ponedjeljak, 29.05.2006.
NA PUTU, BORAVAK U ZAGREBU I POVRATAK
|
Dragi ljudi, blogeri i blogerice! Najprije vam se moram pohvaliti zbog kojeg sam razloga krenula u Zagreb. Ovako, pošto je moja najstarija sestra (Katarina), studentica arhitekture u Zagrebu diplomirala i napokon, dobila titulu dipl. ing. arhitekture ja i moja cijela obitelj krenuli smo na proslavu njene promocije. Sve do utorka navečer bio je plan da idemo sa dva auta i to u srijedu ujutro, tako da možemo, kada stignemo lijepo se smjestiti i odmoriti za sutra jer sutra je ipak - "taj dan!" Ali, međutim, pošto je nas puno i sasvim je normalno da netko "iskače" iz plana te da se zbog njega mora doći do promijene istog. No, dobro! Ovaj put nije ni bitno zbog koga se mijenjao plan, ali eto, krenuli smo u srijedu oko 18h na put u Zagreb. Sve smo spakirali,potrpali se u auta i put je već pred nama! U putu je bilo mnogih zanimljivosti kao što su naše interne šale, svakakvi prolaznici, luckastih konobara, pa i do odrona kamenja na putnoj dionici malo prije samog Jajca. Al, dobro, tu se odronilo par kamenja netom ispred nas (sva sreća nisu na naše auto, aniti na auto ispred), stali smo sa strane, provjerili je lim se što oštetilo (hvala Bogu da nije) i krenuli smo dalje... Putujući tako dalje, dogodilo se još puno nekih situacija koje mislim da je sada suvišno spominjati, tako da nam niti u jednom trenutku nije bilo dosasno. i naravno, na granici smo imali malu frku , ali ne smijem vam reći o čemu se radi pošto smo policajcu, uz uvijet da nas pusti, prisegli na apsolutnu diskreciju i šutnju. Tako da smo i mi, nakon duge i teške napokon prešli preko granice! Juuuuppi! I onda smo krenuli, ali ne bi to nikako, mogla biti Iva (sestra koja je vozila) da ona ne napravi neku frku dok vozi...ccc... Znate šta je sada napravila? Umjesto da na raskrsnici skrene lijevo, ona produži pravo, tako da smo se još kilometara i kilometara duže nepotrebno navozali...ali dobro, gledat ćemo to s pozitivnije strane, da ona nije to uradila ne bih ja sada imala priču sa još jednom zanimljivoati više! Znate onu: "U SVAKOM ZLU I NEKO DOBRO!" I napokon! Kažem još jedanput, napokon! Eto nas u Zagrebu! nakon dugotrajniog lutanja, onako zbunjeni, uspjeli smo još i seku zabrinuti, pa stvarno smo...zaista... Uspjeli smo se mi tu svi i smjestiti i proćakulati koju sa sekom i onda, Bože moj - beša - jer ipak, treba sutra cijeli taj dan izdržati... Zamioslite situaciju, dvosoban stan, a u njemu spava nas, ni iše ni manje nego / komada!!! Da, da dobro sam napisala, nas sedam!!! Pssssst! I da frka bude još bolja, gazdarica ni za što ne zna! Pssssst! Katarina je morala taj dan raditi, pa će ona, s posla doći na promociju, a mama, tata, dva brata i najmlađa sestra trebaju se naći snama ispred zgrade samog fakulteta. Svi smo prokrmeljali, ponešto smo ubacili u kljun, obukli malo svečanije opravice i krenuli smo na promociju... Kada smo stigli, kako je i bio dogovor, našli smo se ssa ostatkom ekipe i upoznali dio Katarininih frendova i kolega s faksa i uputili smo se u dvoranu,gdje se, naime, održava promocija. Ubrzo, nakon nas ušli su i naši dragi diplomanti...joj...kako ih je samo lijepo, sve onako skupa, vidjeti! Bio je tu čak i zbor koji se pobrinuo da svojim jako lijepim i izučenim glasom, uljepša cijelu atmosferu, ai razbije monotoniju. Svaka im čast - baš su divni! Nemate pojma (osim ako niste sami diplomirali ili ako i vama već nije diplomirao netko tako blizak kao što je to brat ili sestra) kako je taj mix osjećaja koji vas u tom trenutku obuzme, kako je samo lijep! To je bila neka lavina ushićenosti, uzbuđenja, radosti i ponosa, sve toliko izmješano, da ne znam kako bih vam to dočarala! Ma, divota! Čovječa, pa ne mogu vjerovati, nemate pojma kako mi je drago da je i ona napokon, svoj dugogodišnji trud okrunila diplomom, baš mi je drago zbog nje, jer stvarno je to i zaslužila! Nakon toga, uslijedilo je silno čestitanje, fotografiranje...i onda smo se zaputili u jedan obližnji restač ( kako bi purgeri rekli za restoran) i naravno, predivna mjuza, odnosno živa glazba ( koju je stari naručio) izvrsna klopa i još taj neopisivi mix osjećaja toliko su me omamili da sam već predvečer bila omamljena,kao da sam u nekom polusnu. Ali, usprkos svemu tome ja sam još naveče otišla do grada na cugu u jedan kafić, pa u drugi i bilo mi je suuuper! A pogodite gdje sam noć prije spavala? I gdje ću još iduća tri dana spavati? Na lijepom,finom,jako, jako udobnom podu...suuuper! Al, ne dam se ja samo tako! Za dobar provod i dobru zabavu,podnijela bih i puno lošije uvijete i , ne bi mi bilo pšrvi puta! Evo ga! Svanulo je još jedno jutro u velikom gradu koji odiše hladnoćom i miriše na smog, al mi je unatoč tome, jako lijep i poprilično drag grad! Zamislite samo kako izgleda to buđnje kada se 7 ljudi ujutro ustane, u stanu je samo jedan wc, a svi moraju na njega....divota! Al dobro! u tome smo se već podobro iuspraksali tako da smo ili i relativno brzi! Nakon krmeljanja, spremanja i doručka, krenuli smo u razgledanje gradom. Krenuli smo najprije malo do TRGA JOSIPA BANA JELAČIĆA, pa onda do TRGA KRALJA TOMISLAVA, do topa koji se savakog dana u točno 12 sati oglašava i svojom bukom nadvisuje i najveće građevine grada Zagreba, uspijeli smo otići i na kavu u poznatu Zagrebačku špicu, u šetnju po ulicama velikoga grada i tako... Kasnije smo, odnosno na večer sa prijateljicama (koje su inače iz Hercegovine, al gore studiraju) krenule na koncert Magazina! Svirka je potrajala do ranih jutarnjih sati... bilo je... ne mogu reći odlično, ali vrlodobro već može proći! Opet spavanje na najudobnijem ležaju na svijetu - na podu - možete zamislit što sam se naspavala??? Opet ustavanje i još jedno buđenje uz miris kave i ranojutarnje mrmljanje sustanara... Sestra je isplanirala i ovaj dan, tako da smo najprije otišli do centra na kavu, a tu sam se ja uspjela i viditi sa svojim Dragim koji me je obradovao samim dolaskom a i rozom ružom sa Cvijetnog u Zagrebu! Ovim putam ga pozdravljam, šaljem mu veliku pusu  i poručujem mu da mi se čuva, jer mi je puno, puno drag! Pusa još jedna!Onda smo kasnije krenuli u obilazak starog grada, vidili smo i katedralu,crkvu sv. Kate i Kamenita vrata. Kasnije smo se prošetali i buticima, kupili ponešto, poslikali se, otišli do Jaruna i to je to! Navečer nismo išli nigdje, već smo to iskoristili za odmor i razgovo sa sekom, jer sutra nas ipak, čeka velik put, a i odlučili smo otići na sv. misu ujutro i do Samobora. Tako da sam i ovaj dan sa olakšanjem, jer je ipak došao zadnji dan moga spavanja na podu,legla i što od umora, što od neispavanosti zaspala ko top. Napokon! Naspavana i odmorna, ustajem i krećemo kao mala ptičica sa osdtatkom jata na jutarnju hranu tj. sv. misu! Sami tjek mise, a posebno svećenikov način propovijedanja uvelike su me se dojmili! Osjećala sam se kao da sam još uvijek ono malo, razdragano dijete, koje sluša i upija svaku riječ koju stariji kaže. Kako me je samo neki fini osjećaj obuzeo, kao da sam bila na nekom putovanju koje ne pripada ovom svijetu, osjećala sam se kao mala princeza među, anđelčićma tj. onom djecom koja su tako divno pjevala, prekrasno! Zahvalila sam dragom Bogu na svemu što mi je ova sestrina promocija podarila i na tome, što je u svakom trenutku uz nas! Hvala Ti, havala Kriste! Nakon sv. mise krenu li smo se spakirati,onda put u samobor gdje smo sijeli na kremšnite ali i prispjeli, sasvim slučajno na koncert jazz orkeatra koji je bio u tjeku, ma neznam, da smo planirali, ne bi mogli bolje isplanirati...nije li stvarno u svemu ovome vidljiva prisutnost Božje providnosti koja nas prati pri svakom našem koraku? Kada smo razgledali samobor, uputili smo se na pizzu u Zagreb, tu se rastali sa sestrom i krenuli na put u prelijepu i srcu mom najdražu Hercegovinu! Išli smo kroz Hrvatsku, prošli smo kroz Plitvice, zadržali se u Korenici na kavi, onda sam malo prespavala, kad sam se perobudila bilo je opet šala i zafrkancija, onda mala stanka u Imotskom i eto nas napokon i u Mostaru, jedan dio ekipe je ostao tu, a drugi dio se zaputio prema rodnom mi kraju Ljubuškom! Ja sam ostala u Mostasru, tusmo se raspremili, otuširali i napokon, piligali u svoje predivne krevete! Hvala Bogu - KREVET! To bi bili to. Kada bih izdvajala od ovih dana koji mi je bio ljepši nikako se ne bih mogla odlučiti, svaki je bio ispunjen i lijep na svoj način, ali eto možda bih ipak izdvojila onaj 24. 05. 2006. četvrtak kada je seki uručena diploma! Ovim putem bih se još jedanput zahvalila seki JER MI JE BILO SUUUUUPER I STVARNO SAM I DOČEKANA, I UGOŠĆENA I ŠO JE NAJVAŽNIJE, S VELIKOM LJUBAVLJU PRIMLJENA I PRIHVAĆENA OD STRANE NE SAMO MOJE SEKE, NEGO SVIH LJUDI KOJE SAM TAMO UPOZNALA I S KOJIMA SAM SE SRELA! HVALA, HVALA I HVALA!!!! Pozdrav svima koje sam upoznala, hvala pjevaču koji je pijesmom uljepšao cijeli dan, poseban pozdrav Ruži i Martini, velika,velika pusa seki Kati! Također, pozdrav i pusa svima vama koji ste se odlučili pročitati te sa mnom podijeliti ovo moje putovanje, naravno kissic Dragom i do skorog čitanja i pisanja by by by... |