|
Znate što je meni zanimljivo... Svaki put kada odem, svaki moj boravak gore na poseban je način - zanimljiv... Ne znam kako da vam to objasnim... Evo reći ću vam neko moje unutarnje stanje i osjećaje koji su ovaj put vladali mnome... Čudno je to i teško objašnjivo... al evo ipak ću pokušati... Ovoga puta, moj zavjet je bio namjenjen dvjema osobama velikim djelom ali i još nekim, do kojih mi je jako stalo... Mislim da shvaćate, koliko te dvije osobe volim i koliko mi je bitno da je sve s njima u redu dok sam se odlučila pješice krenuti iz Ljubuškog u Međugorje... I mogu vam reći da mi je ovo moje hodočašćenje uvelike pomoglo da razmislim o mnogim stvarima, da se pomolim i da si zadam i obećam neke stvari koje ću promijeniti ubuduće... Sami put, sve te uzbrdice, nizbrdice, sunce, napor, zuljevi, bol, nisu NIŠTA u usporedbi sa onim što sam ja dobila od tog puta... Dobila sam NADU da će osobama za koje sam se molila biti bolje, dobila sa MIR u svom srcu, dobila sam VJERU ojačanu, dobila sam LJUBAV koju će podjeliti s drugima, vidjela sam toliko ljudi i toliku moć kojom vlada samo ozračje u koje sam došla... To je neopisivo... Ne znam koliko sam vam dobro uspjela prenijeti svu tu radost, ljepotu i sve te trenutke vrijedne divljenja koje sam doživjela, al mogu vas samo pozvati i reći vam da dođete, jer ja sam toliko puta tu bila i toliko puta osjetila želju i poziv da ponovno dođem... Hvala Ti Bože! Svima vam šaljem dio svoga iskustva, i drago mi je da sam ga podijelila sa svima vama... Mir u srcima vašim i lijep pozdrav do sljedećeg pisanja... |