|
Kako samo mrzim ljude koji sjede gledaju i bulje onada počinju sa svojim pričama, tračevima i tim užasnim - ogovaranjima. Pa daj čovječe, oprezan budi svi ljudi imaju svoje ćudi ne ogovaraj toliko jer na ovoj zemlji nitko nema pravo da ti sudi! Čemu ogovarati druge i pričati te uzaludne priče koje ni na što ne sliče i koje samo drugima mogu da naude... Zašto to - ogovaranje ne zamijeniti - razumijevanjem i izmjenjivanjem lijepih riječi? Zašto to radimo, zašto? Pa to je da se sami sebi gadimo! čovječe dragi pusti sve te priče i kaži jednostavno - što me se to tiče, jer, život je jedan i svaki trenutak mu je vrijedan Zato ti ovom prilikom velim: Ogovaranja zaboravi. Razmišljaj o tome, kako i kome ću koji kompliment, savijet ili lijepu riječ udijelit... To je za mene prava spika a ne ova ružna slika, gdje jedni druge ogovaramo, osuđujemo i vrijeđamo a možda smo baš mi, ti koji smo sud Božiji zaslužili jer smo tim klevetama i ogovaranjima, dragog nam Oca rastužili... Lijep pozdrav svim ovnim tračericama i tračerima, koji su žedni toga, možda će Vas ovo moje razmišljanje malo i razljutiti, AL RAZMISLITE MALO.... NISAM LI DOISTA U PRAVU??? |
|
Znate li vi ljudi dragi šta vam to znači? Kada bez imalo nade i trunke pozitivizma u sebi, položite ispit koji vas je toliko dugo vremena peglao i bio vam težak? Koliko mi je samo puta dolazilo da se spakujem, pokupim prnje i zalupim vrata fakultetu i studiranju upravo zbog tog istog ispita? I gle čuda! Odjedamput, kao grom iz vedra neba, odnosno bolje rečeno kao vedro nebo iz grmljavine, napokon osvane na oglasnioj ploči vaše ime i prezime i znak da ste ga položili, pa stvarno...to je čudo! što da vam kažem, taj osjećaj je zaista, PREDIVAN! I sada, ostaje mi tri dana da isti taj ispit spremim za usmeni... Teško...al pokušat ću... I evo ga! Prošla su ta tri dana, kao jedan trenutak... Učila sam... Trudila sam se.... Ali još uvijek...mislim da nisam spremna... Sa tolikim strahom i nesigurnošću odalazim do fakulteta, slučajno pogledavam na ploču...da vidim, nije li možda kojim slučajem došlo do nekih izmjena... kad tamo... Imam šta vidit - PREMJEŠTEN USMENI ZA JOŠ DVA DANA! DIVOTA! Nemate pojma, kako mi je laknulo? Što da vam govorim... svi vi koji ste studirali... znate točno kakav je taj osjećaj,zar ne? Legendaran i neponovljiv! A sada, preostaje mi samo, da vam svima poželim puno sreće, kao što sam je ja danas imala i da vas sve srdačno pozdravim, jer ja idem učiti... I naravno, obvezno vam se javim, da vam rečem šta se meni dogodilo i kako je usmeni prošao... Pusica |