatno bi im se nasmijala tako i tako jer me ta slika njih dvoje lijepih i mladih koji sjede u polju kao u nekom rajskom vrtu sto se njima zasigurno tako cinio jer kad sliku posalju svojoj rodbini u Indiju svi ce i misliti da ovdije zaista kobasice na plotovima vise, kad mozes ne smetano doci na polje i do sita se najesti jagoda i nista ne platiti. Kako li je taj svijet jadan i divan u isto vrijeme i lud totalno i sve je tako opaljeno i razlicito i mozda bi bilo i dobro da je tako kad ne bi bilo gladnih na svijetu. |
- 13:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #
telefoniranje
|
Sad kad smo savladali preko-internetsko telefoniranje osvetit cemo se svim telekomima na svijetu. To je definitivno najludja stvar izmisljena nakon tople vode, hladne pive i interneta. Zadnja dva dana odkako sam dobila dobre slusalice samo ludujem sa razgovorima sa svim meni dragim ljudima u Hrvatskoj sa kojima se inace ne mogu cuti cesto niti dovoljno dugo, a nismo se vidjeli bogtepitaj od kada, a ni necemo tako skoro jer sad sa blizancima i nemamo vise kamo doci. |
- 13:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.09.2004., nedjelja
pelene
|
To je jedna zaista posebna tema koju naravno ignoriraju svi oni koji nisu u slicnom polozaju i koji ne nose Zbljuv odjela kao sto je to lijepo u karikaturi pokazao nas dragi Nik Titanik. Kad su nam se malisanovici rodili bilo je jasno ko dobar dan da nikakve pamucne pelene ne dolaze ni u kakvu j. kombinaciju i da samo bolestan um moze predloziti tako nesto pored tako velikog asortimana jednokratnih pelena, koje su samo u vrlo rijetkim situacijama dvokratne. Tako sam nadobudno sjela za masinu i na internetu potrazila sve moguce pelene i usporedjivala cijenu sa ponudom i kvalitetom. Neko kratko vrijeme kupovala sam najjeftinije jer smo bili na sto muka sa duplicima kao sto i je red za blizance pa smo bili deficitni po djepu. Onda sam skuzila da klinci bazde i kuguarski (kako dobro zvuci) zaudaraju na mokracu i mokri su vec nakon 3-4 sata sto jednokratne pelene ne bi smjele biti. No da ne duljim, sve koje sam probala su bile iste uracunavajuci i pampersice toliko razvikane ali nis koristi. Onda sam nasla u jednom broju casopisa koji provjerava kvalitetu i ekoloski je jak (te daju ocjenu i svi koji drze do sebe istaknuti ce njihovu ocjenu na svom proizvodu) da su fixies jako dobre. Kako sam vec bacila u smece (doslovno) hrpu love sa tim pelenama rekoh hajmo probati i fakat sad se lozimo na fixies i nis ne smrdi ,mogu cijelu noc izdrzati u istoj peleni i sutra su suhih guza i odjece makar u peleni ima tri kile. Cak i kad se pokake se ne kuzi jer ne bazdi van pelene sto je dobro ak klince furam nekam van, pa nemrem ih nasred ceste presvlaciti jer smrde do neba kao sto je to bio slucaj sa pampersicama. |
- 23:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
fjaka
|
Eh kako je danas pospano popodne samo sto ne zaspim sjedecki. Decki su takodjer osamuceni i nekakvi su se oblaci krenuli navlaciti po nebu, a tako nas je lijepo vrijeme krenulo. Oko trice stavila sam Njimu i Dawu na tepih od neke pjenaste spuzve koji se slaze kao pazle da malo uce puzati pa sam kad su vec pobjesnili od nemoci sjela k njima da im malo pravim drustvo i pustila djeciju pricu na njemackom i to je bila kobna greska. Prica je i zgodna i vesela ali covjek ima tako monotoni glas gori od njemackih dokumentaraca da sam se njezno naslonila na igraonicu i zakolutala ocima te pala u san, a da nisam ni skuzila. Zbudila sam se naravno naprasno jer je Njima dopuzao do moje noge i brusio onaj jedan bjedni ali ful ostri zubic na mojoj porkoljenici. Ah vec je toliko sati, vreme je za kupanje, klopu i krevet. To mi je najnaporniji dio dana jer su macani krupni i tesko ih izvlacim iz kade, pa mi rikne kicma vec kod prvoga. |
- 17:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Svekr(i)va
|
Ah, skoro zaboravih glavnu stvar. Zivimo daleko, daleko iza sedam gora (citaj Alpa), preko sedam rijeka (i potoka) daleko od starog zlog zmaja koji bljuje vatru, kletve i psovke sakom i kapom i racvastim jezikom. Ali ne reci nikad eto nje sprema se vec od sredine osmog i sve bi ne bi dosla vidjeti svoje prve i jedine unucice jer naravno ima sina jedinca koji je eto u kasnim cetrdesetim ipak postao ocem i to odmah blizanaca da se ne mora zezati dva puta. I eto bas se spremala na put, pa ce jos samo platiti neke racune i trt mrt i ona na postu i na povratku kuci umjesto kao sto cine pametni stari ljudi, gledaju pod noge, a ona zjaka unaokolo da vidi ko sta radi baba znatizeljna i tres padne ko kruska i sjebe se totalno. Potrga si obje ruke i sad je u gipsu i nemocna do neba i sad je racvasti jezik meden kad je vrag odnio salu i sad cu je imati na brizi 6 (sest) tjedana do skidanja gipsa pa kom obojci kom opanci. |
- 00:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.09.2004., subota
djecaci komada dva
Njima i Dawa. To su naime imena mojih jednojajcanih blizanaca koji su 4.9.04 navrsili tocno 7 mjeseci, a poznajemo se ravno 14 i pol jer su ranije izasli i tako me rjesili dodatnih neugodnosti hodanja, lezanja i sjedenja sa 115 kg. Prvi i veci zove se Koncog Njima, a drugi momentalno 900 grama laksi odaziva se ponekad :) na ime Koncog Dawa (klima ti se glava dok u vrtu ti raste trava ili pase krava). Ove stihoklepne upadice me lupaju svako toliko posebno nakon narkoze pa tako mislim da je i moja skleroza povezana sa tim. Tako sam se nekidan dok sam jednom poznatom davala broj moje mame da joj odfura neke stvari izdiktirala broj telefona koji smo imali prije 15 godina i to ja koja uopce ne pamtim nista sto u sebi sadrzi brojeve. Strasno. Njima i Dawa imaju i uobicajena imena koja se koriste na ovim prostorima ali o tom po tom. |
- 23:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #
skleroza
|
Grozno je to kad te lupi zaboravnost iz cista mira i preko noci. Evo naprimjer ja. Imam vec jedan blog ali sto to vredi kad nisam na njemu napisala ni slovca vec barem dva mjeseca, a i sad kad sam evo sve tako krasno pripremila i klince na spavanje i specijalnu dasku za sireve upotrebila umjesto podloska za laptop i svijetlo i crnjak i masline i - hop! nemrem se sjetiti passworda, a bormec ni imena jer sam nekaj u startu bila zbrljala pa mi je jedno slovo ispalo pa vuklisica i eto corak. Bila sam tako prisiljena otvoriti novi blog, a onaj prepustiti zaboravu. Od otprilike tri dana zapisujem sve neke tako bitne stvari jer sam skuzila da je vrag odnio salu i da mi je krajnji cas sve to utefteriti kao sto bi rekao moj stari. |