srijeda, 26.04.2006.
KIŠNE KAPI
|
Kiša i njene kapi ne poznaju vrijeme, već samo lošeg vremena sijeme. Ne poznaju granice, već znaju samo za kišobrane i kabanice. Ni sate one ne pozanaju, sve što one znaju i što mogu je da nam loše vrijeme daju. Samo tako, ne pitajući jel mogu, do nas nalete, ponovo se vrate, pa nam dolete... Eto ih onda opet: padaju danas, padaju sutra, prekosutra i tako svakog jutra... Onda malo zastanu, odu u stranu... Na gotovo sve se može utjecati, ali ne i na kišne kapi... Jer padat će one opet, tko zna kada i gdje, i opet vratit nam se ovdje. Tako će biti iz dana u dan dok nam ponovo ne svane dan, tako sunčan i predivan... Kišne će kapi padati, opet i opet do nas navratiti... Kako i kada ćemo mi to ljudi shvatiti, da kišne kapi ne treba brojiti, niti na njih rojiti, već da se moramo smiriti i s njima se pomiriti... Kišne će kapi, još dugo padati, a mi ljudi, lijepom se vremenu nadati, tako će biti i to moramo znati... One će govoriti svoje glasno tap, tap i tap sve dok jednoga dana ne presuši ta mala kišna kap, kap kap... |
ponedjeljak, 24.04.2006.
Ćao društvo!
|
Pozdrav svima! Evo ovako, nemam baš sada pri ruci neki dobar tekst ili neku sočnu temu da vam ispričam, tako da sam vas danas samo odlučila malo pozdraviti. A i u velikoj sam stisci s vremenom tako da ću biti poprilično kratka. Želim samo reći jedno veliko H V A L A, svim komentatorima moga bloga, također želim svima nama i vama ugodan ostatak dana i svako dobro! Pusa dragi ljudi   by by by  |
srijeda, 19.04.2006.
PORUKA MIRA
|
Zaželimo da na današnji dan mir ima svako dijete, da u svijetu više ne bude štete, dijelimo s drugima ljubav, pravdu i mir i ne dopustimo da to bude, samo još jedan naš hir... Neka među nama vlada mir, neka traje ne samo danas i sutra, već se s tom mišlju budimo svakog jutra! Pozdrav svima! By by by |
utorak, 18.04.2006.
POTOK I TOK
|
Kao kapi jutarnje kose, poljupci tvoji kroz život me nose, tebe i samo tebe mi donose... Kada te vidim u prsima me nešto odmah sasječe jer si kao rijeka što ušću svome teče... ...Toku tvome u srcu mome, nikada neće biti kraja, jer te volim do beskraja... Ljubav je naša iskrena i čista i nas razdvojiti ne može ništa. Kada smo skupa, srce naše ljubavi kao jedno lupa... Ja sam tvoj potok, ti si moj tok, šaljem ti jedan veliki cmok! Potok govori glasno: "Ja ga volim - jel vam jasno?" Tok na to odgovara: "jasno mi je što ti srce veli i moje srce isto želi svu ljubav da s tobom dijeli!" On voli nju i ona njega i tako je do dana današnjega... Potok i Tok još uvijek vole se jako... Svatko ko pored njih dvoje prođe miris njihove ljubavi do njega dođe, kako li je samo Bože to slatko to vidi i osjeti ama baš svatko! Ovo vam je dragi ljudi bio još jedan najnoviji plod moga uma. Molim vas komentirajte,pitajte,šaljite sve što želite i budite uvijereni da s moje strane nećete biti osuđivani, jer svatko od nas ima bar na to pravo: DA KAŽE ONO ŠTO MISLI, TE I BUDE SASLUŠAN! Unaprijed zahvaljujem svima onima koji me odluče posjetiti, jer ljudi dragi ja sve ovo vama pišem. Još jedanput Hvala! I naravno, Čitamo se, pusa by by by |
ponedjeljak, 17.04.2006.
HEJ DRUŠTVO!
|
Dragi ljudi, danas je ne samo Uskrsni ponedjeljak nego i moj rođendan! Pa eto onda, svima vama koji ste baš danas odlučili posjetiti moju blog stranicu želim reći SRETAN VAM I USKRS A I USKRSNI PONEDJELJAK! A mani, sretan mi rođendan! Da puno ne duljim i da ne budem prenaporna i dosadna prijeći ću odmah na stvar. Ovako, imam nekoliko zanimljivih porukica koje sam dobila za Uskrs i za rođendan od meni dragih ljudi i mojih prijatelja i koje bih također željela podijeliti s vama i pokazati vam ih. Evo ga. Najprije ću krenuti od ovih za Uskrs: Ide prva: Isusovo Uskrsnuće nek ti podari smisao postojanja, a srce ispuni mirom kao izvorom svih radosti, da imaš snage i hrabrosti braniti svijetlo istine! SRETAN USKRS! Pa druga: Preko zelenog brijega i velike doline melenog zeku šaljem ti ja da ti Uskrs u moje ime čestita: SRETAN USKRS! Teća: Sjaj Uskrsnuća Gospodina neka obasja svaki trenutak tvoga života mirom, ljubavlju, snagom i beskrajnom radošću! SRETAN USKRS tebi i tvojima! Četvrta: Nije Uskrs čestitka,ni darovi skupi već nešto što se ne kupi... To je molitva i blagoslov od Boga da svatko još više voli bližnjega svoga... SRETAN USKRS! Peta: Neka ti ovaj dan bude poticaj da se BORIŠ za sve ono što voliš i želiš, kao što je Isus uskrsnuo i ti MOŽEŠ SVE, samo se bori i nikad ne reci ne! SRETAN USKRS! Šesta: Neka ti Bog snage da, neka ti sunce viječno sja, naka učvrsti ljubav rvoju, neka ti ispuni životni san i naka ti je SRETAN I BLAGOSLOVLJEN ovaj USKRSNI DAN! Sedama: Platena korpa na stolu stoji, maleni zeko pisanice boji i svima kaže: "SRETAN VAM USKRS prijatelji moji!" I na kraju da vam napišem i plod svoga uma u obliku Uskrsne čestitke: Na današnji dan svi se Bogu pomolimo, danas jedni druge samo volimo. Dopustimo Uskrslom Kristu da u naše domove uđe te da nas svijetlost njegova obiđe i na sve nas siđe! Jedno iskreno srce sve ti ovo a i tvojoj obitelji veli, kao što vam i SRETAN USKRS želi! A sada rođendanske: ide prva: Nebo moje ljubavi, more prijateljsttva, jezero sreće, rijeku zadovoljsttva, potok nježnosti i niti jednu kap boli želim ti za tvoj rođendan! pa druga: Nek ti podari još zdravih godina sto, od srca ti želim to. Da te prate ljubav i sreća, želja je moja najveća. Zato poleti na krilima bijelim, sretan rođendan ti želim! treća: Draga amiga, zelim ti i bolje od najboljeg, sve dobro što život može dati, al od svega na svijetu najviše ti želim život pun ljubavi i prijatelja. SRETAN ROĐENDAN! i četvrta, ujedno i posljednja: Želim ti smijeha ko banana, vedrih i ponosnih pogleda ko plijeve, prave ljubavi napretak, mnogo doza zdravlja, uspjeha i sreće ko u priči, prijatelja ko kiše, a svega ostalog još mnogo više!!! Sve najbolje za tvoj rođendan draga Franka želi ti tko drugi nego ja! SRETAN ROĐENDAN! Ovim putem, želim se zahvaliti svim kreativnim i domišljatim umovima koji su me se sijetili te me obradovali na ovako lijep način! HVALA VAM OD SRCA! PUSA SVE VAS VOLIM, POZDRAVLJAM SVE BLOGERE I BLOGERICE KAO I SVE LJUDE (u pravom smislu te riječi) JOŠ JEDNA PUSA I SVIMA VAMA by by by |
nedjelja, 16.04.2006.
ČESTITKA
|
Svima vama i malima i velikima i blogericama i blogerima i starima i mladima i zdravima i bolesnima stiže jedna čestitka: "Na današnji dan svi se Bogu pomolimo, danas jedni druge samo volimo! Dopustimo Uskrslom Kristu da u naše domove uđe, te da svijetlost Njegova na sve nas siđe i da nas obiđe! Jedno iskreno srce sve vam ovo veli kao što vam i SRETAN USKRS želi! Franka |
utorak, 11.04.2006.
DO KADA ĆE SPORTSKA DVORANA BITI PROBLEM?
 Mislim da bi svatko od nas teabao, samo na trenutak, malo pogledati oko sebe i uvidio bi o čemu ja ovdje govorim.Ne postoji gotovo niti jedan sportaš na ovim prostorima koji nije doživio neugodnosti po pitanjima termina u nekoj od svih ovih silnih dvorana na našim prostorima. Pa stvarno, primjera radi, navest ću ove ljude koji se rekreativno bave sportom. Neka,nak se ljudi rekeiraju - svaka čast za to! Ali, zar najprije treba napraviti mjesto rekreacijama u dvorani, pa tek onda mladim perspektivnim i novoosnovanim klubovima!? Pa gdje će ta naša današnja mladež ići? Što će ona raditi, ako za nju nama mjesta u njihovim dvoranama i u njihome gradu? Što će onda od takve djece biti, čemu se nadati i što na kraju uopće očekivati od njih? Nemam ja ništa protiv ovih starijih ljudi, kao ni onih zaposlenih koji se odluče bar jedan dio svog slobodnog vremena izdvojiti za rekreiranje. Zapravo, drago mi je zbog njih, jer bar malo misle na svoje zdravlje. Ali, ZAR NA MLADIMA SVIJET NE OSTAJE!?  Pa zašto im onda ne bi, najprije njima, osigurali termine u dvorani, pa onda da pokušamo one praznine u rasporedu popuniti rekreativcima? Vidi se da je i oko ovoga ništa drugo u pitanju, nego opet novac. Do kada ćemo, dragi ljudi, biti robovi novcu? Kada ćemo shvatiti da se neke stvari ne mogu, i ne smiju kupovati? Znači,ovako, razmišljanje nam je još uvijek: mi smo sigurni da će nam rekreativci isplatiti termin u dvorani i naravno, zbog toga ćemo im ustupiti termin u koje god im vrijeme odgovara, jer ipak su oni naše najbolje i najsigurnije platiše. A vi djeco? Vi ste ionako balavci od kojih nikada neće ništa biti, pa ćemo vama dati ove neispunjene termine, koje nitko neće, ili ćemo vas potpuno izbaciti jer u vašu isplatu nismo potpuno sigurni. HVALA! HVALA! I HVALA još jedanput! Hvala vam na takvom razmišljanju, daj trznite se malo i razmislite, to su i vaša djeca.... A tek da sada ne govorim o "glavonjama" koji sve ove probleme vide i onda NIŠTA - ama baš NIŠTA na poduzimaju po pitanju već spomenutog problema. Hej, pa što je to s vama dragi ljudi? Do kada ćemo ovako??? Zar je, zaista, mene ko jedne od aktivnih sportašica ( koju je zapala ovakva sudbina i to ne samo jedanput) red da pišem i da uopće govorim o ovome? Ovo nije samo sramota moja, niti vaša, ovo je sramota grada, pa na kraju krajeva uopće i jedne države koja sve ovo dopušta? Kako će se tek onda razviti neki novi sport u gradu, ako za već postojeće sportaše nema njesta u našim dvoranama? Dobro. Onda se ne čudite Hrvatskoj i njenim uspjesima u sportu, posljednjih nekoliko godina, kao ni sportašima iz ostalih zemalja. Molim vas, da onda ne pravite od naše dijece "rugla" kada uspiju. Samo se upitajte kojim su čudom, kolikim trudom i kolikim naporima ta dijeca uspijela? Jer za uspijeh nekog sportaša ili kluba u ovom gradu doslovce treba da se dogodi ništa drugo doli ČUDO. Ako i želiš uspijeti, ne možeš jer ovisiš o drugome. a taj koji je odgovoran za tebe nema ni vremena, na želi ti ustupiti mijesto, niti ti osigurati uvijete. Kad se tako ponašate i tako želite, onada dok god bude vladala ovakva situacija kao što je sada, zaboravite na tronove, na odličja i medalje - jer vi ste i nitko drugi nego vi, već zapečatili sudbinu naših sportaša! Nas sportaše, koji još uvijek vjerujemo u bolje sutra i vjerujemo da će se sve ovo ubrzo riješiti samo može spasiti i još uvijek spašava, ona nepobijediva i neustrašiva - NADA - koja je dio našeg svakodnevnog razmišljanja i života. Upitajmo se malo, dragi ljudi, pa zar nam sve ovo treba? Zašto svojoj dijeci na ovakav način trebamo zagorčavati živote? Kamo će i gdje će se, sva ova dijeca koja žive u stanovima igrati? Gdje li će samo svoj višak energije ispoljavati? Možda tučom ili nekim sličnim fizičkim obračunima? Kako će takva dijeca živijeti? Hoće li i koliko će teške posljedice takva dijeca na svojim leđima nositi? Sve to samo zbog jednog našeg propusta i trenutka naše nepažnje? Hoće li ta dijeca košarku, odbojku, nogomet, rukomet i ostale sportove moći samo pratiti i gledati na TV-u, ili će ih igrati na kompjutorima? Ili će se NAPOKON netko sjetiti i te naše dijece, pa da će se bar netko od zaduženih za ovaj problem pobrinuti da ovo više ne bude ovako? Što je to s nama, dragi ljudi? Gdje li se izgubio onaj slogan: U ZDRAVU TIJELU ZDRAV JE DUH! ili ipak onaj DOK SI U SPORTU DO TAD SI MLAD! Molim vas draga dijeco, dragi đaci, studenti, sportaši, nedajmo se više zavaravati! Stanimo već jednom na svoje noge, udružimo se svi skupa i borimo se za svoj, a i za boljitak budućih naraštaja! Pokušajmo se svi skupa izboriti za ono što nam pripada i što nam je najbitnije u životu a to je ni više ni manje, nego - NAŠE ZDRAVLJE - a u kojem nam uvelike pomaže bavljenje bilo kakvim sportom. I evo, još na samom kraju, ako ima gorčine u ovim mojim riječima da mi oprostite, jer je sam samo jedna od tisuće onih koji ovako misle. I još vas jednom molim, razmislite malo o svemu ovome i vidit ćete kolika je zapravo, ozbiljnost ovoga problema još i danas i na žalost da je ona upravo kod nas sve izraženija i izraženija. Shvatit ćete, tek onda, da je sva ta gorčina u mojim riječima opravdano izazvana. Također molim i sve one koji će ovo čitati i koji na bilo koji način mogu pomoći pri realizaciji ovog pitanja i pitanja dvorana na našim prostorima - sve vas molim da nam pomognete... Jer tako ne samo da pomažete ovoj dijeci, nago i svim ljudima, a prvenstveno svom gradu. Jer, što ima ljepše nego kada se dijete moje, dijete tvoje, dijete naše može pohvaliti da je osvojilo medalju? Ono tom pobijedom ne samo da stvara vlastiti ugled i neku sliku o sebi, već ono time podiže ugled i svoga grada, pa i države, i na kraju krajeva sve nas na neki način uveseljava. Pa zašto bi im onda tu mogućnost sveopćeg slavlja i veselja uskraćivali? Zašto to ne bi priuštili svojoj dijeci, gardu? Upitajmo se, i onda iskreno, svatko po na osob, naka odgovori na ova pitanja i neka onda, tak kada sve dobro protumači i pogleda, neka svatko pokuša učiniti od sebe, ono najmanje, samo da već jednom ovaj problem, svi skupa riješimo i onda svi skupa uživamo plodove od onoga što smo napravili za svoju dijecu. Veliki pozdarv svim sportašima i sportašicama. kao i onima koji to žele biti!  PUSA! SVAKO DOBRO SVIM LJUDIMA I MOJIM ISTOMIŠLJENICIMA; A I ONIMA KOJI NE MISLE OVAKO! Do skorog lansiranja slova |
nedjelja, 09.04.2006.
POZDRAV!!!
 Evo ovako,samo da vam se javim. Kod mene je sve ok, suuuuuper sam i baš se žurim u grad na popodnevnu kavu. Aj pa eto, kad se vratim i ulovim ludog vremena javim vam se ponovo. A do tada lijep vam pozdrav, svako dobro i čitamo se! Veliki, veliki ljubek svima! |
utorak, 04.04.2006.
Koja sreća
|
Heloha! Pa kako ste mi vi dragi blogeri, surferi, frendovi.... i ostala poularna i manje popularna nacijo? Ja sam vam, pa mogu reći i više nego odlično! Gle ovo! Odem danas do faksa da vidim jel se možda kojim slučajem nešto od mojih "bajnih" ispitnih rokova mijenjalo i baš putom razmišlam...........o pa kako bi bilo predivno da mi pomaknu rok iz njemačkog jezika za kasnije i gle............dodjem pred oglasnu ploču.....kad tamo........ni više ni manje nego promjenili datum ispita iz njemačkog jezika.........juuuuupi, jeesss. Pa stvarno sam presretna zbog toga!!! Huuuuura, hura, hura!!!!!!!!! Kako je divan osjećaj kad te nakon toliko godina nesreće i mučenja na faksu, bar jedanoput pogodi SREĆA! Ajd neka se napokon sjetila i na moja vrata pokucati! Juuuuuuupi! A sada dosata o mom faksu,jer vjerujem da malo koga zanimaju ove moje gluposti.....pa vidi se po komentarima,koliko sam popularna,no dobro.... Neću se ni žaliti. Nego evo napisala sam jednu pjesmicu pa ju želom podijeliti s vama. Evo je: Zove se ni više ni manje nego: MISLI MOJIH PREKRETNICA Sve ovo... Ovo tmurno vrijeme, lošeg vremena sjeme.... Ova kiša i oblaci sivi, sve to kao da sada u meni živi. Sve me to tjera na promijenu mog današnjeg smjera. Tjera me da se prepustim, da sve to pustim, da lagano utonem u san i da samo tako zaboravim na ovaj dan... Da se probudim tak sljedećeg jutra i da sve današnje obveze prebacim za sutra... Ali,onada gledajući kroz prozor uletješe u moj obzor svi oni ljudi što ulicom gaze, što od blata se paze. Svi oni kišobrani i na njima vesele boje podsjetiše me na razmišljanje tvoje, na miris tvoje kose i na poljupce što mi vjetrovi od tebe nose, na ljubav tvoju što me hrani i na sve ono od čega me ona brani... Sve je to... imalo ulogu stepenica jer si tada posatao - misli mojih prekretnica... |