utorak, 30.05.2006.

Navijači, utakmice i groznica koja je pred nama

Dragi ljudi, bok! Što da vam pričam i govorim o tome kad smo jednostavno, htjeli mi to ili ne svi mi dio toga. Svaka zamlja se potrudila da napravi dovoljno rekvizita kojima će među masom predstavljati njihovu zemlju, njihov nogometni klub i njihove igrače! Među svim tim rekvizitima našlo se kišobrana, lopti, majica, kapi, narukvica, zastava, šalova, šorceva, privjesaka, papirića, raznih letaka, kupaćih kostima, pa čak i tetovaža! Stvarno smo se potrudili , zar ne? Nove navijačke pjesmice su se napisale, nake su se i uglazbile... Pa stvarno smo učinili sve da budemo eksponirani među masom! Svaka čast! Ali,s kolikom dozom i koliko je uistinu onih pravih ( VATRENIH) navijača? Mnogi od nas prate to kao i ostala aktualna zbivanja. Idemo u korak s vremenom i ne želimo biti izvan događanja oko nas! Ali što je sa oniom strastvenim navijačima? Koliko ih ima? Onih koji grizu nokte, dižu paniku, skaču, urlaju, zbog svake utekmice na svijetskom prvenstvu,zbog svakog postignutog gola ili propuštene prilike,a ne samo zbog onih na kojima sudjeluje njihova zemlja. Koliko nas je takvih koji uživaju u tome, kojima adrenalin skače pri zvižduku za početak bilo koje utakmice na svijetskom prvenstvu? Ne znam. Moram vam priznati da i nisam baš neki nogometni fan, ta da više volim druge sportove od ovoga, ali kad je svijetsko prvenstvo, tada ne mogu da ne budem dio toga, redovito pratim utakmice u kojima sudjeluje najdraža mi zemlja svijeta - Hrvatska - a i ostale utakmice, ne da gledam cijele, ali trudim ih se sve upratiti, bar rezulatate i golove! Kad pogledam to strasno navijanje, bubnjanje i urlanje po ulicama, jednostvno i meni nešto neda mira, želim biti dio toga i priznajem - UŽIVAM! Što na kraju reći? Igrajmo dobar nogomet! Volimo nogomet (bar za vrijeme svijetskog prvenstva)! Radujmo se pobjedama! Pružimo dobru igru! Pokažimo da znamo igrati! Naaaaaaavijajmo za HRVATSKU i Živimo nogomet! Pusa i veliki pozdrav svim navijačima i onim strastvenima, ali i onima manje strastvenima, pozdrav našoj Hrvatskoj reprezentaciji, cijelom odboru i stožeru! Poseban pozdrav navijačima Hrvatske reprezentacije i svom narodu koji navija za Hrvatsku! VOLIM HRVATSKU! SRCE MOJE KUCA ZA NJU! VOLIM HRVATSKU! Pusa i veliki pozdrav svima i by by by do slijedećeg čitanja i pisanja!

- 11:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.05.2006.

NA PUTU, BORAVAK U ZAGREBU I POVRATAK

Dragi ljudi, blogeri i blogerice! Najprije vam se moram pohvaliti zbog kojeg sam razloga krenula u Zagreb. Ovako, pošto je moja najstarija sestra (Katarina), studentica arhitekture u Zagrebu diplomirala i napokon, dobila titulu dipl. ing. arhitekture ja i moja cijela obitelj krenuli smo na proslavu njene promocije. Sve do utorka navečer bio je plan da idemo sa dva auta i to u srijedu ujutro, tako da možemo, kada stignemo lijepo se smjestiti i odmoriti za sutra jer sutra je ipak - "taj dan!" Ali, međutim, pošto je nas puno i sasvim je normalno da netko "iskače" iz plana te da se zbog njega mora doći do promijene istog. No, dobro! Ovaj put nije ni bitno zbog koga se mijenjao plan, ali eto, krenuli smo u srijedu oko 18h na put u Zagreb. Sve smo spakirali,potrpali se u auta i put je već pred nama! U putu je bilo mnogih zanimljivosti kao što su naše interne šale, svakakvi prolaznici, luckastih konobara, pa i do odrona kamenja na putnoj dionici malo prije samog Jajca. Al, dobro, tu se odronilo par kamenja netom ispred nas (sva sreća nisu na naše auto, aniti na auto ispred), stali smo sa strane, provjerili je lim se što oštetilo (hvala Bogu da nije) i krenuli smo dalje... Putujući tako dalje, dogodilo se još puno nekih situacija koje mislim da je sada suvišno spominjati, tako da nam niti u jednom trenutku nije bilo dosasno. i naravno, na granici smo imali malu frku , ali ne smijem vam reći o čemu se radi pošto smo policajcu, uz uvijet da nas pusti, prisegli na apsolutnu diskreciju i šutnju. Tako da smo i mi, nakon duge i teške napokon prešli preko granice! Juuuuppi! I onda smo krenuli, ali ne bi to nikako, mogla biti Iva (sestra koja je vozila) da ona ne napravi neku frku dok vozi...ccc... Znate šta je sada napravila? Umjesto da na raskrsnici skrene lijevo, ona produži pravo, tako da smo se još kilometara i kilometara duže nepotrebno navozali...ali dobro, gledat ćemo to s pozitivnije strane, da ona nije to uradila ne bih ja sada imala priču sa još jednom zanimljivoati više! Znate onu: "U SVAKOM ZLU I NEKO DOBRO!" I napokon! Kažem još jedanput, napokon! Eto nas u Zagrebu! nakon dugotrajniog lutanja, onako zbunjeni, uspjeli smo još i seku zabrinuti, pa stvarno smo...zaista... Uspjeli smo se mi tu svi i smjestiti i proćakulati koju sa sekom i onda, Bože moj - beša - jer ipak, treba sutra cijeli taj dan izdržati... Zamioslite situaciju, dvosoban stan, a u njemu spava nas, ni iše ni manje nego / komada!!! Da, da dobro sam napisala, nas sedam!!! Pssssst! I da frka bude još bolja, gazdarica ni za što ne zna! Pssssst! Katarina je morala taj dan raditi, pa će ona, s posla doći na promociju, a mama, tata, dva brata i najmlađa sestra trebaju se naći snama ispred zgrade samog fakulteta. Svi smo prokrmeljali, ponešto smo ubacili u kljun, obukli malo svečanije opravice i krenuli smo na promociju... Kada smo stigli, kako je i bio dogovor, našli smo se ssa ostatkom ekipe i upoznali dio Katarininih frendova i kolega s faksa i uputili smo se u dvoranu,gdje se, naime, održava promocija. Ubrzo, nakon nas ušli su i naši dragi diplomanti...joj...kako ih je samo lijepo, sve onako skupa, vidjeti! Bio je tu čak i zbor koji se pobrinuo da svojim jako lijepim i izučenim glasom, uljepša cijelu atmosferu, ai razbije monotoniju. Svaka im čast - baš su divni! Nemate pojma (osim ako niste sami diplomirali ili ako i vama već nije diplomirao netko tako blizak kao što je to brat ili sestra) kako je taj mix osjećaja koji vas u tom trenutku obuzme, kako je samo lijep! To je bila neka lavina ushićenosti, uzbuđenja, radosti i ponosa, sve toliko izmješano, da ne znam kako bih vam to dočarala! Ma, divota! Čovječa, pa ne mogu vjerovati, nemate pojma kako mi je drago da je i ona napokon, svoj dugogodišnji trud okrunila diplomom, baš mi je drago zbog nje, jer stvarno je to i zaslužila! Nakon toga, uslijedilo je silno čestitanje, fotografiranje...i onda smo se zaputili u jedan obližnji restač ( kako bi purgeri rekli za restoran) i naravno, predivna mjuza, odnosno živa glazba ( koju je stari naručio) izvrsna klopa i još taj neopisivi mix osjećaja toliko su me omamili da sam već predvečer bila omamljena,kao da sam u nekom polusnu. Ali, usprkos svemu tome ja sam još naveče otišla do grada na cugu u jedan kafić, pa u drugi i bilo mi je suuuper! A pogodite gdje sam noć prije spavala? I gdje ću još iduća tri dana spavati? Na lijepom,finom,jako, jako udobnom podu...suuuper! Al, ne dam se ja samo tako! Za dobar provod i dobru zabavu,podnijela bih i puno lošije uvijete i , ne bi mi bilo pšrvi puta! Evo ga! Svanulo je još jedno jutro u velikom gradu koji odiše hladnoćom i miriše na smog, al mi je unatoč tome, jako lijep i poprilično drag grad! Zamislite samo kako izgleda to buđnje kada se 7 ljudi ujutro ustane, u stanu je samo jedan wc, a svi moraju na njega....divota! Al dobro! u tome smo se već podobro iuspraksali tako da smo ili i relativno brzi! Nakon krmeljanja, spremanja i doručka, krenuli smo u razgledanje gradom. Krenuli smo najprije malo do TRGA JOSIPA BANA JELAČIĆA, pa onda do TRGA KRALJA TOMISLAVA, do topa koji se savakog dana u točno 12 sati oglašava i svojom bukom nadvisuje i najveće građevine grada Zagreba, uspijeli smo otići i na kavu u poznatu Zagrebačku špicu, u šetnju po ulicama velikoga grada i tako... Kasnije smo, odnosno na večer sa prijateljicama (koje su inače iz Hercegovine, al gore studiraju) krenule na koncert Magazina! Svirka je potrajala do ranih jutarnjih sati... bilo je... ne mogu reći odlično, ali vrlodobro već može proći! Opet spavanje na najudobnijem ležaju na svijetu - na podu - možete zamislit što sam se naspavala??? Opet ustavanje i još jedno buđenje uz miris kave i ranojutarnje mrmljanje sustanara... Sestra je isplanirala i ovaj dan, tako da smo najprije otišli do centra na kavu, a tu sam se ja uspjela i viditi sa svojim Dragim koji me je obradovao samim dolaskom a i rozom ružom sa Cvijetnog u Zagrebu! Ovim putam ga pozdravljam, šaljem mu veliku pusu i poručujem mu da mi se čuva, jer mi je puno, puno drag! Pusa još jedna! Onda smo kasnije krenuli u obilazak starog grada, vidili smo i katedralu,crkvu sv. Kate i Kamenita vrata. Kasnije smo se prošetali i buticima, kupili ponešto, poslikali se, otišli do Jaruna i to je to! Navečer nismo išli nigdje, već smo to iskoristili za odmor i razgovo sa sekom, jer sutra nas ipak, čeka velik put, a i odlučili smo otići na sv. misu ujutro i do Samobora. Tako da sam i ovaj dan sa olakšanjem, jer je ipak došao zadnji dan moga spavanja na podu,legla i što od umora, što od neispavanosti zaspala ko top. Napokon! Naspavana i odmorna, ustajem i krećemo kao mala ptičica sa osdtatkom jata na jutarnju hranu tj. sv. misu! Sami tjek mise, a posebno svećenikov način propovijedanja uvelike su me se dojmili! Osjećala sam se kao da sam još uvijek ono malo, razdragano dijete, koje sluša i upija svaku riječ koju stariji kaže. Kako me je samo neki fini osjećaj obuzeo, kao da sam bila na nekom putovanju koje ne pripada ovom svijetu, osjećala sam se kao mala princeza među, anđelčićma tj. onom djecom koja su tako divno pjevala, prekrasno! Zahvalila sam dragom Bogu na svemu što mi je ova sestrina promocija podarila i na tome, što je u svakom trenutku uz nas! Hvala Ti, havala Kriste! Nakon sv. mise krenu li smo se spakirati,onda put u samobor gdje smo sijeli na kremšnite ali i prispjeli, sasvim slučajno na koncert jazz orkeatra koji je bio u tjeku, ma neznam, da smo planirali, ne bi mogli bolje isplanirati...nije li stvarno u svemu ovome vidljiva prisutnost Božje providnosti koja nas prati pri svakom našem koraku? Kada smo razgledali samobor, uputili smo se na pizzu u Zagreb, tu se rastali sa sestrom i krenuli na put u prelijepu i srcu mom najdražu Hercegovinu! Išli smo kroz Hrvatsku, prošli smo kroz Plitvice, zadržali se u Korenici na kavi, onda sam malo prespavala, kad sam se perobudila bilo je opet šala i zafrkancija, onda mala stanka u Imotskom i eto nas napokon i u Mostaru, jedan dio ekipe je ostao tu, a drugi dio se zaputio prema rodnom mi kraju Ljubuškom! Ja sam ostala u Mostasru, tusmo se raspremili, otuširali i napokon, piligali u svoje predivne krevete! Hvala Bogu - KREVET! To bi bili to. Kada bih izdvajala od ovih dana koji mi je bio ljepši nikako se ne bih mogla odlučiti, svaki je bio ispunjen i lijep na svoj način, ali eto možda bih ipak izdvojila onaj 24. 05. 2006. četvrtak kada je seki uručena diploma! Ovim putem bih se još jedanput zahvalila seki JER MI JE BILO SUUUUUPER I STVARNO SAM I DOČEKANA, I UGOŠĆENA I ŠO JE NAJVAŽNIJE, S VELIKOM LJUBAVLJU PRIMLJENA I PRIHVAĆENA OD STRANE NE SAMO MOJE SEKE, NEGO SVIH LJUDI KOJE SAM TAMO UPOZNALA I S KOJIMA SAM SE SRELA! HVALA, HVALA I HVALA!!!! Pozdrav svima koje sam upoznala, hvala pjevaču koji je pijesmom uljepšao cijeli dan, poseban pozdrav Ruži i Martini, velika,velika pusa seki Kati! Također, pozdrav i pusa svima vama koji ste se odlučili pročitati te sa mnom podijeliti ovo moje putovanje, naravno kissic Dragom i do skorog čitanja i pisanja by by by...

- 12:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.05.2006.

Monstruozna pobjeda!

Najprije, ovim putem, želim zahvaliti svim sudionicima ovogodišnjeg Eurosonga jer su nam pokazali i dokazali da se ipak i Eurosong može pomakniti za jednu stepenicu više što se tiče glazbenog asortimana. Sve pohvale svim izvođačima jer svatko se ipak potrudio i dao je od sebe ono najviše što je mogao da opravda svoju zemlju te da joj osigura što bolji plasman. Neki su sretni, neki su presretni, neki razočarani, neki zadovoljni, neki i nezadovoljni, ali mogu reći da se ove godine zaista moglo vidjeti svašta. Od pokušaja čistih imitacija, kopija, svakakvih glasova, zvukova, riječi, pjesama, pa do i scenskih nastupa kojim su se, ovogodišnji natjecatelji najviše pozabavili... Sve je to pružilo gledateljima veliku raznolikost, mogućnost da se nasmiju a čak i da zaplaču (od smijeha)... Al dobro... ne bih više o tome.. Sada bih malo o Severini... Kao prvo, Seve tebi svaka čast jer si unatoč temperaturi uspjela suuuper izvesti podosta težak i zahtjevan scenski nastup i otpjevati to! Prava si profesionalka, nema šta! Zahvaljujem ti jer nisi niti najmanje razočarala. Odradila si to kako je trebalo, ali jednostavno oni te baš i nisu najbolje prihvatili i to je to. Meni osobno, pjesma i nije ništa posebno niti ima neku poruku, ali kao što si i sama rekla to je bila inprovizacija kojom predstaljaš sebe i to je onda u redu. A ne znam, je da si prava umjetnica i da stvarno možeš izvesti sve, ama baš sve, ali ipak mi se čini da onaj tvoj nastup i nije bio baš originalan te da me dosta podsjeća na prošlogodišnju pobjednicu... Al opet... ...to je samo moje mišljenje... Ti si jedna pjevačica koja svojom atraktivnošću, glasom i stasom može privući mnoge ljude, te konkurirati mnogim pjevačicama diljem ne samo Europe, nego i svijeta. Dokazala si da se možeš boriti sa mnogim neuspjesima, tako mislim da te ni ovo neće omesti u tvom daljnjem radu. Kroz život se treba boriti, a ti si ipak dite s mora i tvoj ti dišpet ne dozvoljava da potoneš...zato ne posustaj i idi dalje! Ti jesi plesna kraljica, prva mačka i to znaju svi! A sada malo o Hariju... Moram priznati da je svojim plasmanom iznenadio, a i obradovao mnoge ljude sa prostora bivše Jugoslavije, a i da je svojim glasom osvojio srca mnogih ljudi diljem Europe. Također i za njega mogu reći da je njegova pjesma uvelike podsjećala na Željkovo "Lane" al očito je da se niti Hrvatska, a niti Bosna i Hercegovina nije mogla malo više potruditi i poraditi na maštovitosti i originalnosti kao što je to učinila Finska! Hari, je također pjevač koji ima jako dobar glas i koji je kao i Seve odradio svoj posao kako je najbolje mogao. Pošto je njegova balada bila toliko lagana, nije se mogao ni očekivati neki bolji scenski nastup, te mu s toga ne zamjeram, kao ni Seve ni na čemu. Obadvoje su dostojno predstavili svoje zemlje, samo što je ovoga puta Hari ipak, bio prihvaćeniji od Seve i to je to. Mislim da je po originalnosti, domišljatosti, scenskom nastupu a i oblaci, Finska definitivno bila najoriginalnija i najbolja, ali samo onda dolazi u pitanje - nije li Eurosong do sada prestavljao pop pjesme Europe?- Al eto, izgleda da su Finci ne samo za svoju zemlju napravili jedan veliki pomak, već su napravili jedan veliki, veliki pomak što se tiče ranga pjesama za Eurosongu! Oni su također obavili svoj posao poput pravih profesionalaca te su ipak rock zvucima osvojili najviše glasova diljem Europe! Pjesma je suuuper, scena predivna i što drugo reći nego: "HARD ROCK HALLELUYAH!" Drago mi je da je među slušatelje diljem Europe ponovno ušao jedan divni i otkačeni zvuk rocka i hard rocka, ta da je ta glazba još uvjek u velikoj dozi prisutna na ovim prostorima!!! Veliki pozdrav svima još veći ljubac i by by by...

- 12:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.05.2006.

Stanja Bića

ponedjeljak, 08.05.2006.

Moć smirenog uma

nedjelja, 07.05.2006.

Dan dobrog pastira

Hej društvo! Najprije vam moram poželjeti svako dobro i neka vas Bog dragi sve čuva! Što vam reći? Baš sam danas bila na jednoj jako finoj svečanoj misi u crkvi sv. Ante na Humcu i koju su jako posebnom i nadasve svečanom učinili studenti iz Zagreba koji su svojom lijepom pjesmom, svirkom i molitvom uveličali to molitveno slavlje. Baš je lijepo vidjeti hodočasnike u našoj župi. I zato im se samo želim zahvaliti jer su mi uistinu danas uljepšali dan! Još vam svima želim reći da u potpunosti uživate u dobroj strani života te da samo iz nje može izići najljepši, najzreliji i najbogatiji plodovi! Život je lijep onoliko koliko mu mi dopustimo, zato uzmimo od njega samo ono najbolje što nam on daruje i živimo! To je sve od mene za danas. Bog Vas blagoslovio, podario Vam Ljubav, Mir, Zdravlje, Radost i Sreću! Budimo ne samo danas dobri Njegovi pastiri već nastojmo iz dana u dan ići tim putem - PUTEM DOBROG PASTIRA! Do skorog pisanja by by by...

- 13:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 03.05.2006.

Koje vjenčanje!!!

Dragi ljudi! Ovo sam morala podijeliti s vama. U nedjelju tj. 30.travnja 2006.god vjenčali su mi se rodica (moja najdraža) i njen momak, a sada već i muž! Da ste samo vidjeli koje je to vjenčanje bilo. Znala sam da su ludi, ali da su toliko opaljeni nisam mogla vjerovati. Znate kako je vać kod nas onaj običaj kupovanja mlade, al na ovom vjenčanju toga nije bilo! Ludnica! Ma što da vam pričam? Umjesto lažnih mlada bio je kralj Mišo! Da ste samo vidjeli cirkusa, pljeska i ovacija kada je on umjesto rodice izišao van.... e to vam se na može opisati, to trebate jednostavno vidjeti i doživjeti!!! A da vam još ispričam kako je moja rodica zaprošena, kad ovo čujete past ćete na guzicu, zato vas molim sjedite... Ovako zovne nju momak da se nađu oko četiei sata, pa da krenu do starog mosta u Mostaru... Pošto je njihov broj bio 4 ona je pristala i krenula s njim, ni ne sluteći ništa... On joj je rekao da će skočiti sa starog mosta....a ona je znajući ga kakav je...samo rekla pazi se i sretno! Zamislite... Kada je skočio u ruci je držao prsten... dan je bio sunčan i prekrasan i kada je izronio, klekao je pred nju pokzao joj prsten i naravno, rodica je bila preimpresionirana i prezaljubljena te ga je prihvatila i eto... sad su već muž i žena! Zaista nevjerovatno! Ali je definitivno istinito! I što još da vam kažem? Isto tako znate da je kod nas na vjenčanjima običaj da mlada i mladoženja za svoj prvi ples plešu neku laganicu i naravno valcer po mogućnosti... ali na ovom vjenčanju ni toga nije bilo! Znate šta su plesali? Šta mislite koju su pjesmu imali za prvi ples? Aj probajte pogoditi... Vjerujem da ne biste nikada... Plesali su ni manje ni više nego Severininu "Štiklu"!!!!!!! Drama.....zar ne?! Baš su žešće opaljeni! Bilo mi je super, a i komentari koje sam čula od drugih bili su samo pozitivni! A šta bi drugo ljudi rekli kad su i najnerspoloženijeg čovjeka svojom orginalnošću i simpatičnošću uspjeli razveseliti i svima onakav kišni dan uspjeli uljepšati! što na kraju reći nego da u životu nisam bila u boljim i orginalnijim svatovima! I naravno, hvala,hvala i hvala rodice i sretno ti a i tvom odabraniku u budućem zajedničkom životu! Sve najbolje,od srca! A vama dragi blogeri samo želim reći da uživate u svakom trenutku svoga života, jer život je prekratak da bi ga zalud tratili! Lijep pozdrav svima! Pusa i do sljedećeg pisanja by by by...

- 14:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #