Život je kratak, al i gorak i sladak...
Ponekad nam je teško, ponekad još teže, a ponekad i lagano...
Neki se vade na činjenicu - Život je kratak, živi ga i probaj sve što ti se nudi?
Je li to ono pravo?
Hoćemo li probati sve, baš sve što nam se nudi ili?
Ili ćemo ipak malo promisliti,
prije nego li upadnemo u zamku/ke iz kojih se teško ili možda čak nemoguće vratiti?
Nije dobro sve što nam se nudi.
Nije lijepo sve što nam se daje.
A zašto smo toliko znatiželjni, pa baš sve moramo kušati?
Je li to nešto u našoj ćudi ili?
Mislim da svatko to dobro zna: ako zlo ne tražiš često ga nećeš ni dobiti.
Rijetki su oni koji su nenamjerno nastradali,
al to su nesreće i u vezi toga ne možemo ništa učiniti...
Al što je, i koliko je onih koji svijesno srljaju, koji namjerno idu u zlo
i koji ne razmišljaju o posljedicama koje im jedan loš korak može donijeti na put?
Puno ih je više nego ovih nesretnih...
Zašto smo takvi?
Tko nas to tjera da sami srljamo u smrt?
Ne uče nas tome roditelji, ni fratri, ni učitelji, ni profesori, ni pedagozi...
Tko nas tome uči?
Što se to izopačilo u nama?
Kada je do tog preokreta došlo?
Gdje nam je SAVIJEST?
Znamo li uopće da ona postoji u nama?
Jesmo li se trudili da se razgradi u nama ili smo dopustili,
da drugi manipuliraju nama te da ju šutnemo u stranu
kao nešto što nevalja, nešto što je loše?
Što se to s njom dogodilo?
Gdje je nestala?
Na putu od škole do kuće?
Na poslu?
U autobusu dok smo se vozili?
Ostala je na ulici?
Bacili smo je u kontejner ili šta već?
Gdje se izgubila dragi ljudi?
Kamo je otišla i kuda je otišla?
Jesmo li je voljni vratiti?
Jesmo li spremni na promjene ili ćemo još malo čekati?
Čekat ćemo da nam na samrti proradi?
Kada nas zlo zadesi doći će, otvorit ćemo joj vrata, ali hoće li tada biti kasno?
Ili šta ćemo?
Šta ćemo s njom učiniti?
Ono što možeš danas, ne ostavljaj za sutra!
Tako, dragi čovječe već danas je počni preispitivati jer sutra već možda može biti kasno!
Zakopaj već danas ratne sjekire, pomiri se, oprosti...
Teško je... pokušaj... i vidjet ćeš koliko će ti biti lakše...
Tražim od vas samo to.
Preispitajte svoju savjest, svoj odnos prema bližnjima, prijateljima...
Za početak... to će biti sasvim dovoljno...
A onda prijeđi na one s kojima radiš, živiš, svakodnevno razgovaraš, susrećeš i vidjet ćeš da tvoj život ite kako ima smisla..
I da ima još mnogo toga što trebaš riješiti prije nego li napustiš ovaj svijet.
Vidjet ćeš, naći ćeš još bezbroj razloga zbog kojih ćeš htjeti živjeti i za koje ćeš živjeti!
Pozdravček
Post je objavljen 02.11.2007. u 15:59 sati.