Hej društovo, evo baš sam u prolazu i skoknuh do interneta na minuticu, smo da vas pozdravim i da vam onako usputno nešto poručim. Evo ga, slušajte me pozorno: HTJELA BIH VAS ZAMOLITI NEŠTO, A TO JE DA BEZ OBZIRA KOLIKO STE IM TO DO SADA REKLI, BEZ OBZIRA KOLIKO VAM SE MOŽDA TO ČININI GLUPO PONAVLJATI, DA KAŽETE SVOJIM NAJBLIŽIMA, VI MLADIĆI SVOJIM DJEVOJKAMA, A VI DJEVOJKE SVOJIM MLADIĆIMA, MAJCI, OCU, BAKI, DJEDU, BRATU ILI SESTRI... JEDNOSTAVNO SVIMA... SVIMA KOJI SU VAM DRAGI I KOJE VOLITE, RECITE IM SADA I DANAS KOLIKA JE VAŠA LJUBAV PREMA NJIMA, NEBOJTE SE TO POKAZATI, TO IM REĆI I PRIZNATI, NEMOJTE ČEKATI POSEBNE PRILIKE I TRENUTKE DA IM TO KAŽETE, VEĆ IZ DANA U DAN IM PONAVLJAJTE KOLIKA JE VAŠA LJUBAV KOJU OSJEĆATE! DA SE NE BI KASNIJE DOGODILO, DA ŽALITE ILI DA SE OKRIVLJUJETE ŠTO TOLIKO PUTA NISTE IMALI HRABROSTI, VOLJE ILI SANGE DA IM TO KAŽETE ILI DJELIMA SVOJIM DOKAŽETE! Jer riječi bez podloge su kao i ribe bez vode, molim vas BUDITE JASNI, KONKRETNI I ODGOVORNI! NEMOJTE ČEKATI, DA KASNIJE NE BI ŽALILI! Pusa velika svima vama, volite jedni druge i govorite to jedni drugima, sve vas pozdravlja vaša blogerica! I još nešto: mama - VOLIM TE! tata - VOLIM TE! sestro - VOLIM TE! brate - VOLIM TE! bako - VOLIM TE! djede - VOLIM TE! rođaci - VOLIM VAS! rodice - VOLIM VAS! Bože - VOLIM TE! ljubavi moja - VOLIM TE! Pozdrav vam veliki svima i do sljedećeg pisanja by by by |
Možda Ti u posljednje vrijeme premalo važnosti pridajem Bože, možda Ti se premalo obraćam, premalo s tobom razgovaram, ali za jedno znam: Da bez ljubavi Tvoje ledena je duša moja Bože, prazno je srce moje, jer bez Tebe i ljubavi tvoje ono ne može. Možda je stiglo loše vrijeme, ali to ne znači da je u meni izumrlo Tvoje ljubavi sijeme. Možda je ono dotaklo i mene... Ali ja to znam i osijećam: Da dok god sam s Tobom nisam sama. Da više od svega volim svoga Boga i da me ova misao slama, upravo zbog toga. Samo ja i Ti to znamo ja i Ti najbolje se poznamo, i samo Tvoja ljubav Bože ovako našto razumijeti može. Osijećam u srcu svom da samo je s Tobom moj dom. Zato Te još jednom ponižena i skrušena molim: Da sve mi ovo oprostiš Bože jer ja Te neizmjerno volim i znam da Te ništa zamijeniti ne može. ............................................................................... |
MOLITVA ZA MIR Evo me Isuse. Stojim tu, pomirena sa sobom, i tako mala, dok razgovaram s Tobom... Plačući nad sudbinom ne samo svojom, ne samo Tvojom, nego nad sudbinom sviju nas koji u svijetu ovom tražimo spas. Molim te za toliko toga... Molim te, kao svoga Boga. U svijetu je toliko napuštenih kuća, srušenih domova, razorenih obitelji, ispaćenog naroda, toliko nereda i nesreća... Toliko lošeg nam se dogodilo i sve nas je to na neki način pogodilo. Sve se to zbilo zbog rata i zbog toga što na čovijeka pored sebe nismo znali gledati kao na brata... Možda ovo ne zaslužujem. Možda te za ovo moliti ne smijem. Ali ipak ću pokušati da Te zamolim na glas jer Ti ćeš me poslušati dok molim za sve nas... Evo me tu. Griješila sam. Padala sam. Ali, opet sam se vratila Tebi. Danas sam shvatila kad sam Ti se ponovo vratila, da Te danas, neću moliti za neki svoj hir, već da je jedino što mi treba i za što ću te moliti je: - Tvoj mir! |
Sjedim u sijeni, I gledam more gdje se pjeni. Valovi postaju sve veći i veći... Pitam se gdje su sada djeca da ih prizor ovaj usreći? Pa se onda najednom zapitah koliko li se dugo ovi valovi kroje? Tko sve iza umijeća ovog stoji i postoji li uopće netko tko ih broji? Tad ih počeh brojati ja. Prebrojih jedan, pa dva i onda se opet zamisliih i na trenutak pomislih, tko li je tvorac tih valova? Tko je taj čarobnjak, koji može napraviti valova toliko? Zar to nije čudo veliko? |