Grozno je to kad te lupi zaboravnost iz cista mira i preko noci. Evo naprimjer ja. Imam vec jedan blog ali sto to vredi kad nisam na njemu napisala ni slovca vec barem dva mjeseca, a i sad kad sam evo sve tako krasno pripremila i klince na spavanje i specijalnu dasku za sireve upotrebila umjesto podloska za laptop i svijetlo i crnjak i masline i - hop! nemrem se sjetiti passworda, a bormec ni imena jer sam nekaj u startu bila zbrljala pa mi je jedno slovo ispalo pa vuklisica i eto corak. Bila sam tako prisiljena otvoriti novi blog, a onaj prepustiti zaboravu.
Od otprilike tri dana zapisujem sve neke tako bitne stvari jer sam skuzila da je vrag odnio salu i da mi je krajnji cas sve to utefteriti kao sto bi rekao moj stari.
|