utorak, 21.08.2007.
PRIJEVARA
|
Mislim na parove, na djevojke i momke, na žene i muževe... Koliko smo daleko spremni ići u tom pogledu varanja, gdje su nam granice? Koliko smo spremni oprostiti onoj strani koja nas povrijedi? Do koje granice laž i varanje toleriramo, ili jednostavno, postajemo poput osobe koja nas je varala, pa joj uzvraćamo istom mjerom? Koliko smo moralni u svemu tome, a koliko ne? Ne znam, slušajući neki dan povrijeđenu prijateljicu i njena pitanja i boljke, morala sam da si postavim pitanje, a i svima vama... Ova mi se tema učinila jako zanimljivom za raspravu i za razmišljanje te sam ju odlučila podijeliti s vama, nadam se da će biti onih koji će ju rado prokomentirati... U svakom slučaju je teško. Teško se nositi s činjenicom da si varan i da te varaju. Teško je to prihvatiti, teško je na to i pomisliti. Stvarno mi je žao ljudi koji su to doživjeli i moram priznati, da su osobe koje su i to nadvladale zaista hrabre. Primjerice, muž i žena, pred Bogom i narodom su se zakleli na vječnu ljubav i uzajamno poštivanje do smrti, al opet se prijevare u braku događaju... Pitam se zašto? Ali još važnije pitanje koje me kopka, kada je prijevara u pitanju, a ono je tko je tu zapravo koga prevario? Osoba koja vara prevarila je najprije sebe, pa tek onda tu drugu osobu. Prevarila je sve one ljude koji su joj bili svjedoci. Prevarila je Boga. Zapravo, ta osoba, pretvorila se u neku drugu. Ona je fizički ostala ista, ali sve drugo nije ni nalik onoj osobi koja je od prije egzistirala. Moje osobno mišljenje o tome je da bih prijevaru oprostila, al teško da bih s tom osobom pod istim krovom živjela. Opet zavisi o tome kakao se to dogodilo, zbog čega, al mislim da bi moja odluka sigurno bila donešena, nakon malo razmišljanja, da ona nebi bila ishitrena, te da bi u svakom slučaju, kada ju donesem bila - konačna. Nisam od onih koji instiktivno razmišljaju, dala bih toj osobi da mi sve objasni i dopustila bih joj da mi sve kaže sto ima ali nešto takvo, oprostila bih, ali i vječno pamtila. Jer, jednom izigrano povjerenje, teško se vraća! (bar kod mene) Pozdrav povrijeđenoj prijateljici, nadam se da ćeš smoći snage da pobjediš situaciju koja ti nimalo nije lagana, rame za plakanje, prijatelja i oslonac, znaš da u meni možeš uvjek naći. Pusa velika i čuvaj mi se! I vama dragi ljudi, poručujem - lako je biti pohlepan, bezobziran i bezobrazan, al treba toliko napora i muke da to ne postaneš - nedajmo se zavaravati, nemojmo biti poput životinja koje instiktivno reagiraju, mi smo misaona bića, pa vas s toga molim, prije nego se odlučimo na ovakvo nešto, razmislimo, ali ne budimo površni, kao što nam je to inače običaj, već malo dugoročnije i dublje razmislimo, kakve nas psljedice čekaju... Drago mi je da sam, donekle, uspjela iznijeti svoj stav na ovu temu, mogla bih još na dugo i na široko o njoj, ali mislim da je ovo što sam iznijela, sasvim dovoljno i nadam se, da će ovakvih činova biti sve manje i manje jer mnogi su od nas zaslužili povjerenje!  svima! |