petak, 24.08.2007.
Zamislite što mi se damas dogodilo?
|
Hoću ući u stan - Zaboravim ključ. Hajde da je to smo bilo, nego kad sam ušla unutra, imam šta vidjet - Nema električne energije. - Moja draga seka nije platila zadnji račun, pa su je ISKLJUČILI. I onda, ajde nekako sam se i s tim pomirila, al onda. Hoću otići do faksa, da odjavim ispit, kad tamo - Radovi. Sve što sam krenula raditi KATASTROFA. I sad povrh svega, ostane mi mobitel u stanu - Ma ludilo čovječe! Bojim se napraviti sljedeći potez, jer kako mi je pošlo, loše mi se piše danas. Ajd ljudi moji, ovo sam vam morala napisati. Veeliki vam pozdrav do sljedećeg pisanja. |
utorak, 21.08.2007.
PRIJEVARA
|
Mislim na parove, na djevojke i momke, na žene i muževe... Koliko smo daleko spremni ići u tom pogledu varanja, gdje su nam granice? Koliko smo spremni oprostiti onoj strani koja nas povrijedi? Do koje granice laž i varanje toleriramo, ili jednostavno, postajemo poput osobe koja nas je varala, pa joj uzvraćamo istom mjerom? Koliko smo moralni u svemu tome, a koliko ne? Ne znam, slušajući neki dan povrijeđenu prijateljicu i njena pitanja i boljke, morala sam da si postavim pitanje, a i svima vama... Ova mi se tema učinila jako zanimljivom za raspravu i za razmišljanje te sam ju odlučila podijeliti s vama, nadam se da će biti onih koji će ju rado prokomentirati... U svakom slučaju je teško. Teško se nositi s činjenicom da si varan i da te varaju. Teško je to prihvatiti, teško je na to i pomisliti. Stvarno mi je žao ljudi koji su to doživjeli i moram priznati, da su osobe koje su i to nadvladale zaista hrabre. Primjerice, muž i žena, pred Bogom i narodom su se zakleli na vječnu ljubav i uzajamno poštivanje do smrti, al opet se prijevare u braku događaju... Pitam se zašto? Ali još važnije pitanje koje me kopka, kada je prijevara u pitanju, a ono je tko je tu zapravo koga prevario? Osoba koja vara prevarila je najprije sebe, pa tek onda tu drugu osobu. Prevarila je sve one ljude koji su joj bili svjedoci. Prevarila je Boga. Zapravo, ta osoba, pretvorila se u neku drugu. Ona je fizički ostala ista, ali sve drugo nije ni nalik onoj osobi koja je od prije egzistirala. Moje osobno mišljenje o tome je da bih prijevaru oprostila, al teško da bih s tom osobom pod istim krovom živjela. Opet zavisi o tome kakao se to dogodilo, zbog čega, al mislim da bi moja odluka sigurno bila donešena, nakon malo razmišljanja, da ona nebi bila ishitrena, te da bi u svakom slučaju, kada ju donesem bila - konačna. Nisam od onih koji instiktivno razmišljaju, dala bih toj osobi da mi sve objasni i dopustila bih joj da mi sve kaže sto ima ali nešto takvo, oprostila bih, ali i vječno pamtila. Jer, jednom izigrano povjerenje, teško se vraća! (bar kod mene) Pozdrav povrijeđenoj prijateljici, nadam se da ćeš smoći snage da pobjediš situaciju koja ti nimalo nije lagana, rame za plakanje, prijatelja i oslonac, znaš da u meni možeš uvjek naći. Pusa velika i čuvaj mi se! I vama dragi ljudi, poručujem - lako je biti pohlepan, bezobziran i bezobrazan, al treba toliko napora i muke da to ne postaneš - nedajmo se zavaravati, nemojmo biti poput životinja koje instiktivno reagiraju, mi smo misaona bića, pa vas s toga molim, prije nego se odlučimo na ovakvo nešto, razmislimo, ali ne budimo površni, kao što nam je to inače običaj, već malo dugoročnije i dublje razmislimo, kakve nas psljedice čekaju... Drago mi je da sam, donekle, uspjela iznijeti svoj stav na ovu temu, mogla bih još na dugo i na široko o njoj, ali mislim da je ovo što sam iznijela, sasvim dovoljno i nadam se, da će ovakvih činova biti sve manje i manje jer mnogi su od nas zaslužili povjerenje!  svima! |
nedjelja, 19.08.2007.
fra Danko Perutina
|
Kada je došao, činilo mi se kao da ga nikada neće prepomijestiti i kao da nikada neće otići iz naše župe... Ali eto i na njega je došao red... Kada sam ga upoznala bila sam oduševljena, njegovim nastupom, pristupom prema nama mladima, govorom na sv.misi, načinu na koji propovijeda i na koji nam ukazuje na naše greške... Apsolutno svime. Tako mlad, a tako pametan i mudar... I eto dobi nam i on premještaj, pa još jedan, i evo ga opet, treći put odlazi... Svaki put kada je otišao, točno se osjetila neka nenadomjestiva praznina... Nešto neopisivo... Jer, to je čovjek koji je naprosto z r a č i o ... Toliko optimizma, toliko dobrote i toliko osjećaja za druge, u jednoj osobi, u jednom čovjeku... Šteta, sto nam je otišao... Fra Danko Perutina, čovjek vrijedan svake hvale, poštovanja i divljenja, širokogrudna srca, otvoren za razgovor i iznimno hrabar čovjek... Hvala Bogu što ga imamo! Imala sam toliku sreću da ga upoznam, da me vodi kroz molitvenu skupinu, te da uz njegovu pomoć postanem bolja osoba, bolji čovjek. Ovim putem mu se zahvaljujem na svemu što je za mene učinio i šaljem mu jedan veliki pozdrav. I vama svima šaljem jedan do sljedećeg puta! |
petak, 17.08.2007.
PA ŠTO I AKO SLUŠAM NARODNJAKE?
|
Ma dajte molim vas... Kakva su to samo bezvezna prepucavanja? Molim vas lijepo...  Odakle vam pravo da samo tako, na osnovu glazbe koju netko sluša ocijenjivate ljude? Mislite da su oni koji slušaju narodnu glazbu bezvezni, da su maloumni, manje vrijedni ili možda malo zaostali? Ma šta vam je? Tko je rekao da je jazz, bolji od roka ili rok od popa ili pop od narodne glazbe i slične usporedbe? Po čemu i na osnovu čega pravite klasifikaciju? To što mi je netko rekao da je neka pjesma dobra ili nije? Pa zašto bih se složila s njim? Ne pada mi na pamet! Ta imam i ja svoje mišljenje!!!  Ako mi se pjesma sviđa slušat ću je, pa kojem god ona žanru glazbe pripadala! I sad da vam kažem samo sa hrvatske scene izvođače, jer strane ne mogu ni nabrojati koliko ima dobrih i što sve volim poslušati... Najdraža hrvatska pjevačica - Josipa Lisac, pjevač - Gibonni, grupa - Hladno pivo, a ima tu i mnogih drugih koje volim poslušati Edo Maajka, Bare, grupa Elemental, Oliver, Masimo, Kubizmo, Jinks, La Svadbas, Đorđe Balašević, Željko Samardžić, ali i isto tako i Leontina, Goca Tržan pa Seka Aleksić, čak i Ceca su izvođačice koje imaju po par dobrih pjesama koje ću uvijek rado poslušati... I šta onda ako ih slušam? Zabranit ćete mi... Kako? He he he  Samo dajte, da vas vidim... Pozdravček svima  |
četvrtak, 16.08.2007.
*****
|
Nisam znala kako da nazovem ovaj svoj post pa eto nek bude ***** Nisam vam bas nešto pretjerano raspoložena, niti za pisanje, niti za razgovor, a niti za druženje... Al eto... Morala sam vam se malo javiti... Ma jučer sam imala jedan od napornijih dana, tako da sam danas jako umorna, boli me glava, koljena i gležnjevi... a sve ostalo je ok! Ma ne znam što vas upće zamaram ovakvim glupostima , al eto... A i još sam sve svjesnija i svjesnija da bi se trebalo primiti knjiga i učenja, a tako mi se neda... Al šte ću, valjda će i ta muka više završiti, što se prije natjeram to će prije svemu ovome doći kraj... Mrzim kad sam ovakva, rijetki su to trenutci, al eto i meni se događaju... Nadam se da ću vam se uskoro javiti puno raspoloženija i sa nekom dobrom temom... Do tada, lijep pozdrav i držte mi se! Pa pa |
srijeda, 15.08.2007.
JOŠ JEDNO HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE
|
Znate što je meni zanimljivo... Svaki put kada odem, svaki moj boravak gore na poseban je način - zanimljiv... Ne znam kako da vam to objasnim... Evo reći ću vam neko moje unutarnje stanje i osjećaje koji su ovaj put vladali mnome... Čudno je to i teško objašnjivo... al evo ipak ću pokušati... Ovoga puta, moj zavjet je bio namjenjen dvjema osobama velikim djelom ali i još nekim, do kojih mi je jako stalo... Mislim da shvaćate, koliko te dvije osobe volim i koliko mi je bitno da je sve s njima u redu dok sam se odlučila pješice krenuti iz Ljubuškog u Međugorje... I mogu vam reći da mi je ovo moje hodočašćenje uvelike pomoglo da razmislim o mnogim stvarima, da se pomolim i da si zadam i obećam neke stvari koje ću promijeniti ubuduće... Sami put, sve te uzbrdice, nizbrdice, sunce, napor, zuljevi, bol, nisu NIŠTA u usporedbi sa onim što sam ja dobila od tog puta... Dobila sam NADU da će osobama za koje sam se molila biti bolje, dobila sa MIR u svom srcu, dobila sam VJERU ojačanu, dobila sam LJUBAV koju će podjeliti s drugima, vidjela sam toliko ljudi i toliku moć kojom vlada samo ozračje u koje sam došla... To je neopisivo... Ne znam koliko sam vam dobro uspjela prenijeti svu tu radost, ljepotu i sve te trenutke vrijedne divljenja koje sam doživjela, al mogu vas samo pozvati i reći vam da dođete, jer ja sam toliko puta tu bila i toliko puta osjetila želju i poziv da ponovno dođem... Hvala Ti Bože! Svima vam šaljem dio svoga iskustva, i drago mi je da sam ga podijelila sa svima vama... Mir u srcima vašim i lijep pozdrav do sljedećeg pisanja... |
utorak, 14.08.2007.
AH TA ČEVELJUŠA
|
Zacijelo se pitate što je ili tko je to.. E da vam malo pojasnim... To je jedno prekrasno kupalište blizu mog rodnog grda Ljubuškog, točnije ono se nalazi na Hardomilju jednom od sela u blizini spomenutog grada. Ili ako vam je riječnim putem lakše, na rijeci - Neretvi i na jednoj od mnogih joj pritoka pritoci - Trebižat leži moje drago kupalište - ČEVELJUŠA. To vam je mjesto na kojem vam ja vrlo rado provodim svoje vruće dane, naravno ako ne sprašim na more... More ni je ipak draže, ali malo... mrvicu jednu... ovo kupalište sam odabrala.... upravo zbog toga što nije onako raspuhano i nije toliko pozanato, jer kod takvih kupališta posjećenost je velika, a ja vam baš i nisam neki ljubitelj gužvi..... i pogotovo ne i ne - kada sam na odmoru... A pored toga, tu imam teren za odbojku na pjesku. Je da više volim parket i dvoransku odbojku, jer to i jest moja specijalizacija, ali poslije toga odmah dolazi - pjesak i čari odbojke na njemu... To je drugi razlog zbog kojeg sam se odlučila rashlađivati na već spomenutom kupalištu, i ima ih još puno, puno, al ne da mi se više o njima.... Malo mi je dosadilo pisanje... A evo i vrijeme je da krenem! Spremim se i idem na ČEVELJU (Čeveljuša nazvana odmila)! Jupi! Pa pa, do sljedećag čitanja i pisanja! |
ponedjeljak, 13.08.2007.
POŽARI
|
Sve gori. Tako vam je to. Ljeto je. Vrućina. I još koja neoprezna glava i eto ga - POŽAR! Tko je kriv? Krivca je nepotrebno tražiti kada je šteta učinjena! Učinimo sve da do nesreće ne dođe! Ali samo malo da se dotaknem teme Dubrovnik i njihovi požari... Pa stvarno... Zar stvarno netko može i pomisliti na to da je požar iz susjedne im države namjerno podmetnut? Baš su okrutni ako tako misle... Ja sam bila mnogo puta u Dubrovniku i moram priznati da mi se jako,jako svidio. Al pomisao na to da nekome podmetnem požar i zapalim svu tu ljepotu zaista zgrožava... Mislim da se nehumano optužuju susjedi, jer požar je zeznuta stvar... Teško ga je kontrolirati i njime upravljati... I vama Dubrovčeni, moram reći nešto, ne optužujte prije nego se išta dokaže, a i mnogi od vama vam dragih susjeda (koje neprestano optužujete) imaju rođake, prijatelje, pa ček i rodbinu u prekrasnom Dubrovniku, kao i hotele i pansione i restorane i tko zna što sve ne, pa zar bi vam susjedi toliko riskirali... Ako već mislite da su toliko nemoralni, pa bar pogledajte malo i sa ove materijalne strane... Mislite da bi baš toliko riskirali? Sumnjam. Al opet, NE ZNAM. Razmislite... A i Bosna i hercegovina je zemlja koja se ima po mnogo čemu pohvaliti. Ne budite toliko sebični! Pogodila me rečenica jednog čovjeka koji je rekao: "Oni su to podmetnuli jer nama ima što izgoriti a njima ne!" Zaista jako sebično i nelojalno od njega... Stvarno niste fer! Ne budite toliko umišljeni i bahati, pustite da istraga učini svoje, jer mislim da se grdno varate... Ako sam u pravu, a nadam se da jesam, mislim da ćete shvatiti o čemu sam vam govorila i zašto se ljutnja osjeća u ovom mom tekstu... A ako nisam u pravu, a iskreno se nadam da jesam, mislim da vam svima, a posebno Dubrovčanima dugujem ispriku... Žalosno je ako amo spali na to da iz zavisti podmećemo požare, spletkarimo i radimo slične stvari... Doista. Kulturna baština, prirodna ljepota dio je osobnosti svakog grada, bio on siromašniji ili bogatiji spomenutim. Stoga ju njegujmo i čuvajmo, a nemojmo ju uništavati. Ali i kultura ljudi koji ju čine dio je njegovog identiteta, zato ne dopustimo da nas drugi vrijeđaju. Nadam se da ste me shvatili i da ćete imati razumijevanja, jer ovo je samo mišljenje jedne obične djevojke, koja želi uvesti mir i ravnotežu u već pomalo odbjegle stranice naših života... Hvala,veeeliki pozdrav i još veće suosjećanje sa svima onima koji su se izbliza susreli sa silinom požara i njegovom moći, a čovječijom nemoći... Žao mi je zbog vas... Do skorog pisanja By |
nedjelja, 12.08.2007.
KAKO SAMO OVO VIJEME LETI...
|
Točno prije godinu dana mi se rodio mali rođak... Kad sam ga danas vidjela kako puše svoju prvu rođendansku svijeću, samo mi je najedanput sinula misao kroz glavu - Kako samo ovo vrijeme leti... Još se sjećam, kao da je juče bio maleno i krhko novorođenče, koje nas je gledalo zbunjenim pogledom i s toliko čuđenja... A gle ga danas, već pravi mali dječačić... Samo što nije prohodao, sve nas raspoznaje, odaziva se na svoje ime, govori svoje prve riječi... Ma presladak je! U samo godinu dana toliko toga se na njemu i oko njega promijenilo... A tek da ne govorim o ostalim stvarima koje su nam se dogodile prije pet, čak i deset godina, a sjećamo ih se kao da su se dogodile prije par dana, stvarno nevjerovatno! Ali...istinito! Sto da vam pričam, svi smo mi, više/manje svijesni svega toga? Užurbano se živi, tempo nam je za poluditi... Nabijamo sebi toliko tereta i obveza na glavu, a da ni svijesni nismo, da bez polovice tih naših (nazovimo obveza) možemo fino i lagodno živjeti, sa puno manje stresa, panike i žurbe... Uvijek negdje žurimo, a kad pogledamo gdje smo to požurili i radi čega? U mnogo slučajeva, samo bi se mogli nasmijati... Žalosno, zar ne? I što da vam na samom kraju poručim? Dragi ljudi, postali smo robovi, zaboravili smo da smo mi oni koji upravljamo svojim životom i svojim tempom, a ne da su to drugi i razne stvari. Dopustili smo stvarima i drugima da upravljaju nama. A to je nedopustivo! Da se pretvaramo u robove, koji robuju materijalizmu, koji su zaboravili na osjećaje i koji su postali hladna stvorenja... Upravo zbog toga nam se događaju razni propusti, događaju nam se razne bolesti, događa nam se zlo, a čiji smo začetnici i uzročnici upravo - mi, ne nije nitko drugi! Pokušajmo to što prije promijeniti jer će sve ovo loše završiti, ne učinimo li pomak (na bolje) uskoro... Evo još nešto, sve vas pozdravljam, a poseban pozdrav i SRETAN ROĐENDAN šaljem mom malom rođaku Zdravku! Do skorog pisanja, by by |
petak, 03.08.2007.
PRIJATELJICI
|
Ima trenutaka kad nam je u životu teško i još teže kad nas u prsima nešto steže... Dogodilo nam se toliko stvari u životu koje nismo rtazumijeli ma koliko mi to pokušavali i htjeli al´ se ipak nikad nismo predali jer smo vjerovali... Postoje prijateljstva koja su toliko jaka kojima se otklanja nevolja svaka. zato te prijateljice molim budi hrabra, strpljiva, razumna i jaka jer vreća tereta ni malo ti nije laka, al isto tako znaj da postoje ljudi koji te cijene i vole i koji se za tebe i za tvoje dobro mole... Pozdrav svima koji su osjetili toplinu i nerazdvojnost pravog prijateljstva! Do čitanja |
četvrtak, 02.08.2007.
MAY
|
May your path be strewn with flowers, memories, friends and plesant hours... May blessings come from heaven above, to fill your life with peace and love... |
srijeda, 01.08.2007.
ČOVJEK PREMA ČOVJEKU
|
....ako se čovjek oslobodi vezanosti za samo jedno područje osobnosti druge osobe, nego tu osobu u miru i s ljubavlju prihvati u cjelini, kao cjelovitu osobu bez da ratuje sa njenim karakteristikama koje mu prave problem, uslijedit će mnogo bolji odnos sa drugima i neće biti stresa, ljutnje, tuge i ostalog što se može pojaviti.... Znimljivo... |