Pregled posta

DO KADA ĆE SPORTSKA DVORANA BITI PROBLEM?

Mislim da bi svatko od nas teabao, samo na trenutak, malo pogledati oko sebe i uvidio bi o čemu ja ovdje govorim.
Ne postoji gotovo niti jedan sportaš na ovim prostorima koji nije doživio neugodnosti po pitanjima termina u nekoj od svih ovih silnih dvorana na našim prostorima.
Pa stvarno, primjera radi, navest ću ove ljude koji se rekreativno bave sportom.
Neka,nak se ljudi rekeiraju - svaka čast za to!
Ali, zar najprije treba napraviti mjesto rekreacijama u dvorani, pa tek onda mladim perspektivnim i novoosnovanim klubovima!?
Pa gdje će ta naša današnja mladež ići?
Što će ona raditi, ako za nju nama mjesta u njihovim dvoranama i u njihome gradu?
Što će onda od takve djece biti, čemu se nadati i što na kraju uopće očekivati od njih?
Nemam ja ništa protiv ovih starijih ljudi, kao ni onih zaposlenih koji se odluče bar jedan dio svog slobodnog vremena izdvojiti za rekreiranje. Zapravo, drago mi je zbog njih, jer bar malo misle na svoje zdravlje.
Ali, ZAR NA MLADIMA SVIJET NE OSTAJE!?
Pa zašto im onda ne bi, najprije njima, osigurali termine u dvorani, pa onda da pokušamo one praznine u rasporedu popuniti rekreativcima?
Vidi se da je i oko ovoga ništa drugo u pitanju, nego opet novac.
Do kada ćemo, dragi ljudi, biti robovi novcu?
Kada ćemo shvatiti da se neke stvari ne mogu, i ne smiju kupovati?
Znači,ovako, razmišljanje nam je još uvijek: mi smo sigurni da će nam rekreativci isplatiti termin u dvorani i naravno, zbog toga ćemo im ustupiti termin u koje god im vrijeme odgovara, jer ipak su oni naše najbolje i najsigurnije platiše.
A vi djeco?
Vi ste ionako balavci od kojih nikada neće ništa biti, pa ćemo vama dati ove neispunjene termine, koje nitko neće, ili ćemo vas potpuno izbaciti jer u vašu isplatu nismo potpuno sigurni.
HVALA!
HVALA!
I HVALA još jedanput!
Hvala vam na takvom razmišljanju, daj trznite se malo i razmislite, to su i vaša djeca....
A tek da sada ne govorim o "glavonjama" koji sve ove probleme vide i onda NIŠTA - ama baš NIŠTA na poduzimaju po pitanju već spomenutog problema.
Hej, pa što je to s vama dragi ljudi?
Do kada ćemo ovako???
Zar je, zaista, mene ko jedne od aktivnih sportašica ( koju je zapala ovakva sudbina i to ne samo jedanput) red da pišem i da uopće govorim o ovome?
Ovo nije samo sramota moja, niti vaša, ovo je sramota grada, pa na kraju krajeva uopće i jedne države koja sve ovo dopušta?
Kako će se tek onda razviti neki novi sport u gradu, ako za već postojeće sportaše nema njesta u našim dvoranama?
Dobro.
Onda se ne čudite Hrvatskoj i njenim uspjesima u sportu, posljednjih nekoliko godina, kao ni sportašima iz ostalih zemalja.
Molim vas, da onda ne pravite od naše dijece "rugla" kada uspiju.
Samo se upitajte kojim su čudom, kolikim trudom i kolikim naporima ta dijeca uspijela?
Jer za uspijeh nekog sportaša ili kluba u ovom gradu doslovce treba da se dogodi ništa drugo doli ČUDO.
Ako i želiš uspijeti, ne možeš jer ovisiš o drugome. a taj koji je odgovoran za tebe nema ni vremena, na želi ti ustupiti mijesto, niti ti osigurati uvijete.
Kad se tako ponašate i tako želite, onada dok god bude vladala ovakva situacija kao što je sada, zaboravite na tronove, na odličja i medalje - jer vi ste i nitko drugi nego vi, već zapečatili sudbinu naših sportaša!

Nas sportaše, koji još uvijek vjerujemo u bolje sutra i vjerujemo da će se sve ovo ubrzo riješiti samo može spasiti i još uvijek spašava, ona nepobijediva i neustrašiva - NADA - koja je dio našeg svakodnevnog razmišljanja i života.

Upitajmo se malo, dragi ljudi, pa zar nam sve ovo treba?
Zašto svojoj dijeci na ovakav način trebamo zagorčavati živote?
Kamo će i gdje će se, sva ova dijeca koja žive u stanovima igrati?
Gdje li će samo svoj višak energije ispoljavati?
Možda tučom ili nekim sličnim fizičkim obračunima?
Kako će takva dijeca živijeti?
Hoće li i koliko će teške posljedice takva dijeca na svojim leđima nositi?

Sve to samo zbog jednog našeg propusta i trenutka naše nepažnje?

Hoće li ta dijeca košarku, odbojku, nogomet, rukomet i ostale sportove moći samo pratiti i gledati na TV-u, ili će ih igrati na kompjutorima?

Ili će se NAPOKON netko sjetiti i te naše dijece, pa da će se bar netko od zaduženih za ovaj problem pobrinuti da ovo više ne bude ovako?

Što je to s nama, dragi ljudi?

Gdje li se izgubio onaj slogan:
U ZDRAVU TIJELU ZDRAV JE DUH!
ili ipak onaj
DOK SI U SPORTU DO TAD SI MLAD!

Molim vas draga dijeco, dragi đaci, studenti, sportaši, nedajmo se više zavaravati!
Stanimo već jednom na svoje noge, udružimo se svi skupa i borimo se za svoj, a i za boljitak budućih naraštaja!

Pokušajmo se svi skupa izboriti za ono što nam pripada i što nam je najbitnije u životu a to je ni više ni manje, nego - NAŠE ZDRAVLJE - a u kojem nam uvelike pomaže bavljenje bilo kakvim sportom.

I evo, još na samom kraju, ako ima gorčine u ovim mojim riječima da mi oprostite, jer je sam samo jedna od tisuće onih koji ovako misle.

I još vas jednom molim, razmislite malo o svemu ovome i vidit ćete kolika je zapravo, ozbiljnost ovoga problema još i danas i na žalost da je ona upravo kod nas sve izraženija i izraženija.

Shvatit ćete, tek onda, da je sva ta gorčina u mojim riječima opravdano izazvana.

Također molim i sve one koji će ovo čitati i koji na bilo koji način mogu pomoći pri realizaciji ovog pitanja i pitanja dvorana na našim prostorima - sve vas molim da nam pomognete...

Jer tako ne samo da pomažete ovoj dijeci, nago i svim ljudima, a prvenstveno svom gradu.

Jer, što ima ljepše nego kada se dijete moje, dijete tvoje, dijete naše može pohvaliti da je osvojilo medalju?
Ono tom pobijedom ne samo da stvara vlastiti ugled i neku sliku o sebi, već ono time podiže ugled i svoga grada, pa i države, i na kraju krajeva sve nas na neki način uveseljava.

Pa zašto bi im onda tu mogućnost sveopćeg slavlja i veselja uskraćivali?
Zašto to ne bi priuštili svojoj dijeci, gardu?
Upitajmo se,
i onda iskreno,
svatko po na osob,
naka odgovori na ova pitanja i neka onda,
tak kada sve dobro protumači i pogleda,
neka svatko pokuša učiniti od sebe,
ono najmanje,
samo da već jednom ovaj problem,
svi skupa riješimo
i onda svi skupa uživamo plodove
od onoga što smo napravili za svoju dijecu.

Veliki pozdarv svim sportašima i sportašicama. kao i onima koji to žele biti!
PUSA!
SVAKO DOBRO SVIM LJUDIMA I MOJIM ISTOMIŠLJENICIMA; A I ONIMA KOJI NE MISLE OVAKO!
Do skorog lansiranja slova



Post je objavljen 11.04.2006. u 17:01 sati.