Duhove 2012. provedoh na Badavcu, izvoru pitke vode, spominje se u Istarskom razvodu:
«... idoše po stareh zlamenjah ravno po srede mavrovega brega i tako ravno naposred lokve Badavse. I te loki je pol komunu motovunskomu, a pol komunu trviškomu. I tu je naposred te lokve jedan veliki križ visečen na kamini...».

- Dobar dan, Badavci!- uzviknuo je književnik, slikar i fotograf Tomislav Marijan Bilosnić.

A Badavci ni, nema ih.

Istarski razvod je pravni dokument, isprava, kojim su uređene granice između mletačke vlasti, akvilejskog patrijarha i pazinskoga kneza.

Sam pojam razvod ili zavod stari je hrvatski pravni termin, a označavao je čin uvođenja u posjed ophodom po zemlji.

Međe su utvrđivane na terenu, uz sudjelovanje puka, a zapisan je na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku, glagoljicom.

Dakle, tri su notara pratila komisiju, zapisivala rješenja. Razvodna komisija radila je 21 dan, prešavši 150 kilometara. Svakodnevne ophodnje započinjale su i završavale molitvom.

Na susretu smo čuli dio zapisa Mikule, popa Gologorice, kapelana pazinskoga kneza i gospode deželske (ne Slovenaca, već istarskoga sitnoga plemstva).


U nastavku pročitajte prilog u Glasu Istre o ovogodišnjem izdanju susreta književnika na tom zagonetnom mjestu...

ODRŽANI 17. KNJIŽEVNI SUSRETI
Ljubitelji umjetnosti riječi na Badavci

Oko povijesne Badavce, vrela u srcu Poja, na tromeđi općina Karojba, Višnjan i Tinjan, sedamnaesti put zaredom okupili su se književnici, pjesnici, ali i znatiželjnici žedni umjetnosti riječi pod motom "Grimizna rasprostranjenost svjetlosti".

Tomislav Milohanić, Lidija Bajuk, Nada Galant, Drago Draguzet, Tomislav Marijan Bilosnić, Daniel Mohorović, Alojz Sinčić, Rudolf Ujčić te Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen okupljenima su u kasnoproljetno sunčano nedjeljno poslijepodne, na blagdan Duhova, podastrli svoje stihove i prozna promišljanja, ali ih i odveli na glazbeno putovanje. Zvucima miha publiku je uveo u program Drago Draguzet.


Alojz Ujčić, Natalija Grgorinić, Ognjen Rađen, moja neznatnost, Tomislav Marijan Bilosnić, Rudolf Ujčić, Nada Galant

O gotovo mitskom krajoliku Badavce, zapravo njezinom spomenu u srednjovjekovnom spisu, "Istarskom razvodu", govorio je Tomislav Milohanić, istarski pjesnik i prozaik, spiritus movens i glavni organizator ovih susreta. Naime, u spomen na boravak pazinskog kneza, izaslanstva akvilejske crkve, mletačkog dužda i puka u 14. stoljeću na Badavci, danas pustom kraju, uređeno je spomen-područje oko kojeg se svake posljednje nedjelje u svibnju okupljaju pjesnici.

Nakon plesne izvedbe Kumpanije Kosirići iz Tinjana i Draguzetovog "čitanja" dijela "Istarskog razvoda", čast otvaranja susreta pripala je Zadraninu Tomislavu Marijanu Bilosniću, pjesniku, prozaiku, slikaru, zapravo umjetniku širokog dijapazona zanimanja, velikog stvaralačkog potencijala, iskustva i društvenog angažmana.

Književnica i glazbenica Lidija Bajuk, čije je djelo prožeto tradicijom i folklorom, ali i aktivističkim promišljanjima, prvi put na Badavci predstavila se prozom, ali i sebi svojstvenim glazbenim uracima, obradama starih pučkih napjeva i vlastitim autorskim pjesmama.


Lidija Bajuk


Nada Galant i ovog se puta prisjetila svog djetinjstva i svijeta koji živi tek u ponekim sjećanjima i naravno njenom stvaralaštvu. Zanimljivo je bilo čuti odlomak romana koji zajednički pišu Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen. I doista je, kao eksperiment, zanimljivo bilo svjedočiti kako dvoje autora, žensko i muško, dvije osobe zajednički promišljaju jednu temu i stvaraju zajedničko djelo.

Iz transcendentalnih, metafizičkih sfera književnih motiva i promišljanja Alojz Sinčić se čvrsto spustio na zemlju, u srce Istre, u nedaleke rodne Škropete. On se naprosto zaželio jote, prave domaće jote, a tu je svoju želju s receptom ovjekovječio u pjesmi naslovljenoj jednostavno "Jota", koje je razgalila srca slušatelja raskomoćenih na humku nasuprot pjesnicima. (Napisao i snimio Mirjan RIMANIĆ)

http://www.glasistre.hr/kultura/vijest/353520

Teen ekonomist

Nizozemac, jedanaest godina, najmlađi takmac za nagradu Wolfson. (Nagradno pitanje: Koje je najbolje rješenje za izlazak iz krize? Nagrada:300.000 eura.)

Mladi Nizozemac ponudio je rješenje: Grci napustite euro, vratite se bivšoj ženi drahmi. Banke bi sakupile euro i proslijedile ih grčkoj vladi koja se bori protiv kroničnih proračunskih manjkova. 'Svi ti euri zajedno formiraju palačinku ili pizzu nakon čega grčka vlada može početi vraćati sve dugove, odnosno zamišljene komade pizze’’, kazao je mladi Jurre..



Punker ekonomist

Jedan je od vodećih irskih analitičara, kolumnista, ekonomskih analitičara i govornika. Uveo je ekonomiju u nacionalno kazalište, u kojem izvodi one-man show ‘’Outsiders’’. Desetak je godina radio u vodećim irskim novčarskim institucijama, hranio je sustav i živio od njega.

Onda se razočarao, pa odlučio pobuniti protiv institucije, Europske unije, bankokratske tvorevine. Upozoriti na rupe u europskom brodu sa dvije kapetanice, Njemačkom i Francuskom. Na početku putovanja većina članova posade prihvatila je euro kao sredstvo razmjene i plaćanja.

Jedna gospođa (Europska centralna banka) zadužena je za kontrolu tog novca u opticaju. Ta gospođa uvjerila je svoje kolegice (nacionalne banke i poslovne banke) da svima koji žele daju novac.

Na brodu postoje kockarnice imat će gdje potrošiti. Putnici su pretjerali u potrošnji, svaki sat odlazili su, izlazili, pa se ponovo vraćali u kockarnice.

Kapetani i članovi posade proglasili su dužničku krizu. Raspisali su natječaj za traženje rješenja krize. Jedni su tvrdili da su krive gospođe koje su blagonaklono dijelile novac, drugi da su krivi putnici koji su uzimali novac i odlazili u kockarnice.

Na natječaj su pristigla dva rješenja.

Prvo, problem ćemo riješiti tako da se gospođama da novčana pomoć, a da putnici do kraja putovanja idu na dijetu. Drugo, da se pomogne putnicima, osigura veći raspoloživi dohodak, koji će potrošiti u restoranima, trgovinama ili salonima broda.

Katolički pristup: svi su zgriješili, svi su odgovorni, gospođe i putnici. Neka se ispovijede, bit će im oprošteno. Ili protestanstki pristup, grešnici su zajmoprimatelji (putnici), a ne zajmodavatelji (gospođe).

Kapetanice uvjeriše posadu i putnike da brod srlja u katastrofu (kopno, led, svejedno..) za nekoliko dana ili mjeseci. Kao, većina njih će poginuti ako ne odu na dijetu, a gospođama ćemo pomoći. Tko će preživjeti?

Zanima Vas puno ime onog mladog Nizozemca? Možda će zaslužiti mjesto u ekonomskim udžbenicima. Jurre Hermans.

Zanima Vas ime ‘’oca’’ punk ekonomije? David McWilliams

J.V., 1961.

Poštovane posjetiteljice i posjetitelji, dobro došli na izložbu u praznom prostoru, dobro došli u Studio G.

U tri prostorije, na po tri zida, izložene su riječi na bijeloj pozadini. U svakoj prostoriji jedan umjetnik života, po tri platna, rečenice koje zamjenjuju sliku. Veličina platna 140x180. Visina 3 cm.



Prva prostorija

M.Z je rođen 1953. Tragač.

Studirao organizaciju kulture i slikarstvo. U potpunosti je posvećen umjetnosti=poslu=životu. Dvije fešte u mjesec dana poremete mu sve. Sa ženom i dvoje nejake djece živi u samoizolaciji, u staroj školi, na Učki.

Tragaču je najvažniji mir, puno šetnje prirodom, rad.

Osnovno sredstvo rada: motorna pila plus hrast lužnjak. Skulpture nastaju iz cijelog trupca. Tragač propituje masu, idealnu formu. Najprije uzdužno pili, prazni na centimetar debljine, suši godinu-dvije, spaja smolom.



Upoznao sam ga preko serije od četrnaest skulptura. Najprije je otkrio kompleksnu drvnu strukturu. Dao se u potragu za njenim idealnim partnerom. Traženo, nađeno. Odlučio se na replikacije. Zadovoljan je da forma nema kraja. Trče plavokosa dječica, igraju se među formom bez kraja, grle. Dežurni tijelobrižnici, čitaj majke, obzirno dovikuju: vratite se! Kao da čovječić može srušiti drvo.

Usamljena platna sa uramljenom jednom rečenicom:

Umjetnost je samo istraživanje, i to stalno istraživanje.






Nije važno ako nešto zaboravim, jer to znači da nije ni vrijedilo pamćenja.


Druga prostorija

I.K. Rođen 1921.

Otac profesor jezika, majka domaćica koja slika. Oduvijek je želio biti samo umjetnik. Učenje mu nije bilo važno. Derao se: ne želim u školu! Vezivao za stup. Jadna majka. Đačko doba bilo je najgore razdoblje njegova života.

Svršio je kasnije željene škole.

Oženio se u četrdesetoj, za bivšu prijateljicu M.J., nakon što se razvela od prijatelja I.R. U dotu je donijela i dva sina.

Zanimaju ga samo sadašnjost i budućnost. Uvijek gledati naprijed, a prošlost ostaviti iza sebe.

Oduševljava ga svakodnevica.

Zna da ne želi imati prepoznatljiv likovni rukopis. Važno je biti u protuslovlju sa svakim svojim djelom, sa sobom.

Najvažnija je sloboda, spontanitet.

Hrpa smeća, sijena, boce, mesa; stroj za mljevenje mesa i čvaraka, par starih cipela…;zlatna boja, automobili, Matoš…samo su materija. Duh, ideja i intuicija, daju vrijednost materiji.

Trudio se kipariti vazduh/uzduh, rekli bi braća Srbi; zrak, kažu Hrvati. Čovjek pripada zraku, ne. Želi uhvatiti slobodu, izrazivu kao stvar. Umjetnost, poput (rijetke) ptice, uvijek izmiče.

U devedeset i drugoj presretan je da je sretan.

Usamljena platna sa uramljenom jednom rečenicom:

Razbijmo okvire.




Nema smrti, postoji samo život.


Treća prostorija

K.P. Rođena 1909.

Nekoliko školskih godina, četiri-pet. Njena sestra je odlazila u školu ujutro, K. popodne. Na pola puta bi zamijenile cipele i cavate. Obitelj je posjedovala samo jedne dječje postole.

Nije bilo vremena za zamrziti školu. Trebalo je raditi, delati, sve ča je rabilo. San prela, plela, krpala, tukla konoplje, delala u kampanji i po doma kadi je bila potriba.

Udaje se u dvadesetoj, za udovca i njegovu djecu, Fumicu i Zvaneta. Od 1929. ne mijenja adresu. Dolaze i prolaze gospođe: Austro-Ugarska, Italija, Jugoslavija, Hrvatska; dame i gospoda: fiorini, lire, jugo lire, dinari i kune; gospoda i drugovi: carevi/kraljevi, ducei, maršali i vrhovnici, poštu desetljećima prima na Žagrići 4, malom selu, sa sedamnaest duša, u hrvatskoj provinciji.

Rodila troje djece. Na pitanje sjeća li se rata, još uvijek odgovara: kojeg?

Njezin je život vrhunsko djelo.

Usamljena platna sa uramljenom jednom rečenicom:

Po božjoj volji se gre i živi. Budite pravi, delajte i budite pošteni.




Je bilo huje i bolje. Danas je sve lušo. Te pelju svuderi, a svi da nimaju lazno…..Ma, nam je bilo dobro.



IZVOLITE PRISUSTVOVATI