Točno prije godinu dana mi se rodio mali rođak...
Kad sam ga danas vidjela kako puše svoju prvu rođendansku svijeću,
samo mi je najedanput sinula misao kroz glavu - Kako samo ovo vrijeme leti...
Još se sjećam, kao da je juče bio maleno i krhko novorođenče,
koje nas je gledalo zbunjenim pogledom i s toliko čuđenja...
A gle ga danas, već pravi mali dječačić...
Samo što nije prohodao, sve nas raspoznaje,
odaziva se na svoje ime, govori svoje prve riječi...
Ma presladak je!
U samo godinu dana toliko toga se na njemu i oko njega promijenilo...
A tek da ne govorim o ostalim stvarima koje su nam se dogodile prije pet,
čak i deset godina, a sjećamo ih se kao da su se dogodile prije par dana, stvarno nevjerovatno!
Ali...istinito!
Sto da vam pričam, svi smo mi, više/manje svijesni svega toga?
Užurbano se živi, tempo nam je za poluditi...
Nabijamo sebi toliko tereta i obveza na glavu,
a da ni svijesni nismo, da bez polovice tih naših (nazovimo obveza) možemo
fino i lagodno živjeti, sa puno manje stresa, panike i žurbe...
Uvijek negdje žurimo, a kad pogledamo gdje smo to požurili i radi čega?
U mnogo slučajeva, samo bi se mogli nasmijati...
Žalosno, zar ne?
I što da vam na samom kraju poručim?
Dragi ljudi,
postali smo robovi, zaboravili smo da smo mi oni koji upravljamo
svojim životom i svojim tempom, a ne da su to drugi i razne stvari.
Dopustili smo stvarima i drugima da upravljaju nama.
A to je nedopustivo!
Da se pretvaramo u robove, koji robuju materijalizmu,
koji su zaboravili na osjećaje i koji su postali hladna stvorenja...
Upravo zbog toga nam se događaju razni propusti,
događaju nam se razne bolesti, događa nam se zlo,
a čiji smo začetnici i uzročnici upravo - mi, ne nije nitko drugi!
Pokušajmo to što prije promijeniti jer će sve ovo loše završiti,
ne učinimo li pomak (na bolje) uskoro...
Evo još nešto,
sve vas pozdravljam,
a poseban pozdrav i
SRETAN ROĐENDAN
šaljem mom malom rođaku Zdravku!
Do skorog pisanja, by by
Post je objavljen 12.08.2007. u 10:35 sati.