Eh kako je danas pospano popodne samo sto ne zaspim sjedecki. Decki su takodjer osamuceni i nekakvi su se oblaci krenuli navlaciti po nebu, a tako nas je lijepo vrijeme krenulo. Oko trice stavila sam Njimu i Dawu na tepih od neke pjenaste spuzve koji se slaze kao pazle da malo uce puzati pa sam kad su vec pobjesnili od nemoci sjela k njima da im malo pravim drustvo i pustila djeciju pricu na njemackom i to je bila kobna greska. Prica je i zgodna i vesela ali covjek ima tako monotoni glas gori od njemackih dokumentaraca da sam se njezno naslonila na igraonicu i zakolutala ocima te pala u san, a da nisam ni skuzila. Zbudila sam se naravno naprasno jer je Njima dopuzao do moje noge i brusio onaj jedan bjedni ali ful ostri zubic na mojoj porkoljenici.
Ah vec je toliko sati, vreme je za kupanje, klopu i krevet. To mi je najnaporniji dio dana jer su macani krupni i tesko ih izvlacim iz kade, pa mi rikne kicma vec kod prvoga.
Post je objavljen 19.09.2004. u 17:38 sati.