Kada netko u raspravi nema dovoljno jakih argumenata, često pribjegava retoričkim trikovima, podrugivanju, ismjehivanju, omalovažavanju, zahodskom humoru... umjesto racionalnom obrazlaganju i pristojnom razgovoru. Najčešće se koriste osobni napadi (ad hominem), gdje se ne osporava stav nego se diskreditira osoba, primjerice tvrdnjom da sugovornik „ima problem s drugim spolom“, tj. nema redovite seksualne odnose. Tu se najčešće radi o projekciji; takve "argumente", zna svatko sa srednjoškolskim znanjem iz psihologije, potežu oni koji sami imaju problema s erekcijom. Česta je i psihologizacija, kada se sugovorniku pripisuje frustracija, kompleksi ili "nedojebanost", bez stvarnih dokaza. Uz to, pojavljuje se i etiketiranje (peder, lezba i sl.) te tu quoque, gdje se umjesto odgovora upućuje neargumentirana protuoptužba. Sve ove i slične strategije imaju zajednički cilj – skrenuti pažnju sa suštine rasprave na osobu, umjesto na argumente.
Kada se u raspravi pojave manipulacije umjesto argumenata, korisno je imati spremne smirene i jasne odgovore koji vraćaju fokus na temu. Ako netko iznese osobni napad poput, „Ti to kažeš jer imaš problem sa ženama“, odgovor može biti: „Moj osobni život nije tema, razgovarajmo o argumentima koje sam iznio.“ Na psihologiziranje tipa, „Ti samo projiciraš svoje frustracije“, najbolje je uzvratiti: „Moje emocije nisu dokaz pa predlažem da se držimo činjenica.“ U slučaju seksualiziranog omalovažavanja, npr. „Govoriš tako jer te žene ne žele“, možete reći: „Osobne insinuacije nisu odgovor na moje stavove. Vratimo se temi.“ Ako vas netko pokuša etiketirati, primjerice, „Ti si tipični homoseksualac/feministkinja/mrzitelj-svega-hrvatskoga“, korisno je odgovoriti: „Oznake ne mijenjaju činjenice. Hajde da raspravimo argumente.“
Ako je nečiji odgovor na ovo: Stvari s ekstremizmom i ekstremistima stoje ovako. Kad dovoljno ojača i omasovi, i kad se obračuna s „očitim“ neprijateljima, na red dolaze oni koji su taj ekstremizam neizravno podupirali ili na njega nisu reagirali, jer, iz perspektive ekstremista, sada ni oni nisu dovoljno „nacionalno/ideološki osviješteni“. U srži ekstremizma je ideja „čišćenja“; uvijek je potrebno iznova provjeravati koliko je nečija ljubav prema domovini velika i „čista“, koliko je netko „pravi domoljub“ prema standardima koje postavljaju ekstremisti. U tom smislu, svi oni koji se prave blesavi spram događaja kojima svjedočimo (kojim događajima, pitaju se), koliko sutra mogli bi se naći u situaciji da se i njihova „čistoća“ i domoljublje dovedu u pitanje. Tada će biti prekasno, jer će, makar se i ne slagali sa sve ekstremnijim standardima ekstremista, morati, iz straha i oportunizma, te standarde prihvatiti. Ili… Ekstremizam naposljetku počinje „čistiti“ svoje redove, i obično u toj fazi započinje njegov kolaps, samo što u međuvremenu napravi nemjerljivu štetu zajednici do koje mu je, navodno, stalo, e stari moj, nisi ti pičke u životu vidio, onda je ipak zapravo najpametnije čovjeka pustiti da se valja u svom blatu, i nastaviti sveudilj raditi na dobrobiti svoje Domovine.
Oznake: Kultura, Obrazovanje
| < | kolovoz, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery