|
Točno prije godinu dana mi se rodio mali rođak... Kad sam ga danas vidjela kako puše svoju prvu rođendansku svijeću, samo mi je najedanput sinula misao kroz glavu - Kako samo ovo vrijeme leti... Još se sjećam, kao da je juče bio maleno i krhko novorođenče, koje nas je gledalo zbunjenim pogledom i s toliko čuđenja... A gle ga danas, već pravi mali dječačić... Samo što nije prohodao, sve nas raspoznaje, odaziva se na svoje ime, govori svoje prve riječi... Ma presladak je! U samo godinu dana toliko toga se na njemu i oko njega promijenilo... A tek da ne govorim o ostalim stvarima koje su nam se dogodile prije pet, čak i deset godina, a sjećamo ih se kao da su se dogodile prije par dana, stvarno nevjerovatno! Ali...istinito! Sto da vam pričam, svi smo mi, više/manje svijesni svega toga? Užurbano se živi, tempo nam je za poluditi... Nabijamo sebi toliko tereta i obveza na glavu, a da ni svijesni nismo, da bez polovice tih naših (nazovimo obveza) možemo fino i lagodno živjeti, sa puno manje stresa, panike i žurbe... Uvijek negdje žurimo, a kad pogledamo gdje smo to požurili i radi čega? U mnogo slučajeva, samo bi se mogli nasmijati... Žalosno, zar ne? I što da vam na samom kraju poručim? Dragi ljudi, postali smo robovi, zaboravili smo da smo mi oni koji upravljamo svojim životom i svojim tempom, a ne da su to drugi i razne stvari. Dopustili smo stvarima i drugima da upravljaju nama. A to je nedopustivo! Da se pretvaramo u robove, koji robuju materijalizmu, koji su zaboravili na osjećaje i koji su postali hladna stvorenja... Upravo zbog toga nam se događaju razni propusti, događaju nam se razne bolesti, događa nam se zlo, a čiji smo začetnici i uzročnici upravo - mi, ne nije nitko drugi! Pokušajmo to što prije promijeniti jer će sve ovo loše završiti, ne učinimo li pomak (na bolje) uskoro... Evo još nešto, sve vas pozdravljam, a poseban pozdrav i SRETAN ROĐENDAN šaljem mom malom rođaku Zdravku! Do skorog pisanja, by by |