petak, 23.11.2007.

Jos samo danas i onda predizborna šutnja - NAPOKON!

Dragi ljudi, mogu vam reći da su već pomalo i dosadili sa svojim programima, obećanjima i predizbornim skupovima. Dosta ih je više.
Svatko nudi nešto što nam odgovara i nešto što nam ne odgovara,
zato vas molim, razmislite...
Dajte svoj glas onome tko je za vas najbolji predstavnik.
Posto sam ja svoje opredjeljenje već izrekla u proslom Blogu,
samo ću potvrditi, da sam i dalje na strani HDZ-a i da ću uvijek i biti,
bez obzira što će se dogoditi.
Istomisljenike još jedanput nagovaram, izađite na izbore jer svaki je glas bitan!
A svojim neistomišljenicima želim svu sreću!

Srdačan pozdrav!
- 16:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 16.11.2007.

ZORAN MILANOVIĆ, TKO JE ZAPRAVO TAJ ČOVJEK?



Oprostite, al morala sam i ja par blogova posvetiti politici, pa tako i ovom čovjeku, nisam mogla ostati pasivna i prešutiti ovo što vidim, osjećam...
Moram priznati da je to osoba za čije se ime pročulo malo prije izbora, osoba o kojoj velika većina ne zna gotovo ništa ili ako i zna, onda je to jako malo.
Dok je aktualni premijer Ivo Sanader osoba koju već odavno poznajemo, ali ne samo mi u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, već i diljem svijeta, on je poznata politička ličnost koja je izgradila ime, reputaciju i zaradila poštovanje i divljenje od mnogih političara diljem svijeta.
Lako je blatiti osobu čiji je i privatni i poslovni život pod povećalom javnosti, lako je onda tražiti slabe točke i uvećavati ih.
Ne kažem da Ivo nije griješio, ali morate priznati da je toliko toga u svom mandatu i napravio.
A zašto ga spomenuti gospodin stalno proziva, zašto iznosi samo one negativne činjenice o njemu na vidjelo?
Pa dragi ljudi, odgovor je jasan - iz zavisti, iz ljubomore, iz zloće!
Gospodin Milanović, je svoju kampanju prestavio kao da joj je glavna zadaća da uništi spomenutog premijera te da ga prikaže u što gorem svijetlu, al to je nemoguće!
Mnogi od nas, pa tako i ja, svijesni smo koliko je Ivo za nas do sada učinio i što je tek spreman učiniti!
Mislim da je gospodin Milanović pošao onom najgorom taktikom - OCRNI DRUGOGA DA BI TAKO OSVIJETLIO SEBE I NA TOME ZARADIO POENE; U OVOM SLUČAJU - GLASOVE- i da je takvim potezom pokazao koliko je nesiguran u ono što predstavlja.
Gotovo svaka rečenica koju izgovara na predizbornim spotovima mu aludira na djelovanje i rad nasega Ive i ukazuje na to da on zapravo i nema jasan program.
Po meni dragi ljudi, gospodin Milanović je osoba koja ne zaslužuje naše povjerenje, jer kad se prema aktualnom premijeru odnosi sa toliko bahatosti, kako će se tek odnositi prema nama - običnim smrtnicima?
Zapitajmo se malo, tko je on doista i šta hoće?
Je li on vrijedan našeg glasa, našeg povjerenja?
Za mene, on je pokazao svoju nečovječnost samo ovim do sada što je napravio...
Razmislimo malo...
Dok je Ivo Sanader osoba koja je vrijedna, koja zaslužuje naše povjerenje i naš glas. On je pravi čovijek, osoba, političar i predstavnik dostojan naše zemlje, našeg naroda i osoba koja će sigurnim i dobro uigranim potezima i čvrstim vezama koje je do sada pokazao, osigurati našu budućnost, našu egzistenciju i naš opći boljitak!
Zato ja dajem svoj glas HDZ-u i dr. Ivi Sanaderu jer samo nas on može odvesti u bolje sutra!

Lijep pozdrav svima i moja iskrena sućut našem Ivi za gubitak.


- 15:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.11.2007.

BAŠ JE LIJEPO BITI VOLJEN!

Hvala ti Bože
što se osjećam tako divno i što imam toliko ljudi oko sebe
koji me iz dana u dan razveseljavaju sa nekim sitnicama.
Hvala Ti što imam normalnu obitelj, što rastem u jednom, pa može se reći idiličnom okruženju...
Sretna sam!

Pozdravček svima
- 14:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.11.2007.

S tobom Isuse...


S tobom Isuse meni je lako,
i kada je naopako,
Ti učiniš da ne bude tako...

S tobom isuse život je prolazan.
s Tobom vedar je svaki moj dan...

S tobom Isuse sve ima smisla,
niti jedna riječ nije mi suvisla...

S tobom Isuse započinjem
i završavam svoj dan,
i lakše utonem u san...

S tobom Isuse moj život
je stranica ispunjena,
s Tobom nisam zbunjena...



- 14:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 09.11.2007.

RECITE MI DA JE OVAJ SVIJET NORMALAN, MOLIM VAS...



Dragi ljudi, dok se naši dragi političari bore za svoje fotelje i jedan drugoga blate ne mareći na nas - obične smrtnike, s jedne strane događaju se serijska ubojstva, s druge se strane rađaju dijeca sa više udova, s treće nas vlastiti roditelji izbacuju iz kuća i tjeraju na ulice, zatim droga je na svakome koraku, pedofila je sve više, korumpiranih ljudi i kriminala nema gdje ga nema, poskupljenje kruha, pa mlijeka, pa goriva i tako do kada?
Dragi ljudi, mi nismo dostojni nazivati se tim nazivom ako ćemo i dalje dopuštati da se sve ovo zlo oko nas događa....
Postali smo zvijeri, izopačeni umovi, nasilnici, ma u stvari vrijeđamo životinje kada se uspoređujemo s njima...
U što smo to se pretvorili.???
Svijet je postao bezosjećajan, izgubile su se moralne, duhovne vrijednosti, nememo osjećaja ni za koga osim za nas same...
Al čovječe dragi, ne može to tako, pa ne možeš sam živjeti....
Ne znam...
Zaprepraštena sam, zgrožena i duboko razočarana u današnjicu i na vrijeme u kojem živim... Al, ja sam optimistična, drago mi je da postoji bar ovaj način da s nekim podijelim svoju trenutnu razočaranost...
A ujedno mogu zaključiti da sam sretnica kakve nema na svijetu!
Imam normalnu obitelj, prijatelje koji me vole, svoga zaručnika i svoje sestre i braću za koje znam da me nikada neće iznevjeriti, razočarati ili napustiti kao ni ja njih.
Ne bolujem od nikakve bolesti, sasvim sam normalana i obična djevojka koja traži svoje mjesto pod suncem, ali ne samo za sebe nego i za druge, ako mi to dopuste...
Voljela bih sudjelovati u mjenjanju svijeta, utjecati na boljitak današnjice (ali na žalost ja sam samo mali i obični smrtnik za kojega ovaj današnji svijet ne mari) i znati da i ovo moje pisanje ima smisla, da će bar netko pročitati ovo o čemu pišem i šta pišem....
Sretna sam jer razumijem koliko novac i lažna moć mogu promijeniti osobu, koliko mogu utjecati na njen um, ponašanje i njen moral, al i ponosna jer nikada neću dopustiti da me taj obični komad papira promijeni i da zaboravim na plemenitost, ljubav, dobrotu i mir koji je i više nego potreban današnjim ljudima i svijetu!
Ponosim se na ono što jesam i kao takva sve vas ovim putem pozdravljam i nadam se da ćete shvatiti o čemu ja pišem...
Pusa i veeliki pozdravček
- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.11.2007.

ŽIVIM DA BIH BILA, OSTAVILA NEŠTO IZA SEBE I DA BIH POSTOJALA



Život je kratak, al i gorak i sladak...
Ponekad nam je teško, ponekad još teže, a ponekad i lagano...
Neki se vade na činjenicu - Život je kratak, živi ga i probaj sve što ti se nudi?
Je li to ono pravo?
Hoćemo li probati sve, baš sve što nam se nudi ili?
Ili ćemo ipak malo promisliti,
prije nego li upadnemo u zamku/ke iz kojih se teško ili možda čak nemoguće vratiti?
Nije dobro sve što nam se nudi.
Nije lijepo sve što nam se daje.
A zašto smo toliko znatiželjni, pa baš sve moramo kušati?
Je li to nešto u našoj ćudi ili?
Mislim da svatko to dobro zna: ako zlo ne tražiš često ga nećeš ni dobiti.
Rijetki su oni koji su nenamjerno nastradali,
al to su nesreće i u vezi toga ne možemo ništa učiniti...
Al što je, i koliko je onih koji svijesno srljaju, koji namjerno idu u zlo
i koji ne razmišljaju o posljedicama koje im jedan loš korak može donijeti na put?
Puno ih je više nego ovih nesretnih...
Zašto smo takvi?
Tko nas to tjera da sami srljamo u smrt?
Ne uče nas tome roditelji, ni fratri, ni učitelji, ni profesori, ni pedagozi...
Tko nas tome uči?
Što se to izopačilo u nama?
Kada je do tog preokreta došlo?

Gdje nam je SAVIJEST?

Znamo li uopće da ona postoji u nama?
Jesmo li se trudili da se razgradi u nama ili smo dopustili,
da drugi manipuliraju nama te da ju šutnemo u stranu
kao nešto što nevalja, nešto što je loše?

Što se to s njom dogodilo?
Gdje je nestala?

Na putu od škole do kuće?
Na poslu?
U autobusu dok smo se vozili?
Ostala je na ulici?
Bacili smo je u kontejner ili šta već?

Gdje se izgubila dragi ljudi?
Kamo je otišla i kuda je otišla?

Jesmo li je voljni vratiti?
Jesmo li spremni na promjene ili ćemo još malo čekati?

Čekat ćemo da nam na samrti proradi?
Kada nas zlo zadesi doći će, otvorit ćemo joj vrata, ali hoće li tada biti kasno?
Ili šta ćemo?

Šta ćemo s njom učiniti?

Ono što možeš danas, ne ostavljaj za sutra!

Tako, dragi čovječe već danas je počni preispitivati jer sutra već možda može biti kasno!
Zakopaj već danas ratne sjekire, pomiri se, oprosti...
Teško je... pokušaj... i vidjet ćeš koliko će ti biti lakše...

Tražim od vas samo to.

Preispitajte svoju savjest, svoj odnos prema bližnjima, prijateljima...

Za početak... to će biti sasvim dovoljno...

A onda prijeđi na one s kojima radiš, živiš, svakodnevno razgovaraš, susrećeš i vidjet ćeš da tvoj život ite kako ima smisla..
I da ima još mnogo toga što trebaš riješiti prije nego li napustiš ovaj svijet.

Vidjet ćeš, naći ćeš još bezbroj razloga zbog kojih ćeš htjeti živjeti i za koje ćeš živjeti!



Pozdravček

- 15:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.11.2007.

TEME O KOJIM RAZMIŠLJAM, MOŽDA SU MALO I PRETEŠKE ZA MOJE GODINE, AL ŠTA ĆU... VIDIM DA JE SVE OVO KRENULO NIZ BRDO, POKUŠAVAM POMOĆI I NADAM SE DA NEKIMA I HOĆU...



Sve moje teme navode na razmišljanje, na preispitivanje,
al jednostavno u ovom trenutku mislim da je jako bitno i veoma važno, o svemu ovome razmišljati...
Pozitivna sam osoba, tvrdoglava ali i sklona razgovrima, razmišljanjima...
Ne baš onim plitkim, kao što su - što da obučem, što da jedem i sl (mada ponekad ima i takvih), već onima koji su u nama, kao što su - kako on/ona razmišlja o ovome, kako se nosi s problemima, kako i u čemu nalazi sreću, koji je njegov/njen smisao postojanja i sl.
Ali nisam ja uvijek ni takva!
I zezam se, i izlazim i glupiram...
A i primjećujem, što sam starija sve više i više vidim smisao u pravim razgovorima, a ne ogovaranjima...
Nastojim svima oko sebe dati do znanja da se sa vrlo malo novca,
ali sa mnogo ljubavi puno bolje može živjeti nego obrnuto!
U ovom pisanju vidim smisao, ite kakav.
Čim otvorim temu, počnem ju pisati, riječi se samo nadovezuju, i kad ju završim i pročitam toliko se puta iznenadim kako sam samo svo to razmišljanje tako dobro mogla prenijeti na papir...
Nakon jednog takvog pisanja sretna sam poput malog djeteta...
To me ispunjava...


Pozdravček
- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>